Kako vam sveti Josip može pomoći ove korizme? Donosim pet načina.

1. Jednostavnost

U Ivanu 6, kada Isus hrabro izjavljuje: „Ja sam kruh života“, njegovi slušatelji međusobno mrmljaju i pitaju: „Zar ovo nije Isus, sin Josipov?“ (Iv 6,41). Očito su Josipa smatrali običnim, pobožnim Židovom – prosječnim čovjekom, ako hoćete. Implicitno, Josip nije hodao Nazaretom radeći čuda i noseći aureolu; naprotiv, živio je svoju svetost u jednostavnosti.

Svake godine na Pepelnicu čujemo: „Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide“ (Mt 6,1). Naša molitva, post i milostinja trebali bi biti vidljivi prvenstveno Bogu. Ipak, trebamo se također sjetiti Isusovih riječi ranije u Govoru na gori: „Tako neka svijetli svjetlo vaše pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega na nebesima“ (Mt 5,16).

Ključna razlika je jednostavnost. Kad djelujemo jednostavno, ne tražimo svoju slavu, nego Božju. Takva jednostavnost je poniznost duše, koja čuva intimnost koju imamo s Bogom kroz molitvu, post i milostinju.

2. Rad

Prvog svibnja slavimo blagdan svetog Josipa Radnika. On je svetac koji zna kako zavrnuti rukave i uložiti naporan radni dan. Josip nas podsjeća na dostojanstvo rada, što je lijepo sažeto u Gaudium et Spes:

„Kroz rad koji se Bogu prinosi, čovjek se udružuje s otkupiteljskim djelom Isusa Krista, koji je dao radu iznimno dostojanstvo kad je u Nazaretu radio vlastitim rukama.“ (GS 67)

Korizma je dobro vrijeme da živimo to dostojanstvo rada nasljedujući svetog Josipa. Bog nas privlači k sebi kroz obična sredstva – jednostavnim izvršavanjem svojih zadataka. Ne moramo tražiti izvanredna djela pokore ili duge molitve, pogotovo ako to odvlači pažnju od naših uobičajenih dužnosti. Prije nego što dodamo dodatne prakse, trebamo više paziti na posao koji je već pred nama.

3. Odmor

Dok nam Josip pokazuje dostojanstvo rada, svoje najvažnije trenutke doživljavao je u snu. Upravo je kroz snove Bog više puta govorio njemu.

Možemo razlikovati dva tipa odmora: fizički san i duhovno predanje Bogu. Oba su ključna za svetost. San nas obnavlja za još jedan dan rada i ljubavi. Samo pitajte majku novorođenčeta koliko je važan san. Predanje povećava naše pouzdanje u Božju providnost, jača vjeru u kušnjama i stvara prostor za rast ljubavi.

Kroz san i predanje prepoznajemo svoje granice: trebamo san i trebamo Boga. Vidimo ovu povezanost već u početku Psalma 127:

“Ako Jahve kuću ne gradi,
uzalud se muče graditelji.
Ako Jahve grad ne čuva,
uzalud stražar bdi.

Uzalud vam je ustat’ prije zore
i dugo u noć sjediti,
vi što jedete kruh muke:
miljenicima svojim u snu on daje.”

Ovaj psalam podsjeća na uzaludnost noćnih bdjenja i prazninu ‘samoproglašenih’ svetaca. Psalam 127 je odličan podsjetnik tijekom korizme, kada pojačavamo molitvu, post i milostinju. To nisu vježbe čiste volje. Svetima nas čini Bog. A ponekad nas Bog poziva da se odmorimo.

Sjetimo se riječi Mojsija Izraelcima dok ih je Faraon progonio: „Gospodin će se boriti za vas. Budite mirni!“ (Izl 14,14) i riječi Izaije: „Mir i obraćenje – spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša.“ (Iz 30,15)

4. Obitelj

Josip je bio velik čovjek, ali gdje bi bio bez svoje obitelji, bez Isusa i Marije? Sumnjam da bi se često spominjao u blogovima 21. stoljeća – većina židovskih stolara iz prvog stoljeća nije.

Josipova svetost očitovala se kroz Isusa i Mariju, kroz služenje njima i primanje od njih. Slično, Bog nas privlači k sebi kroz ljude oko nas. Ne postajemo sveci izolirano od drugih, nego kao članovi obitelji ili zajednice.

„Uz roditelje koji vode primjerom i obiteljskom molitvom, djeca i svi okupljeni oko ognjišta obitelji lakše nalaze put do ljudske zrelosti, spasenja i svetosti.“ (GS 48)

Korizma je dobra prilika za preispitivanje naših najbližih odnosa. Treba li oprostiti? Postoji li ljubav koju treba ponovno zapaliti? Nedostaje li zahvalnost? Sve su to izvrsni načini darivanja milostinje.

5. Isus i Marija

Naravno, Josipova obitelj nije obična obitelj. U Isusu i Mariji krije se posebna milost (to je tek blagi opis). Ako usporedimo svoje obitelji sa Svetom obitelji, mogli bismo se obeshrabriti. No, po Božjoj dobroti, Isus i Marija nisu daleki, nego nam blisko prisutni: Isus je naš Spasitelj i brat, a Marija nježna majka. Josip nam može pomoći da ostanemo bliski Isusu i Mariji, baš kao što je i on bio.

Na kraju, sva naša korizmena djela su jednostavno „da“ Isusu, baš kao što je Marija izrekla svoj „da“ na dan Navještenja. Neka Marija moli za nas, a Isus neka nas dovede Ocu.

Članak je preveden uz dopuštenje s web-stranice Word on Fire.