Godine 1996. četrnaestogodišnji je Daniel Gajewski iz Koszalina provodio praznike u domu sestara uršulinki u Ożarówu. Drugoga kolovoza odlučio je pomoći sestrama pokositi travu u vrtu. Kosilica je bila uključena u utičnicu u kapeli s dva produžna kabla od kojih je jedan – suprotno sigurnosnim pravilima – imao priključak za utičnicu s obje strane. Kada je dječak htio isključiti produžni kabel, udarila ga je struja. “Osjetio sam užasnu bol u cijelomu tijelu”, prisjećao se kasnije. “Ruke su mi bile zgrčene uz kabel i nisam ih mogao pomaknuti. Pao sam na tlo, nisam mogao disati. Nisam mogao zazvati upomoć, osjećao sam kao da mi se usta i pluća pune vodom. Gušio sam se. Znao sam da umirem. Znao sam i da sestre rade u vrtu, daleko od mene, i da ne mogu računati na njihovu pomoć. Osjetio sam kako me prekriva mrak…”

Tren prije nego što će izgubiti svijest Daniel je ugledao sitnu redovnicu koja je istrčala iz kuće k njemu, uhvatila ga za noge i stala snažno povlačiti. Tada je izgubio svijest, a kada je došao k sebi, vidio je da je maknut iz strujnoga kruga. Odmah su ga odvezli na odjel dječje kirurgije u bolnici gdje je dijagnosticirano da ima “opekotine trećega stupnja na kažiprstu desne ruke i drugoga stupnja na srednjemu prstu desne ruke te da mu je oštećena tetiva kažiprsta na desnoj ruci”. Meso mu je bilo spaljeno do kosti.

Stručnjaci koji su bili zamoljeni da provedu tehničku procjenu toga događaja potvrdili su da su produžni kablovi bili nepravilno spojeni. To je uzrokovalo smrtnu opasnost od izloženosti električnome udaru napona 220 V. Specijalist za elektromagnetiku potvrdio je da električni luk koji nastaje u takvim okolnostima ubije čovjeka u 0,14 sekunda, no Daniel je trpio taj udar puno dulje. Osim toga, svatko tko bi dotaknuo dječaka također bi odmah umro od udara.

Istraga je pokazala da ni jedna od sestara nije ništa znala o Danielovoj nesreći te mu nisu ni mogle priteći u pomoć. Sam je dječak bio uvjeren da ga je spasila bl. Uršula Ledóchowska. Njegov je slučaj došao do Kongregacije za proglašenje svetaca i priznat je kao čudo nakon što ga je tehničko povjerenstvo proglasilo znanstveno neobjašnjivim. Upravo zahvaljujući ovome čudesnom događaju Ivan Pavao II. je bl. Uršulu, utemeljiteljicu Sestara uršulinki Isusova srca u agoniji, 2003. proglasio svetom.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Dokazi nadnaravnoga”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.