U prigodi Dana svećeničkog posvećenja, vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić u petak 19. lipnja uputio je svoju poruku svećenicima svoje nadbiskupije.

U toj je poruci kardinal Puljić, između ostaloga, uputio pet savjeta svojim svećenicima, koji se mogu dobro primijeniti i na život svakoga svećenika, ali i laika. Evo što je rekao:

“Sv. Pavao poručuje kršćanskoj zajednici u Efezu: ‘Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!'(Ef 4, 1-3).U duhu tih riječi napisanih i nama danas, slobodan sam uputiti sljedeće poticaje svim svećenicima koji žive i djeluju u Vrhbosanskoj nadbiskupiji ili su članovi našeg prezbiterija:

  1. U ophođenju sa svojim vjernicima i sa svim ljudima čuvajmo duh plemenitosti, strpljivosti i ljubavi. Ako ne uspijemo pojedinima prenijeti i uvjeriti ih u evanđeosku poruku spasenja, izbjegavajmo riječi kojima možemo uvrijediti svoje sugovornike imajući na umu narodnu poslovicuda rane od jezika više bole i dulje zarastaju nego rane od mača.
  2. Govorimo, radimo i živimo na način da naši vjernici ali i svi ljudi dobre volju mogu na nama „pročitati“ da volimo svoje zvanje, cijelu Crkvu katoličku i unutar nje posebno svoju Vrhbosansku nadbiskupiju. Imajmo na umu stare besjede: za ono što se voli, za to se i žrtvuje; za ono zašto se umire, to ne odumire; na muci se poznaju junaci. Nismo napustili ovu mjesnu Crkvu ni u ratnim godinama kada je krvarila, a ni u poratnim godinama kada su mnogi priječili da vidamo njezine rane pa nećemo je napustiti ni sada kada je napuštaju mnogi tražeći lakši i ugodniji život i kada su se pojedini nad njom nadvili poput ptica grabljivica. Duboko smo svjesni da nas Gospodin šalje biti pastiri onima, makar i manje brojnima, koji svim srcem vole ovu zemlju i ovu Crkvu i spremni su s njome i za nju živjeti i tu dijeliti dobro i zlo koje život donosi gdje god čovjek živio.
  3. Čuvajmo dobar glas jedan o drugome i pomozimo jedan drugome da na najbolji način vršimo povjerene nam službe. Budimo svjesni svoga poslanja i težine svoje riječi posebno u trenucima kada smatramo potrebnim osobno, a pogotovo javno, iznijeti bilo kakvu kritiku upućenu bilo kome pa i onda kada ne spominjemo imena, a narod može zaključiti na koga se to odnosi. Posebno potičem župnike da, nakon što preuzmu novu župničku ili neku drugu službu, čuvaju dobar glas onih koji su prije njih u toj zajednici sijali sjeme Božje riječi i dijelili svete sakramente.
  4. Izgrađujmo međusobnu solidarnost imajući na umu da se lakše nosi životni križ kada se podijeli sa svojim bratom u svećeništvu i da se podijeljena radost umnožava.
  5. Uvijek budimo svjesni da je za nas u svakom trenutku i u svim životnim situacijama mjerilo iznad svih mjerila: evanđelje Gospodina našega Isusa Krista. Zato se čuvajmo mjerila ovog svijeta u kojem se nerijetko kao najviši cilj stavljaželja za uživanjem, trošenjem i posjedovanjem. To nisu niti mogu ikada biti kriteriji onih koji su pozvani i poslani raditi za spas duša.”