ODGOVARA DON DAMIR

Koja je razlika između kršćanske i transcendentalne meditacije?

Transcendentalna meditacija (TM) jedna je od meditativnih praksi koje se predstavljaju kao nereligiozne ili znanstvene metode razvoja ljudskih potencijala

Transcendentalna meditacija

Transcendentalna meditacija/Foto: Shutterstock

Zanima me kakav je stav Katoličke Crkve o tehnici transcendentalne meditacije i je li to spojivo s katoličkom vjerom, tj. je li u redu biti prakticirajući katolik i ujedno prakticirati TM? Jedan je svećenik mom prijatelju rekao da je to u redu i da se samo uz to nastavi moliti. Puno vam hvala! Karla

Draga Karla,

transcendentalna meditacija se zasniva na ideji nadilaženja čovjekove osobnosti i postizanja “četvrtog stanja svijesti” koje je prema indijskoj antropologiji stanje budnoga sna. Pojedinci koji postižu tu razinu svijesti onda navodno ulaze u zajedničko “ujedinjeno polje” koje je neka vrsta kozmičke svijesti i osnova društvenog i osobnog preporoda.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Takve pretpostavke su i u ideji i praksi nespojive s kršćanskom teologijom, antropologijom i molitvom. Postoji nekoliko osnovnih postavki kršćanske meditacije koje se vrlo bitno razlikuje od istočnih tehnika meditacije:

  1. U kršćanstvu je Bog osoba i on uvijek ostaje takav. Čovjek, iako posinjen u Kristu, također ne mijenja svoj status stvorenja, nadilazeći svoju svijest i dosežući neko kozmičko stanje.
  2. Meditacija je molitveni dijalog stvorenja sa Stvoriteljem koje se događa kao dar, u ljubavi. Ne postoji nikakva “tehnika” koja garantira dosizanje jedinstva.
  3. Bog je uvijek taj koji stvara promjenu. Kršćanska meditacija nikada nije vježba samousavršavanja, već rasta u vjeri. Taj rast je rezultat Božje milosti.
  4. Rast u vjeri i molitvi ne garantira opće životno blagostanje. Upravo suprotno, on zahtijeva prihvaćanje i razumijevanje životnih križeva.
  5. Kršćanska meditacija je uvijek tematska. Onaj koji meditira zapravo “meditira nad” objavljenim istinama, riječima koje dolaze izvan nas.

Kao što možeš vidjeti, postavke transcendentalne meditacije su bitno različite u svim točkama. U nastavku ti donosim i mali povijesni pregled nastanka i razvoja te tehnike koji će ti dodatno pojasniti stvari (izvor: New Catholic Encyclopedia, 2003.):

Transcendentalna meditacija (TM) jedna je od meditativnih praksi koje se predstavljaju kao nereligiozne ili znanstvene metode razvoja ljudskih potencijala. Za razliku od klasične hinduističke prakse joge, TM ne zahtijeva komplicirane tjelesne pokrete i pozicije. Sama praksa meditacije je vrlo jednostavna, međutim njezina pozadina je ipak vedska tradicija i antropologija.

Transcendentalnu meditaciju uveo je u 1960-ima u Sjedinjene Američke Države Maharishi Mahesh Yogi, koji je proučavao vedske spise pod vodstvom Swamija Brahmanande Saraswatija (‘‘Guru Dev’’). TM se sastoji od tihog ponavljanja mantre ili zvuka tijekom 15 do 20 minuta dnevno. 1876. Maharishi je uveo TM-Siddhi program koji se temelji na Patanjalijevoj Yoga-Sutra, tj. klasičnoj tradiciji joge. Ovaj program navodno stabilizira iskustvo transcendentalne svijesti postignute kroz TM te razvija koordinaciju tijela i uma.

Za razliku od meditativnih tehnika koje stavljaju naglasak na teške i zamorne vježbe tijela, TM meditaciju promatra kao opuštajuću i nenapornu tehniku koja “mehanički” smanjuje stres i uzbuđenje živaca. S obzirom na to da je Maharishi posjedovao i diplomu fizike, cjelokupna praksa se željela prikazati isključivo znanstveno, te je tvrdio da se radi o znanosti, a ne religiji. Ipak, budući da se oslanja na vedsku tradiciju i na težnje prema “osvještavanju božanstva”, ta se tvrdnja vrlo teško može braniti. Isključivo znanstvena tehnika meditacije značila bi isključenje svih religijskih, teoloških i općenito – svih znanstveno neprovjerljivih postavki. S druge strane, TM je više, ‘znanstvenim’ diskursom preformulirano, oblik nemonastičke Shankara’s Advaita Vedante.

Prema Maharishiju, TM se zasniva na prirodnoj sklonosti uma da teži većoj sreći i inteligenciji. Tijekom prakse TM-a, um spontano napreduje prema sve istančanijim razinama svijesti. Drugim riječima, um u konačnici “transcendira” svu mentalnu aktivnost i postiže četvrtu razinu svijesti koja je različita od budnosti, sanjanja i spavanja. Maharishi je 1963. definirao “transcendentalnu svijest” kao stanje “opuštene pobuđenosti”. Sama ideja četvrte razine svijesti stara je barem koliko i indijska upanišadska tradicija, ali na Zapadu predstavlja novi koncept.

Od 1970-ih provedeno je dosta istraživanja koja proučavaju psihološko stanje “budnog hipometaboličkog stanja” koje nastaje vježbanjem TM-a. Prema tim studijama, TM povoljno utječe na smanjenje stresa, na povećanje inteligencije i opće stanje organizma.

TM program i TM-Siddhi program dio su “Maharishi tehnologija ujedinjenog polja”, integrativne znanosti života koja pokušava ujediniti vedska učenja s idejama moderne znanosti, osobito postavkama modernih fizičkih teorija jedinstvenog energetskog polja.

Maharishi smatra da postoji kolektivna svijest koja je u konačnici utemeljena na transcendentalnoj svijesti koja se postiže TM-om. Ta postignuta transcendentalna svijest je onda polje čiste svijesti koje je ujedinjeno polje prirodnog zakona. Prema tome, pojedinac koji se uspinje u ovo “ujedinjeno polje” može utjecati na razvoj koherencije i reda u društvu kao cjelini te u fizičkom okruženju.

BTB,

don Damir Stojić

SPAS | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 21. kolovoza 2019.

Možda vam se svidi