Ne osjećaš da posjeduješ jak, postojan i odlučan duh pa kažeš: “Nešto je u meni što me ostavlja vječno nezadovoljnim.” Pogledaj, ptičica koja je još vezana za gnijezdo osjeća svoje okove tek onda kad želi poletjeti. I tebi još nisu narasla krila duše i tvoja nemoć postavlja gra­nicu tvojoj želji za letom.

Ne žalosti se zato, ne prisiljavaj se ludo na let, nego čekaj strpljivo dok te ne ponesu krila tvoje duše prema visini.

Ti gledaš ljepotu svete spoznaje i osjećaš milinu svetih odluka i već pomišljaš da ti je ona na dohvat ruke, i pred blizinom svetoga Dobra tvoja duša izgara u čežnji i ta čežnja tjera te ludo prema letu u visine – no uzalud; jer te Gospo­din još nije odredio za let prema visini i još te ne nose krila tvoje duše. Tvoja duša će zbog toga trpjeti i snaga tvoga duha bit će oslabljena. Zacijelo, tvoja duša treba težiti uvijek iznova prema onom najvišem, ali s umjerenošću, mirom i strpljivošću.

Tvoj duševni mir iziskuje od tebe da sam postaneš toga svjestan. Možda ćeš tada spoznati da tražiš osjećaj nutarnjega zadovoljstva koji duša dobiva iz svijesti jačine, postojanosti i svete volje. Vjeruj mi, ti posjeduješ jakost duše, jer što je drugo jakost duše ako ne želja radije umrijeti, nego uvrijediti Boga i otpasti od vjere. Ono što ti nedostaje samo je blažena svijest posjeda; kad bi je imao, onda bi tvoje srce bilo puno razdragane radosti.

Zato i ovdje: žuri se, ali se nemoj prenagliti i tvoje će srce naći mir, a tvoja će duša ojačati za budući let.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Misli – sveti Franjo Saleški”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.