Dvojica šumskih radnika zajedno su rušila stabla u nekoj šumi. Debla bijahu zdrava i jaka. No dvojica radnika, jednako spretna u rukovanju sjekirama, postizala su različit učinak. Prvi je udarao po stablu uporno i neprekidno dok ga ne bi srušio. Drugi se češće odmarao.

Uvečer bi prvi radnik, sav u krvavu znoju i posve iscrpljen, ustanovio da je na polovici drugoga stabla. Onaj drugi je, međutim, srušio i drugo stablo. Prvi se radnik u čudu pitao kako je to moguće: zajedno su počeli, stabla su bila jednaka, a on, premda je neprekidno radio, ipak je za polovicu stabla bio u zaostatku.

“Doista ne razumijem kako si mogao uraditi više posla premda si se često odmarao.”

Kolega mu se nasmije: “Ti si vidio da sam se odmarao, a nisi vidio da sam za to vrijeme oštrio sjekiru.”

Nepoznati autor