Blaise Pascal, znanstvenik, filozof i predani kršćanin iz 17. stoljeća, smatrao je da “sve čovjekove nevolje proizlaze iz njegove nesposobnosti da sjedi sam u tišini svoje sobe”. Ako je ova tvrdnja odgovarala istini u njegovo vrijeme, danas odgovara još više. Carl Jaspers je bio uvjeren da se “sve važne stvari događaju u tišini”. Naš suvremeni mentalitet, međutim, sugerira nam nešto upravo suprotno: da čovjek koji sjedi sam u tišini svoje sobe nije “produktivan” i da trati vrijeme. Nije li točno da se važne stvari događaju uz zvuk fanfara, pod svjetlom reflektora i uz zujanje televizijskih kamera? Pa ipak, negdje duboko u sebi mi žudimo za tišinom. Osjećamo potrebu za kontemplacijom. Riječ kontemplacija može zastrašiti neke od nas, ali to ne bi trebalo biti tako.

Svoj put prema Bogu pronalazimo samo uz pomoć molitve

Kao odnos molitveni je život svakoga od nas jedinstven i osoban. Načina molitve je mnogo: liturgijska, usmena molitva, meditativna te kontemplativna molitva koja nas na najizravniji način sjedinjuje s Bogom. Možemo započeti s traženjem savjeta o tome kako izgleda misaona (nutarnja) molitva, posebno s obzirom na to da ona pozitivno utječe na naše mentalno zdravlje. Sve veći broj znanstvenih istraživanja, počev s istraživanjima Herberta Bensona s Harvardskoga medicinskog fakulteta, pokazuju da kontemplacija i meditacija utječu korisno na zdravlje, uključujući depresiju i tjeskobu. Po nekim istraživanjima petnaest do trideset minuta kontemplativne molitve ili meditacije dvaput dnevno veoma koristi zdravlju jer snizuje krvni tlak, smanjuje stopu srčanih oboljenja, ublažava kronične patnje i pomaže u uklanjanju nesanice.

Molitva nam pomaže na duhovnoj, psihološkoj i tjelesnoj razini

Naravno, molimo se kako bismo se što prisnije sjedinili s Bogom. Ako se molimo samo zato da bismo smanjili svoju tjeskobnost ili poboljšali svoje raspoloženje (tj. ako nam je molitva sredstvo za postizanje nekoga drugog cilja), možda se, zapravo, uopće ne molimo. S druge strane, shvatimo li da je molitva vrijedna sama po sebi, tada njezina blagodat za mentalno zdravlje pridolazi kao “nuspojava”, ako se ustrajno i svakodnevno molimo i ako nam molitva postane svakodnevna navika. Ako u molitvi tražimo Boga, molitva nam pomaže na duhovnoj, psihološkoj i tjelesnoj razini. Korisnost molitve za naše mentalno i fizičko zdravlje od drugotne je važnosti – ona uvećava primarnu korist koja se očituje u približavanju Bogu i postajanju sve više osobom kakvom nas je Bog zamislio.

Činjenica da je molitva prirodna i zdrava za tijelo i dušu ne bi nas trebala iznenaditi. Budući da smo stvoreni na sliku i priliku Božju i da je svrha našega života jedinstvo s Bogom, stvoreni smo za molitvu. Kada postupamo u skladu s našom naravi, to najčešće urodi nekim dobrom. Znamo da nam dobri odnosi s drugima pomažu u psihološkomu ozdravljenju. Ipak, najvažniji od svih odnosa jest ispravan odnos s Bogom. Prema tome, ne trebamo se čuditi što produbljivanje našega odnosa s Bogom ima blagotvoran utjecaj na naše psihološko zdravlje.

Jednostavnost i iskrenost kao ključ misaone molitve

Prakticiranje misaone molitve, koja obuhvaća podjednako meditaciju i kontemplaciju, premda nepoznata veliku broju današnjih kršćana, duboko je ukorijenjena u našu tradiciju i nalazimo je kod svih svetaca. Kršćani nemaju potrebu tragati za drugim načinima meditacije (u kojima sam ja, a ne Bog, u središtu pažnje) niti moramo učiti ezoterijske tehnike da bismo mogli meditirati. Naša vlastita tradicija nepresušna je riznica. Prakticiranje misaone molitve ne mora biti pretjerano komplicirano. Ako želimo nesmetano moliti ili izbjeći suhoću, možemo se koristiti različitim metodama, ali jednostavnost i iskrenost od ključne su važnosti u djelotvornoj misaonoj molitvi. “Kažete da ne znate moliti?” piše sv. Josemaría Escrivá. “Pokušajte se približiti Bogu i čim ste rekli: ‘Gospodine, ne znam kako moliti!’, budite sigurni da ste upravo počeli moliti” (Josemaría Escrivá, Put). Obraćanje Bogu molitvom ne može biti jednostavnije.

Govoreći o misaonoj molitvi sv. Ivan od Križa je napisao: “To je jednostavno pogled upravljen na Boga u šutnji i ljubavi”, dok sv. Terezija Avilska ovu vrstu molitve opisuje kao “prijateljevanje, često nasamo razgovarati s Onim za koga znamo da nas ljubi”. Misaona molitva nije drugo nego razgovor s Kristom. Ovaj unutarnji dijalog može se odvijati uz pomoć riječi ili bez njih. Susrevši jednoga od svojih župljana koji je običavao dugo i često moliti pred Presvetim sakramentom, sv. Ivan Vianney upitao ga je što tada govori Gospodinu. Ovaj mu je odgovorio: “Ništa. Ja gledam njega, on gleda mene.” Misaona je molitva za svakoga; ona nije povlastica samo svećenika, redovnika i časnih sestara. Sve što nam je potrebno jest želja za molitvom. Za nju su, dakako, potrebni vježbanje i ustrajnost, ali ona je zapravo milosni dar. Tu je milost potrebno isprositi od Boga. Molitva nije naše osobno postignuće; ona je Božje djelo u nama.

Molitvena metoda koju preporučuju sveci

Ako vam tijekom molitve nešto odvlači pažnju ili ako ne znate kako biste započeli moliti, poslužite se jednostavnom metodom koju preporučuju mnogi koji su uznapredovali u molitvenomu životu, od sv. Ignacija do sv. Josemaríje. Otvorite Evanđelje i odaberite neki događaj. Čitajte odlomak pažljivo i pokušajte sudjelovati u njemu svim svojim osjetilima koristeći se maštom. Zamislite da ste jedan od likova opisanih u događaju. Pokušajte zamisliti što vidite, čujete i mirišete. Pokušajte zamisliti izgled našega Gospodina, njegov glas, njegove riječi i kretnje. Odvrtite scenu kao film u svojim mislima. Koje su emocije prisutne u događaju? Koje su misli i odluke prisutne u njemu, o kojima vrijedi razmisliti? Molite Duha Svetoga da vam pomogne vidjeti Isusa i približiti mu se. Vjera nas uči da je Isus prisutan i da se s njim možemo susresti u Svetomu pismu. Ova će vam metoda omogućiti jednostavan pogled na Boga u šutnji i ljubavi.

Ovdje je potrebno zapaziti i psihološku korist od angažiranja mašte u molitvi. Prema fiziolozima koji se bave istraživanjem mozga, mašta angažira emocionalne centre u mozgu koji u pravilu nisu toliko aktivni pri logičkomu razmišljanju. Bog nije apstrakcija; on je Riječ koja je postala tijelom. Mnogi su ljudi emocionalno ozdravili nakon što su uz pomoć mašte u svoj molitveni život uključili emocije. Naš duhovni život obuhvaća cijelu našu osobu, ne samo razum i volju.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Pobijedite depresiju snagom vjere” Johna Cihaka i Aarona Kheriatyja. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.