Uputi me u istinu, Duše Istine!
Molio sam te ranije da me poučiš istini
i da mi je podariš.
Sanjario sam
da je posjedujem.
Sada te molim da me uputiš u nju.
Put koji sam prošao
naučio me da istina nije posjed.
Nije imanje.
Nije ni blago
ni uspjeh
ni rezultat truda.
Nitko nema istinu,
ali svatko može ući u nju.
Tko hoće istinu
treba hodati.
Istina je na Putu,
ali ne kao blago na koje naiđem slučajno.
Ona se događa u susretu na Putu.
Učitelj je i Put i Istina.
Uputi me k Njemu
da u susretu s Njime
zakoračim u Istinu
pa mi u njoj bljesne:
tko je On,
a tko sam ja.
Što je život,
a što smrt.
Što je istina,
a što obmana.
Što je lijepo,
a što ružno.
Što je dobro,
a što nije.
Što je zbilja,
a što privid.
Uputi me u Istinu!
Uputi me
i ne prestani me upućivati!
Ja ne mogu primiti mnogo.
Ti imaš nepregledno blago,
a moja su leđa nejaka
i moja posuda mala i plitka.
Uputi me
da se zaputim
pa da, hodajući, moj duh ojača
i moje srce postane dublja posuda.
”Još vam mnogo imam kazati,
ali sada ne možete nositi.
No kada dođe on — Duh Istine —
upućivat će vas u svu istinu;
jer neće govoriti sam od sebe,
nego će govoriti što čuje
i navješćivat će vam ono što dolazi.
On će mene proslavljati
jer će od mojega uzimati
i navješćivati vama.
Sve što ima Otac, moje je.
Zbog toga vam rekoh:
od mojega uzima
i — navješćivat će vama.”
Iv 16, 12-15