Uvjeren kako je Bog postavio jednog anđela pokraj svakog ljudskog bića da bi toj osobi pomagao na životnom putu, sveti Josemaria Escriva obraćao se svom anđelu čuvaru za sve svoje materijalne i duhovne potrebe. Često bi iskreno govorio: „Godinama osjećam neprestanu i neposrednu pomoć svog anđela čuvara, čak i što se tiče najmanjih materijalnih pitanja.“

U godinama između 1928. i 1940. ponekad mu nije radio alarm na satu, a nije imao novaca da ga popravi, pa bi se s povjerenjem obratio anđelu čuvaru i zamolio bi ga da ga ujutro na vrijeme probudi.

Njegov ga anđeo nije nikada iznevjerio. I upravo ga je zato Josemaria s ljubavlju nazivao mi relojerico (moj dragi urar).

Kad god bi pozdravljao našega Gospodina u svetohraništu, uvijek bi zahvalio i ondje prisutnim anđelima, za neprekidno klanjanje pred Bogom. U više nego jednoj prilici znao je govoriti: „Kada idem u jednu od naših kapelica, onu koja ima svetohranište, kažem Isusu da ga volim, zazovem Presveto Trojstvo. Tada zahvalim anđelima što čuvaju svetohranište i klanjaju se Kristu u Euharistiji.“

Herojskim i neprestanim služenjem Božjoj milosti, poprimio je naviku da uvijek pozdravlja anđele čuvare ljudi koje susreće. Jednoga dana 1972. ili 1973. godine, umirovljeni biskup Valencije, prečasni Marcelino Olaechea, došao ga je posjetiti u društvu svoga tajnika. Bili su jako dobri prijatelji, pa ga je Otac pozdravio i zaigrano upitao: „Marcelino, hajde da vidimo možeš li pogoditi – koga sam prvo pozdravio?“ Umirovljeni je biskup odgovorio: „Prvo si pozdravio mene.“ „Ne,“ rekao je Josemaria, „prvo sam pozdravio VIP osobu.“

Umirovljeni je biskup Olaechea, razumljivo zbunjen, odgovorio: „Ali, od nas dvojice, mog tajnika i mene, ja sam taj koji je ‘VIP’.” Tada je sveti Josemaria objasnio: „Ne, VIP je tvoj anđeo čuvar.“

Blaženi Alvaro Portillo zapisao je ovo o njegovoj pobožnosti: “Tijekom dana godišnjeg odmora koje smo provodili u unajmljenoj kući u selu u Lombardiji u Italiji – ne mogu se sjetiti je li to bilo Caglio ili Civenna – često bismo igrali bocce (igra s loptom), kako bismo malo vježbali. Budući da nismo dobro poznavali pravila igre, ponekad bismo izmislili svoja pravila. Sjećam se da je tijekom jedne od tih igara Josemaria neobično dobro bacio loptu i postigao nevjerojatan pogodak. Ali odmah je rekao: ‘Ovaj se ne broji – pomogao mi je moj anđeo čuvar. Neću to više raditi…'”

Pet misli svetog Josemarije Escrive o pomoći anđela čuvara

1. “Uteci se svom anđelu čuvaru u trenucima kušnje i on će te zaštititi od zloduha i pružit će ti sveta nadahnuća.”

2. “Kad bi imao nazočne svojega anđela i anđele čuvare svojih bližnjih, izbjegao bi mnoge gluposti koje ti izmaknu u razgovoru.”

3. “Pridobij anđela čuvara onoga prijatelja kojega želiš privesti u svoj apostolat. Anđeo čuvar uvijek je veliki ‘ortak’.”

4. “Čudiš se što ti je tvoj anđeo čuvar učinio očite usluge. A ne bi se trebao čuditi! Radi toga ga je postavio Gospodin uza te.”

5. “Imaj pouzdanja u svojega anđela čuvara. Razgovaraj s njime kao s intimnim prijateljem – to i jest – i on će znati kako ti učiniti tisuću usluga u običnim i svakodnevnim stvarima.”

Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.hr.josemariaescriva.info. Misli svetog Josemarije objavljene su u knjižice “Put” o kojoj više možete saznati na linku ovdje.