O POUZDANJU

U kršćanstvu Bog je brižni otac, ne nekakvo teorijsko razglabanje

Ako želimo da nam molitva bude uslišana, moramo moliti u ime Kristovo

Foto: Shutterstock

Tko ljubi Oca neprestano razgovara

s njime kao s ocem.

Evagrije Pontik, O molitvi

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Samo s osobom možemo razgovarati. Za razliku od filozofskih sustava, svaka religija ima vlastitu ideju o Bogu, određeni stav prema božanskom “očinstvu” koje se spoznaje iskustvom. U Bibliji taj je vid vrlo jasno izražen. Tu nalazimo objavu Boga koji živi i kraljuje, a ne neko teorijsko razglabanje o Bogu. Prevladavajući motiv psalama je hebrejski izraz batah, pouzdanje u nekoga. Isus Krist zaključuje hebrejsko promišljanje o božanskom očinstvu. Poziva nas da živimo poput djeteta koje traži nešto od svojeg oca (Mt 7,7–11) i uzda se u njega (Mt 6,24–34). No on također ističe kako se u tome krije veliko otajstvo koje će on sam objaviti i s kojim ćemo ući u nutarnji Božji život. Tradicionalna formula sažima tu stvarnost pod dva vida. Jedan je silazni, ide prema dolje: sve dobro dolazi nam od Oca po Sinu u Duhu; drugi je uzlazni, usmjeren prema gore; uzdižemo se u Duhu po Sinu prema Ocu.

Ako želimo da nam molitva bude uslišana, moramo moliti u ime Kristovo. On je istinski Posrednik između Boga i ljudi (1 Tim 2,5 i sl.). U njemu Bog govori ljudima i po njemu se ljudski glas uzdiže k Bogu te tako ima udjela u dijalogu između Boga i njegove Riječi. S Kristom smo sjedinjeni ako imamo njegova Duha. Bez Duha Svetoga molitva ne može biti kristološka. Za sv. Pavla biti “u Isusu Kristu” (Rim 8,1) znači živjeti po Duhu. On je Tješitelj, “Duh njegova Sina u kome kličemo: Abba! Oče!” (Gal 4,6). Budući da se svaka molitva događa u Duhu, ona u sebi na neki način sadržava epiklezu. Tom riječju teolozi i liturgičari označavaju izričit zaziv Duha Svetoga da siđe nad darove prikazane tijekom svete mise. Epikleza je posebno bogato razvijena u istočnim liturgijama i to je pružilo prigodu za brojne rasprave, budući da su neki istočni autori željeli pokazati da se posveta kruha i vina događa samo poslije tog zaziva Duha. No općenito vrijedi: istinska je molitva uvijek molitva u Duhu, a na poseban način ako je sakramentalna. Još su važnija promišljanja o tome kako i koliko pojedini vjernik ima udjela u milosti Duha Svetoga jer o tome ovisi i učinkovitost molitve. Stoga je lako vjerovati da je molitva Marije, koja je “milosti puna”, iznimno djelotvorna. Osim Oca i Sina, na nebu je i Majka Crkve.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tomaša Špidlika Mali biseri crkvenih otaca”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 12. listopada 2019.

Možda vam se svidi