Čini li vam se da rast u svetosti nalikuje na trčanje maratona? Utrka koju trčimo je duga, s mnogo uspona i padova, ali radi se o maratonu koji će završiti postignućem koje ne možemo do kraja zamisliti. Učimo kako „trčati tako da pobijedimo” (2 Kor 9,24), piše Catholic Link.

Riječ „maraton” u ljudima može probuditi mnogo različitih osjećaja. Za one koji su ga uspjeli istrčati to može biti snažan osjećaj postignuća, a za druge pak osjećaj velikoga straha ili intenzivnog osjećaja nedoraslosti ili nemogućnosti.

Radi se o velikome cilju, ali istina je da vi to možete. Svatko to može. U redu, možda nikada u životu niste otrčali kilometar i pol u komadu, i onda će proces pripremanja za maraton biti malo dulji i od vas će tražiti mnogo učenja i treniranja.

Trebalo bi vam mnogo vremena, ali vi biste to mogli učiniti. Naš je duhovni život nešto slično. Jeste li ikada naišli na ljude za koje se čini da stvarno „mole bez prestanka”, koji govore o svakodnevnome molitvenom životu, ili su svojim uobičajenim molitvama dodali i uru klanjanja Presvetome oltarskome sakramentu, i pomislili da su ludi?

Promrmljamo sebi u bradu: „Svaka im čast, ali za mene je to nemoguće. Ja nikada neću moći toliko moliti.” Možemo misliti da su ure klanjanja, svakodnevna sveta misa, svakodnevna krunica, svakodnevno čitanje Svetoga pisma i čitanje radi duhovne formacije samo za redovnike i redovnice, ili možda za umirovljenike, ljude kojima su se djeca osamostalila, ali ne za nas. To nije moj poziv, to nije životna faza, ne mogu ja sada tako moliti.

Može vam se činiti nemogućim svakodnevno moliti 15 minuta, a kamoli i više. Bez obzira na to gdje i kako pokušavate rasti u svojemu molitvenome životu, postoje tri ključna koraka. Njih mogu primijeniti i oni koji žele pronaći tih 15 minuta, ali i oni koji već imaju svakodnevne ure klanjanja i žele još više. Radi se o istim koracima koje treba poduzeti kada se pripremate za trčanje maratona. To su:

1. Trening

Foto: Shutterstock

Kada mislite trčati maraton, pripremate se postupno. Tijekom tjedna trčite kraće udaljenosti, a preko vikenda prelazite na dulje. To zahtijeva pravljenje rasporeda, izgrađivanje navika, i korištenje resursa kako biste napredovali. Bez toga će cijelo iskustvo biti veoma bolno, možda i štetno, i plodovi će biti slabi.

Želimo da molitva postane navikom, a to je postojano raspoloženje da se čini ono što je ispravno. Počinjemo s pet minuta, ciljano određujući vrijeme za molitvu ili „blokove” u svoj svakodnevni raspored. Želimo da to postane dijelom onoga tko smo, nešto što postaje prirodno i lagano za postići. O. Conrad je to postigao zahvaljujući rutini koju je stekao dok je bio u sjemeništu. Moramo sebi zadati plan treninga i držati ga se. Moramo nastojati razvijati i unaprjeđivati svoju molitvenu kondiciju.

Počnite tako što ćete u ovaj tjedan dodati još jedan odlazak na misu, ispovijed, ili euharistijsko klanjanje. Kada odlučimo da će nam nešto biti prioritet, onda nađemo i vrijeme za to. Kada pogledamo u svoj raspored, možemo li iskreno reći da nemamo vremena? Je li u njemu bilo 30 minuta za društvene mreže, gledanje televizije, kućne poslove koji su mogli čekati? Ako želimo da nam vjera bude prioritet, i kako bismo poštovali prvu zapovijed – da ljubimo svojega Boga, da Njega stavimo na prvo mjesto, da nemamo nekih drugih idola – moramo pronaći vremena za Njega.

Moramo imati ispravan plan treninga, onaj koji u sebi udružuje sakramente, osobnu molitvu i duhovnu literaturu ili druge resurse koji će nam pomoći naučiti. Time ćemo razviti najbolju „trkačku”, tj. molitvenu kondiciju. O. Conrad naročito preporučuje knjigu o. Jacquesa Philippea, “Vrijeme za Boga”. Ako želite izgraditi svoj molitveni život, to je prava knjiga. Kratka je, jednostavno napisana, ali i veoma korisna.

Drugi resurs je korištenje alarma na mobitelu kako biste odredili svakodnevni termin za molitvu. Ako se uključi kada stvarno ne možete stići, odgodite ga, ali se uvijek vratite na njega. Ako ga isključite, tako isključujete Isusov poziv i vrijeme za molitvu na koje ste se obvezali. U svakodnevnim je obavezama i gužvi lako zaboraviti moliti, ali kada namjerno isključimo podsjetnik, mi svjesno odabiremo ne imati vremena za Boga, ne staviti ga na prvo mjesto. Usvajanje dobroga odabira može biti moćno, i pomoći nam izabrati što je dobro, ali i provesti vrijeme s Bogom čak i kada nam se baš i ne da.

Uz ovaj plan možemo izgraditi svoju molitvenu svakodnevicu, i češće koristiti vrijeme kada možemo primiti milost i ljubav Božju. Velike stvari postižu se malo-pomalo, i velike promjene ne događaju se preko noći.

2. Brzo skidanje flastera

Foto: Shutterstock.com

No, ni jedan plan treninga za maraton ne uključuje to da istrčite cijeli maraton prije samoga događaja. Ako nikada niste pretrčali kilometar i pol ili 15 kilometara, poduzimanje prvoga koraka bit će teško. Ponekad moramo donijeti svjesnu odluku i jednostavno početi. Možemo pročitati sve knjige, preslušati sva predavanja i osmisliti sve planove, ali moramo s planiranja prijeći na djelovanje. Moramo ustati s kauča i početi trčati. Čitanjem i pripremanjem formiramo svoju volju i intelekt – to su kratke udaljenosti – ali sada je vrijeme da počnemo.

3. Bratska potpora i dovršavanje započetoga

Jednom kada započnemo, ili kada već hvatamo zalet, pomaže imati nekoga kome ćemo biti odgovorni. Bilo da ćete pozvati prijatelja da vam se pridruži na svetoj misi, klanjanju ili u odlasku na ispovijed, susreti s prijateljem ili s partnerom za odgovornost, nekime tko će provjeravati radite li ono što ste se dogovorili da ćete pokušati raditi uistinu će vam mnogo pomoći da dovršite započeto. Svima nam treba bratska potpora i ispravljanje. Idealno je o svemu tome razgovarati s duhovnikom, ali bilo tko vas može pitati jeste li danas molili. Možete li se za takvo partnerstvo dogovoriti s mužem ili ženom, ili vam možda pada na um neki prijatelj ili prijateljica? Alarmi na mobitelu ili aplikacije poput Hallowa mogu biti od pomoći.

Na kraju krajeva mi sami moramo odlučiti da ćemo to činiti i da ćemo dovršiti započeto, bez obzira na prekide ili promjene u svakodnevici, bilo da je to odlazak na odmor ili rođenje djeteta. Zrelost u molitvi zahtijeva to da ne tražimo samo “trkačko uzbuđenje” ili utjehu u molitvi. S vremenom doznamo da je to stvar vrijedna truda, a povremeni čudesni trenuci učvrstit će nas u odluci.

Ovo činimo kako bismo istrčali utrku, i to jednu dugu utrku. Bit će mnogo trenutaka suhoće, mnogo izazova, i to je u redu, jer to su trenuci koji će vam pomoći rasti. Preporuka je knjiga Romana Guardinija „Uvod u molitvu”, koja nas podsjeća da je jedini način da budemo otvoreni Gospodinu, da Ga primimo, taj da se natjeramo da molimo.

Počnimo trčati

Kroz život možemo ići lagano šećući i vukući korak, ali tako zna biti i u duhovnome životu. No mi želimo trčati kako bismo došli do Gospodina. On nas poziva iz dubine naših srdaca. „Bezdan doziva bezdan” (Ps 42,8). Pođimo duboko s Gospodinom, i počnimo razvijati i slijediti svoj plan treninga.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.