Međusobno povjerenje jedan je od najplemenitijih izraza sebedarne ljubavi. Prvo svojstvo ljubavi jest uzajamno razumijevanje, a njezino je najuzvišenije svojstvo međusobno povjerenje, jer ljubav ne misli zlo. Sv. Pavao kaže: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav… ne raduje se nepravdi… sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.“ (1 Kor 13,4.6.7)

Sumnjati u sve i svakoga

Sumnjičavost je, s druge strane, nedovoljno utemeljeno ili na pogrešnim pretpostavkama zasnovano uvjerenje da nam drugi želi nauditi nekim svojim postupkom. Sumnjičava osoba na neki način prihvaća općenitu pretpostavku da je svatko kriv dok se ne dokaže da je nevin. Najgore od svega, sumnjičava osoba mora uvijek dati izražaja svojim sumnjama, u nadi da će se njezinim sumnjičenjima priključiti i drugi.

Mnogi narušavaju svoje odnose sumnjajući u sve i u svakoga; to, primjerice, čine suprug ili supruga koji se ne mogu osloboditi sumnje u vjernost svojega supružnika, roditelj koji bez pravoga razloga sumnja u svoju djecu, osoba koja vjeruje da ga prijatelji ogovaraju iza leđa ili da je njihovo prijateljstvo samo izlika za ostvarenje nekoga vlastitog interesa.

Nedostatak povjerenja je bolan

Neopravdan nedostatak povjerenja vrlo je bolan. Ako ne cijenite visoko moralnu vrijednost bližnjega, ako pogrešno sudite o njegovim sklonostima, ocrnjujete njegov karakter, pogrešno tumačite njegove namjere ili dovodite u pitanje njegovu nedužnost lažnim sumnjama i optužbama, izlažete ga jednomu od najtežih iskušenja s kojima se čovjek može sresti u životu. Zbog jedne takve kušnje duša Jaganjca Božjega kidala se od boli u Getsemanskome vrtu. Cijela priča o Velikome petku sadržana je u lažnome sumnjičenju.

Osobina koja razara odnose

Nepovjerenje zavodi na krivi put. Ne vuče nas u ponor samo neopravdano nepovjerenje, već katkad i nepovjerenje zasnovano na činjenicama. Kada netko zna da ga se sumnjiči za neki grijeh, katkad poželi počiniti upravo taj grijeh i tako krenuti još jedan korak nizbrdo.

Navika sumnjičavosti, ne samo što razara prijateljstva i radosti društvenoga života, već onemogućuje mir srca. Sv. Benedikt kaže da sumnjičav čovjek ne poznaje mir. Sumnja nam oduzima nutarnji mir, ali i izvanjsko spokojstvo. Nitko ne voli sumnjičavca. On neprekidno ulazi u sukobe s drugima i nitko mu ne vjeruje. Ova osobina čini neke ljude krajnje neugodnim suradnicima i krajnje neugodnim poznanicima.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Lawrencea G. Lovasika “Skrivena snaga dobrote i blagosti”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net