DOK MOJ ZEMALJSKI DOM LEŽI U RUŠEVINAMA...

Molitva u vrijeme prirodne katastrofe

U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina. Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove. (Ps 95, 4-5)

Foto: Shutterstock.com

Nebeski Oče, živio sam u tvojemu svijetu i uživao u njemu. Radovao sam se ljepoti tvojega stvorenja – neba, zemlje, mora. Radovao sam se izmjenama godišnjih doba, jutru i večeri. A sada mi se čini da se taj tvarni svijet okrenuo protiv mene. Nadjačala me je razorna moć vjetra, mora i kiše, u samoj zemlji. Tvoja je providnost htjela da prođem kroz ovu zemaljsku kataklizmu, da izgubim mnoge stvari, čak svoje najbliže, u ovomu neobičnom gnjevu prirode. Osjećam se izdanim od zemlje na kojoj živim, od vjetra, od mora, od oluja.

Ali molim tvojega Svetog Duha da mi dadne hrabrosti da nastavim, da popravim štetu i počnem iznova. Zbog nekoga razloga dopušteno mi je da budem dijelom ove kataklizme, ove katastrofe. Dopusti mi sada da, ojačan i ohrabren samim Kristom, po Duhu Svetomu, vratim sve na svoje mjesto – da učinim da sve bude bolje nego što je bilo. Podari mi milost da se ne obeshrabrim, već da krenem dalje. I dok moj zemaljski dom leži u ruševinama, učini da nikada ne zaboravim da nam je Krist pripravio nebeski dom koji nam nikada ništa ne će oteti. Amen.

Molitva je preuzeta iz knjige “Božje suze” o. Benedicta J. Groeschela, o kojoj više možete saznati na linku ovdje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Objavljeno: 24. ožujka 2020.

Možda vam se svidi