Oblikujem li se i ja po križu? Znam li se uživjeti u najveće otajstvo? Brat Franjo se potpuno izjednačio s Raspetim. Zašto mu je Krist govorio baš s ovoga križa? Što bi bilo da mu nije govorio? Uranjanje u otajstvo i dubinu ovoga križa iziskuje duboku molitvu i potpuno predanje Njemu, koji nam jedini može pokazati veličinu svoga života. Dokaz za to je i sam brat Franjo koji je ovako molio:

Svevišnji, slavni Bože, prosvijetli tmine moga srca,
i podaj mi pravu vjeru, jasno ufanje i savršenu ljubav,
mudrost i spoznaju, o Gospodine, da ispunim tvoj sveti i istinski nalog.

Križ malenih

Djeca križ vide i doživljavaju kao nešto vrlo moćno. Križ djeluje i na druge „malene“, sve grešne ljude. Tko se ne prepoznaje u Mariji Magdaleni, u stotniku, u krvniku, u onima koji su Gospodina razapeli? Koliko veselje nastane kad spoznamo da su sve osobe koje su pokraj Marija i Isusa i u nama.

I teologa zahvati veliko veselje pri otkrivanju snažne poruke ovoga križa. U Isusovoj veličini vidimo „prvenstvo Krista“. Njegovo svećeničko odijelo predstavlja ga kao najvećeg svećenika Novoga saveza koji u nebu posreduje za nas. U njemu lako prepoznajemo bogatstvo Božjega života.

Pred nama je Krist koji stoji. Pobjednik nad smrću i grijehom. Crna boja simbol je grijeha koji je Krist na križu pobijedio. Djevica Marija je nasmijana i okrenuta prema Ivanu. I Isus koji se nalazi u krugu također je nasmijan i odlazi u nebo. Svi su radosni. I stotnik koji na lijevom ramenu nosi ozdravljenog sina. U ovom križu govori nam Bog!

kriz

Isusov stav

Veličanstveni i proslavljeni Isus u sredini križa je stablo života, a osobe po njegovim rukama su živi plodovi. „Ako pšenično zrno umre, donosi obilat rod” (Iv 12,24). Križ nam otkriva i Kraljevstvo nebesko u koje nas vodi vjera.

Mi nismo sposobni gledati toliku veličinu “zato gledamo u zrcalu” (1Kor 13,12). Primijetimo kako je temelj križa u obliku stijene. U njoj prepoznajmo Petra koji ima autoritet i koji je po Kristovoj riječi vidljivi temelj kraljevstva: “Ti si Petar, stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju (Mt 16,18).

U Kristovoj aureoli vidimo križ. Sjaj križa odražava cijeli Kristov život, njegovo poniženje i proslavu. Sv. Pavao govori: “Isus Krist, trajni lik Božji… Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato ga Bog preuzvisi… i svaki će jezik priznati: Isus Krist jest Gospodin u slavi Boga Oca” (Fil 2,6-11). Ta kruna podsjeća nas da svaka trnova kruna lako postane kruna slave. Označava snagu življenja po smrti. Isus je rekao: “Ako pšenično zrno umre… donosi obilat rod” (Iv 12,24).

Isusovo odijelo

Vrlo je bitno kakvo odijelo ima Isus. Po njemu ćemo shvatiti koja je njegova uloga. Isus je ovijen lanenim oplećkom obrubljenim zlatom, kojeg su nosili svećenici. Odlomak iz Svetog pisma govori nam o svrsi tog oplećka kojeg nam je predstavio David, pri vršenju svećeničke službe. U Mt 12,4 Isus priznaje da se David stavio iznad svećenika. “Tek što su nosioci Kovčega Božjega pokročili šest koraka, David žrtvova vola i tovna ovna. David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samo lanenim oplećkom. Tako su David i sav Izraelov dom nosili gore Kovčeg Jahvin kličući i trubeći u rog… Onda David prinese pred Jahvom paljenice i pričesnice… blagoslovi narod imenom Jahve Sabaota. Potom razdijeli među sav narod, među sve mnoštvo Izraelovo, ljudima i ženama, svakome po jedan kruh, komad mesa i kolač od suhoga grožđa… Šaulova kći Mikala iziđe u susret Davidu i reče mu: ‘Kako se časno danas ponio Izraelov kralj pred očima sluškinja slugu svojih kao što se otkriva prost čovjek!” (2Sam 6,13-20). Taj odlomak govori nam da je njegov oplećak bio vrlo uzak. Nema dvojbe da je i Isus na križu opasan istim pašom i djeluje kao svećenik. “Evo dolazim Bože vršiti volju tvoju (Heb 10,7).

Isus – Hram Svetog Trojstva

Ispunjena je Pavlova besjeda: “Budući da u njemu stanuje stvarno sva punina božanstva, po njemu ste i vi ispunjeni” (Kol 2,9). Isusovo tijelo je živi hram o kojem je rekao: “Srušite ovaj hram i ja ću ga za tri dana podići” (Iv 2,19). Po Duhu Svetom smo postali “živi kamen” toga hrama (1 Pt 2,5). Častimo Sveto Trojstvo koje u nama prebiva. To je naš božanski poklik. “Kako si ti, Oče, u meni i ja u tebi, hoću da i oni budu u nama, da bi svijet povjerovao da si me ti poslao” (Iv 17,21). Naše življenje mora tako izražavati prisutnost Svetog Trojstva u nama koliko naša prisutnost u Njemu, da u svijetu budemo glasnici i svjedoci da je Isus pravi Božji Pomazanik. Ako dobro pogledamo, vidimo da je Isusov obraz djelomice sakrit. Njegov sjaj je zatamnjen sjenkom koja pokriva i Isusov vrat. Kako su Gospodnju veličinu “nekoć sakrivali oblaci” (Izl 24,16), tako ju danas sakriva Isus.

Sv. Pavao i govori o Isusovu tijelu kao “zastoru”. U preobraženju taj zastor bio je odstranjen i pokazala se njegova slava: “Lice mu zasja kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlo” (Mt 17,2). Samo su Petar, Ivan i Jakov vidjeli njegovu slavu.

Isusove oči

Isusove oči širom su otvorene i govore da je Isus živ. Sam je rekao: “Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji. Onaj koji živi! Bio sam mrtav, ali evo, živim u vijeke vjekova i imam ključeve smrti i podzemlja (Otk 1,17). On je “začetnik života” (Dj 3,15) i življenje samo. On nas hoće dovesti u svoj život, “…može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih” (Heb 7,25).

Njegove oči su neizmjerno velike. Taj nesrazmjer govori da je On “vidio Oca” (Iv 6,46) i zato je okrenut Njemu. On s nama hoće dijeliti svoje gledanje Oca. Zato nam ga je pokazao došavši među nas, da ga vidimo u njemu: “Filipe, tko vidi mene, vidi Oca (Iv 14,9).

Sv. Ivan dopunja: “Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo njemu slični, i  vidjet ćemo ga onakva kakav jest (1Iv 3,2).

Vidimo da je Isus na tom križu predstavljen kao vrhovni svećenik koji se žrtvovao za sve ljude. On je posrednik i zato je njegov pogled uperen u točku između neba i zemlje.

Isusove rane na rukama, nogama i prsima su postale vrelo iz kojega je u izobilju potekla krv janjetova. Ta krv je krv Novoga saveza koji nam je donio vječno odrješenje: “Ušao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama, ne krvlju jaraca i junaca, nego vlastitom krvi i pribavio nam vječni otkup. Ako, naime, krv jaraca i bikova i pepeo od junice, čime se škrope okaljani, posvećuju tako da se dobiva tjelesna čistoća, koliko će više krv Krista – koji je po vječnomu Duhu prinio sam sebe Bogu kao žrtvu bez mane – očistiti našu savjest od mrtvih djela da služimo živomu Bogu?” (Heb 9,12-14).

Sa strane vidimo dva anđela koji upiru pogled u rane na Isusovim rukama. Anđeli pod Isusovim rukama izražavaju svoje čuđenje ovom prizoru – Kristova se krv razliva. Sv. Petar kaže: “…u što i anđeli žele zaroniti” (1 Pt 1,12) tj. u Kristovo trpljenje i slavu.

Sa zahvalom razmišljamo o Kristovim ranama koje su za nas postale izvor života: “Njegove nas rane iscijeliše” (Iz 53,5). Kristova krv nas čisti i odrješuje od grijeha.

Osobe pod Isusovim rukama

Imena osoba lako otkrivamo. S desne strane, s desna na lijevo, stoje Marija Magdalena, Marija majka Jakovljeva i stotnik. Kad ih vidimo, spoznajemo da je Isusova molitva uslišana: “Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta” (Iv 17,24). Zlatna pozadina predstavlja sjaj, jer su postali “djeca svjetla” (Iv 12,36). Druga značajka jest da su svi jednake visine i da ne postoji razlika jer je Krist “sve u svemu” (Kol 3,11). Na kraju će se ispuniti riječ sv. Pavla: “dok svi zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i pravoj spoznaji Sina Božjega, k savršenom čovjeku…” (Ef 4,13). Konačno lako opažamo da svi imaju velike oči, mala usta i jajaste obraze. Kad pogledamo Krista također vidimo jednake poteze. U svemu tome se prepoznaje Pavlova riječ: “…jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom” (Rim 8, 29).

lijevo

Marija

Marija stoji na desnoj, počasnoj strani. Psalam potvrđuje: “zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom” (Ps 45,10). Ona je nova Eva, majka utjelovljene Riječi i naša Majka. Njezin desni obraz otkriva nježnost i čuđenje. Neprestano sluša j Isusovu riječ: “Ženo, evo ti sina!” (Iv 19, 26).

U Ivanu gleda Isusa i razmišlja o Kristovoj skrivenosti u svojim udovima: “Ja sam trs, a vi loze” (Iv 15,5). Čuđenje Isusove skrivenosti izražava tako što je lijevu ruku stavila na usta. Ta kretnja je u Svetom pismo dobro poznata (Mudr 8,12; Job 21,5; 29,9).

S neizrecivom nježnošću se obraća Ivanu i smije se. Jer smo “njezino potomstvo” (Otk 12,17) njezin se obraz neprestano nagiba k nama. Marijin osmjeh govori o velikom navještenju anđela Gabrijela “Veseli se Marijo” (Lk 1,28). Taj osmjeh ispunja Marijine riječi: “Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom” (Lk 1,48). Marijina ruka pokazuje na Isusa. To pretpostavlja da njena pozornost nije usmjerena samo Ivanu nego punini života i jednoga i drugoga.

Marijino odijelo

U Svetom pismu odijelo otkriva osobu. Autor križa je na svoj način upotrijebio govor odijela. Marija je obučena u široki bijeli plašt kojim bi se lako mogla zaogrnuti. Bijeli plašt ima tri značenja. Najprije izražava pobjedu: “Pobjednik će biti obučen u bijelu haljinu” (Otk 3,5). Bijela boja je simbol očišćenja (Otk 7,14), a Marija je bila unaprijed oslobođena svakoga grijeha. Konačno, bijela boja ima simbol dobrih djela: “Dođe Janjetova svadba! Opremila se zaručnica njegova; dano joj je da se obuče u blistav, čist lan! Lan, zapravo, označuje pravedna djela svetih.” (Otk 19,7).

Na bijelom plaštu se lako uočava drago kamenje. Dragulji i drago kamenje predstavljaju darove Duha Svetoga (Ez28,13; Iz61,10). Pod bijelim plaštem, Marija nosi tamnosmeđe odijelo koje je simbol ljubavi. Tamnosmeđa boja izražava veliku ljubav koju ispunja velika moć. Marija na sebi ima i plavu tuniku. Ta boja nas podsjeća da je Ona Škrinja Zavjetna koja je u sebi nosila utjelovljenu Riječ Božju, Isusa Krista.

Marijo, Škrinjo Zavjetna, pomozi nam slušati Riječ Božju i vršiti je.

Ivan

Ivan, ljubljeni učenik, stoji uz Isusa, baš kao i na zadnjoj večeri. On zauzima posebno mjesto između Isusa i Marije i stoji pod ranom ljubaznosti iz koje teče krv i voda. Ivan predstavlja nas vjernike. Njegova glava je nagnuta k Mariji – njegovoj Majci po Duhu. Njegovo držanje jest držanje djeteta koje vidi da je ljubljeno. Njegova desna ruka, kao i Marijina, pokazuje na Isusa kojega oboje ljube i časte. Ivan je obučen u smeđi plašt, a smeđa boja, kao što je već napisano, simbol je neizmjerne ljubavi. Ivan je među prvima i pristao uz Isusa.

desno

Marija Magdalena

Na lijevoj strani, najbliže Isusu, stoji Marija Magdalena. Tako se ispunja isusova riječ: “Tako: ima posljednjih koji će biti prvi i prvih koji će biti posljednji” (Lk 13,30). Te riječi odnose se na ženu o kojoj je Isus rekao da je “mnogo ljubila” (Lk 7,47). Na njezinom odjelu prevladava živa crvena boja, simbol ljubavi. Glava Marije Magdalene dodiruje glavu Marije Jakovljeve. Vjerojatno izmjenjuju neke tajne. Marija Magdalena drži ruku blizu usta, kao i Marija, Isusova majka. Tajna koju Marija Magdalena otkriva Mariji Jakovljevoj lako bi mogla biti: “Gledaj! Na zemlji sam bila bludnica i grešnica, a sada stojim pokraj Isusa!” Ta žena koja je imala u sebi sedam zlih duhova (Lk 8,2) sada stoji uz Isusa u slavi. Pratila ga je na njegovom Križnom putu do Kalvarije (Iv 19,25), te bila poslana apostolima da im obznani: “Vidjela sam Gospodina” (Iv 20,18).

Marija, majka Jakovljeva

Po Mateju, ta Marija bila je majka Jakovljeva Isusova brata. “Krvno srodstvo” (Iv 7,5) mnogim je Isusovim rođacima priječilo da vjeruju u njega. Marija, majka Jakovljeva, ostala mu je vjerna do smrti. Ne predstavlja li ona tisuće poniznih vjernika koje je Bog okrunio slavom? Ta žena pozorno sluša što joj govori Marija Magdalena. Kretnja njezinih ruku izražava bezmjerno divljenje nad Isusom, koji je njezinu prijateljicu istrgao iz vražjih pandži i iz veriga grijeha.

Stotnik

Ovoga stotnika poistovjećujemo sa onim kraljevim činovnikom kojemu je Isus ozdravio bolesnoga sina (Iv 4,46). Za njega je zapisano: “I prigrli vjeru on i sav njegov dom” (Iv 4,53). Na njegovom lijevom ramenu vidimo sinov obraz. Ako pažljivo pogledamo, iza njega vidimo tri osobe koje predstavljaju stotnikove ukućane združene u vjeri.

Vjerojatno je autor radi prostora, koji mu je trebao da bi naslikao sina, ispustio aureolu oko stotnikove glave. Njegova se vjera izražava na dva načina: pogledom uprtim u Isusa i s tri ispružena prsta koji predstavljaju Sveto Trojstvo.

Malene osobe pod križem

Pred Marijom i stotnikom vidimo dvije malene osobe koje nisu imenovane. Vidimo da je lijeva osoba obučena kao i stotnik te zaključujemo da je Rimljanin. Osoba na desnoj strani stoji u jednakom položaju kao i lijeva: ima svinuto koljeno, ruku na boku i obraz okrenut Isusu. To znači da su i lijeva i desna osoba učinile isto i ispunile isto. Te dvije osobe predstavljaju one ljude kojima je bilo naređeno ugrabiti Isusa – Rimljane i Židove, kako i stoji zapisano: “Tada Juda uze četu i stražare koje su mu dali glavari svećenički i farizeji te stiže onamo sa svjetiljkama, zubljama i oružjem” (Iv 18,3). Ove dvije osobe izražavaju činjenicu da su za Isusovu smrt krivi i pogani i Židovi.

dno

Zašto su te dvije osobe naslikane ovako malene? Naprosto zato jer je njihova uloga bila malena. Ta sam je Isus rekao za svoj život: “Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem” (Iv 10,18). Isti oni koji su Isusa ubili gledaju u njega otvorenim očima: “Gledat će na onoga koga su proboli” (Iv 19,37). Oni koji su ga ubili, spoznali su da je Isus doista Sin Božji. “Sva svjetina što se bijaše okupila da prisustvije tom prizoru, kad vidje što se dogodi, vrati se kući udarajući se u prsa” (Lk 23,48). Njihove oči uprte su u život.

Pijetao

Blizu Isusove lijeve noge naslikan je pijetao. Za ovog pijetla se ne uzima da je “Petrov”, jer nam križ prikazuje Krista u slavi. Čas zataje je minuo.

Za stare narode i pijetao je bio simbol vječnog sunca. To sunce jest Isus, a njegova se svjetlost razlila po čitavom svijetu. Zato je sv. Petar rekao: “Vi dobro činite što upirete pogled u nju kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima” (2Pt 1,19). Isus je ono “Mlado Sunce sa visine” i “Svjetlo postavljeno poganskim narodima” (Iz 49,6).

Taj pijetao označava da je Isus pravo svjetlo koje iz stoljeća u stoljeće, od početka, obasjava svijet. Samo oblaci blago zasjenjuju to Sunce. “Tako neka svijetli vaša svjetlost među ljudima, da vide vaša dobra djela i slave vašega Oca na nebesima.” (Mt 5,16).

Kamena ploča

Pozadina križa slična je kamenu, stijeni. Ne predstavlja li ona sv. Oca? Isus je rekao: “Ti si Petar, stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Dat ću ti ključeve kraljevstva nebeskog i što god svežeš na zemlji bit će svezano na nebesima…” (Mt 16,18-19).

Ta stijena nosi osobitu poruku koju je Isus izrekao u svojoj prispodobi: “Pokazat ću vam komu je sličan svaki onaj koji dođe k meni, sluša riječi moje i vrši ih. Sličan je graditelju kuće koji iskopa duboko te postavi temelj na stijeni.” (Lk 6,47). Da li je naša duhovna kuća sagrađena na stijeni? Ako vršimo Isusove riječi, jest!

Natpis nad Isusovom glavom

Nad Isusovom glavom stoji natpis: IHS Nazarenus Rex Iudeorum, što znači Isus Nazarećanin Kralj Židovski. Pred ovim se natpisom moramo odlučiti ili potpuno za Krista, ili protiv njega, jer “Poznam tvoja djela: niti si studen niti vruć! Oh kad bi bio studen ili vruć! Ali, jer si mlak – ni vruć ni studen – izbacit ću te iz svojih usta.” (Otk 3,15-16). Isuse Nazarećanine budi moj ljubljeni kralj!

Isus u medaljonu

gore

Gornji dio križa predstavlja Isusa u njegovoj drugoj skrivenosti. Njegova desna noga pokazuje njegov hod u nebo. Isus izlazi iz kruga koji je simbol savršenstva jer je on iznad svega savršenstva. On odlazi Ocu svome koji je postao i naš Otac – svojemu Bogu koji je postao i naš Bog (Iv 20,17). Ako pažljivo pogledamo, na Isusovom obrazu vidimo blagi osmjeh. On je “pomazanik pun veselja” (Ps 45,8). Anđeli koji ga dočekuju kao svoga Gospodina obučeni su u crvena i zlatna odjela. Kako moćnoga zagovornika imamo kod Oca! Kako je moguće da smo uopće žalosni i da nas je strah?

Nad medaljonom stoji Očeva desnica koja blagoslivlja. On se nigdje ne vidi, ali se pokazuje blagoslovom. Očev blagoslov jest dar Duha Svetoga kojega je Isus svojom smrću zaslužio. Zato je i rekao: “Za vas je bolje ako ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama” (Iv 16,7).

Kako bi Očev blagoslov bolje razumjeli, treba se sjetiti Isusovih riječi: “Molit ću Oca i on će vam dati drugoga Branitelja” (Iv 14,16) Izraz “drugi Branitelj” pokazuje da je Isus bio prvi Branitelj, tj. isti koji među Božjom djecom, poučava ih i za njih skrbi. Duh Sveti ima istu ulogu i mora ispuniti Isusovo djelo.

Prijevod: Miodrag Vojvodić