Poštovani, možete li mi objasniti zbog čega je Crkva protiv inseminacije? Jasno mi je zašto je protiv umjetne oplodnje, ali molim Vas i za objašnjenje oko dijela koji se odnosi na inseminaciju. Osobno me interesira odgovor, s obzirom na to da sam u braku 4 godine i u tom periodu pokušavamo imati dijete. Nažalost prije 2 godine sam imala izvanmaterničnu trudnoću, te mi je nedavno liječnik preporučio da pokušamo s inseminacijom. Hvala unaprijed na odgovoru, Natalija.

Poštovana Natalija,

suosjećam s Vama i pokušat ću odgovoriti što jasnije i preciznije. Budući da vam je problematika i moralna pitanja vezana uz umjetnu oplodnju poznata, preskočit ću uvod i prijeći na stav Katoličke Crkve u vezi s inseminacijom.

Donum Vitae (Dar života), naputak o poštivanju ljudskog života u nastanku i o dostojanstvu rađanja, navodi sljedeće:

“Kakva povezanost, s moralnog stajališta, mora postojati između rađanja i bračnog čina?

Crkveno naučavanje o braku i o ljudskom rađanju kaže da postoji ‘neraskidiva povezanost, koju je Bog htio a čovjek je ne može svojevoljno dokinuti, između dvostrukog smisla bračnog čina: smisla sjedinjenja i smisla rađanja. Doista, svojim bitnim ustrojstvom bračni čin, sjedinjujući najdubljom vezom bračne drugove, daje im mogućnost da rode nove živote prema zakonima koji su upisani u samu bit muškarca i žene’. To načelo koje se zasniva na naravi braka i na tijesnoj povezanosti njegovih dobara ima dobro znane posljedice na razini odgovornog očinstva i materinstva. ‘Sačuvavši svoje obje bitne strane, sjedinjenje i rađanje, bračni čin cjelovito čuva smisao uzajamne i istinske ljubavi i svoju upravljenost na roditeljstvo, taj uzvišeni poziv čovjeka.'”

Iz enciklike Humanae Vitae:

“Crkva nije začetnica nijednog od tih zakona, pa ne može o njemu ni samovoljno odlučivati; ona je samo njegova čuvarica i tumačiteljica, i nikad joj neće biti slobodno da proglasi dopuštenim ono što nije dopušteno zbog svoga unutarnjeg i nepromjenljivog protivljenja istinskom dobru čovjeka… Ona je vjerna primjeru i nauci Božanskog Spasitelja, i tako pokazuje da je iskrena i nesebična prijateljica ljudi, kojima hoće pomoći već od početka njihova zemaljskog puta ‘da sudjeluju kao sinovi u životu Boga živoga, Oca svih ljudi’.”

Iz napisanoga Crkva jasno naznačuje da se radi o Božjem zakonu. Ova nauka je u skladu s ljudskim razumom kako na drugome mjestu navodi enciklika:

“Smatramo da su ljudi našeg vremena na poseban način sposobni uvidjeti kako je ova nauka u skladu s ljudskim razumom.”

Isus Krist nas poziva na savršenstvo. “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5, 48). Iako je ovo, na prvi pogled, težak poziv, u zajedničkom rastu s Gospodinom možemo učiniti sve: “Sve mogu u Onome koji me jača!” (Fil 4, 13)

Kao i kod umjetne oplodnje, postoji heterologna i homologna inseminacija. Heterologna je ona u kojoj se u maternicu unosi donirano sjeme, tj. sjeme drugoga muškarca. Takva inseminacija je moralno nedopustiva i teški grijeh.

Homologna inseminacija je unošenje sjemena u maternicu žene svoga ženidbenoga druga — AIH (engl. Artificial Insemination by Husband). Samo je jedan slučaj u kojem je ona dopustiva. No, prvo navodim zašto nije. Nije dopustiva ako se ne događa sjedinjenje bračnih drugova — jedno od smisla i bitnih svojstava bračnoga čina. Nedopustivo je da liječnik uzme sjeme muškarca, odnosno ženina muža, i unosi ga u maternicu. Taj čin pripada mužu.

Isto tako nedopustivo je da liječnik prije unosa vrši “zahvat” nad sjemenom tako da poveća postotak mogućnosti začeća. (Iako se u postupku može koristiti čisto sjeme nakon likvifikacije, češće se koristi prethodno kondicioniranje sjemena centrifugiranjem i ispiranjem, kako bi se zadržali samo najbolji spermiji u uzorku.)

Evo slučaja u kojem je inseminacija dopustiva (Donum vitae):

“Kako s moralnoga stajališta ocijeniti homologno umjetno osjemenjivanje?

Unutar braka ne može se dopustiti homologno umjetno osjemenjivanje, izuzev u slučaju kad tehničko posredovanje nije nadomjestak bračnome činu nego se javlja kao olakšica i pomoć da bi on postigao svoju prirodnu svrhu. Već je jasno izloženo naučavanje crkvenoga učiteljstva o toj stvari: ono nije tek izraz naročitih povijesnih okolnosti, nego se temelji na nauku Crkve o vezi između bračnog čina i rađanja, te na shvaćanju osobne naravi bračnoga čina i ljudskog rađanja. “U svome prirodnom ustrojstvu, bračni čin je osobni čin, istodobna i izravna suradnja bračnih drugova koja je samom naravi djelatnika i vlastitošću čina izraz uzajamnog dara koji, po riječi Pisma, sjedinjuje ’u jednome tijelu’.” Prema tome, moralom vođena savjest “nužno ne zabranjuje upotrebu umjetnih sredstava kojima se jedino želi bilo olakšati prirodan čin bilo postići ispunjenje same svrhe normalno obavljenog prirodnog čina”. Ako tehničko sredstvo olakšava bračni čin ili mu pomaže da dosegne svoje prirodne ciljeve, moralno se može dopustiti. Kad god, naprotiv, takav zahvat stupa namjesto bračnog čina, moralno je nedopustiv.

Umjetno osjemenjivanje kao zamjena za bračni čin zabranjeno je stoga što svojevoljno rastavlja dva značenja bračnog čina. Dodatni znak takva razdvajanja je masturbacija, kojom se obično pribavi sjeme; i onda kad se izvodi u svrhu rađanja, čin je lišen svoga sjedinjujućeg značenja: “nedostaje mu … spolni odnos kao zahtjev moralnog reda, odnos koji ’u okviru prave ljubavi ostvaruje potpun smisao uzajamnog darivanja i ljudskog rađanja’”.

Osobno bih bio vrlo oprezan, jer nažalost, većina liječnika o ovim bitnim detaljima ne mari.

Najlakši je način masturbacija, pregled sjemena te unos sjemena od strane liječnika, a katkad i blaga hormonalna stimulacija žene. Sve navedeno je nedopustivo.

Pazite dobro što će Vam liječnik reći. Ako vidite da se udaljava od Božjega zakona, odustanite.

Statistike pokazuju da je inseminacija jako neuspješna metoda, a metoda koja je jako uspješna i pri tome moralno dopustiva, jest NaPro liječenje. Cilj je liječenja odstranjivanje uzroka neplodnosti, a ima ih mnogo.

Liječenje se pokazalo znatno uspješnijim od umjetne oplodnje, koja zapravo i nije liječenje neplodnosti.

NaPro tehnologija ne liječi samo neplodnost, nego i niz drugih nepravilnosti, primjerice pomaže u sprječavanju spontanih pobačaja, liječenju policističkih jajnika…

Svakako se raspitajte. Šaljem Vam link: www.fertilitycare.hr.

U hrvatskoj liječenje NaPro tehnologijom kreće se od 800 do oko 2 000 tisuće kuna i sve je popularnije.

O NaPro liječenju:

NaPro liječenje je dijagnosticiranje i liječenje problema ginekološkog zdravlja i plodnosti na temelju bilješki koje se vode putem FertilityCare™ sustava. Ono uključuje potpun medicinski i kirurški pristup u dijagnosticiranju i liječenju bolesti. NaPro tako pruža individualan i cjelovit (holistički) pristup u skrbi o ženskom zdravlju.
Izvorno se NaPro liječenje definira kao nova reproduktivna znanost koja surađuje s prirodom svakog pojedinog ciklusa. Termin NaPro dolazi iz engleskog naziva NaProTechnolgy® što je skraćenica od Natural Procreative Technology što se može prevesti kao Tehnologija prirodne prokreacije. Ono se razvilo kao plod dugogodišnjih znanstvenih istraživanja na Institutu Pape Pavla VI u Omahi (Nebraska, SAD) pod vodstvom dr. Thomasa W. Hilgersa, porodničara i ginekologa. Kao nova reproduktivna znanost je službeno objavljena 1991. godine.

NaPro liječenje se pokazalo iznimno uspješnim u liječenju problema neplodnosti (muške i ženske) i ponavljanih spontanih pobačaja.

NaPro također služi liječenju i brojnih drugih problema ginekološkog i reproduktivnog zdravlja žene:
· hormonalnih problema,
· neuobičajenih krvarenja,
· menstrualnih grčeva,
· predmenstrualnog sindroma,
· kroničnog iscjetka,
· policističnih jajnika,
· postporođajne depresije i
· ostalih zdravstvenih problema povezanih s ginekološkim i reproduktivnim zdravljem žene.

I za kraj, mnoge žene koje spominje Biblija nisu mogle začeti, a ipak ih je Bog obdario djetetom.

Vjerujte da Bog čuje molitve vas i supruga. Vaše su šanse veoma velike, budući da ste već bili trudni. Budite strpljivi i postojani. Uistinu, sve možete u Onome koji vas jača!

Btb,
don Damir