Prije nego što je postao papa Lav XIV., bio je jednostavno velečasni Roberto – mladi američki misionar u Peruu koji je shvaćao da je za vođenje mladih ključno biti im blizak.

Kako piše ChurchPop, njegova prva služba odvela ga je u Chulucanas, mali, udaljeni gradić na sjeverozapadu Perua.

Iako je tamo kao 30-godišnji svećenik ostao tek godinu dana, ono što je doživio i ljudi koje je upoznao zauvijek su mu oblikovali život.

U toj ruralnoj zajednici poznatoj po lončarstvu i poljoprivredi, velečasni Roberto brzo je postao oslonac lokalnoj mladeži. Trudio se maknuti ih s ulice i pomoći im da rastu u odnosu s Bogom, ali je to radio na vrlo prisan način.

Neki od njegovih nekadašnjih ministranata okupili su se pred kamerama kako bi se prisjetili služenja s papom Lavom za dokumentarac EWTN Newsa „Peru pape Lava”.

Martin Feijo je kazao: „Velečasni Roberto zvao bi nas na susrete subotom navečer, ali mi smo, kao i svi mladi, htjeli ići van, u diskoteke i raditi sve ono što je tipično za naše godine.”

No, ubrzo mladići više nisu htjeli izlaziti jer im je bilo lijepo s budućim papom. Velečasni Roberto je za njih organizirao sportske turnire, grupne aktivnosti i odlaske na plažu, stvarajući osjećaj zajedništva u kojem se vjera živjela, a ne samo poučavala. Ponekad su njegove metode bile posve neočekivane.

Rodolfo Yepez Castro prisjeća se kako je jednom prilikom mladi misionar poveo skupinu dječaka na rock koncert peruanskog benda „Grupo Rio”. „Sam nije mislio ući na koncert, ali mi smo ga nagovorili, pa je ušao s nama i ostao na koncertu”, ispričao je Castro.

Ti dečki toga dana nisu vidjeli samo svećenika; vidjeli su nekoga tko je spreman zakoračiti u njihov svijet. I kažu da se papa Lav itekako dobro zabavio! Ono što im je najviše ostalo u sjećanju nije bila samo zabava, nego prijateljstvo, povjerenje i autentičnost svećenika koji je odlučio biti prisutan.

Svoje je ministrante odveo na koncert Grupo Ría ne zato da ispadne „fora”, nego da ih zadrži blizu sebe, gradeći odnose koji su im otvorili vrata prema trajnoj vjeri.

Godinama kasnije, neki od tih istih dječaka i sami su osjetili poziv za svećeništvo – što je tihi dokaz utjecaja jednog misionara koji je razumio da je ponekad najmoćniji način vođenja jednostavno hodati rame uz rame s drugima.