Čovjek je tajna

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Čovjek je velika tajna. On neizmjerno nadilazi sebe, odnosno ono što zna o sebi. Čovjek je višeslojna cjelina koja bi trebala djelovati harmonično. No, jači i dublji konflikti mogu katkad poremetiti nutarnji sklad osobe, tako da ona više ne funkcionira skladno i slobodno, nego rastrojeno i prisilno. U svezi s tim dobro je i korisno bolje upoznati sve razine života ljudskoga bića.

Četiri dimenzije ljudske osobnosti

Tjelesna ili somatska razina čovjekova bića fizička je podloga za fiziološka stanja organizma kao što su primjerice glad, žeđa, san. Da bi se ta stanja adekvatno zadovoljila, od čovjeka se traži odgovarajuća psihička aktivnost. Način funkcioniranja uvijek je automatski: glad prisiljava čovjeka da traži hranu. Na ovoj razini vladaju instinkti nagoni koji su, prema Freudu, jedina motivacijska sila. To vrijedi za životinje, ali ne i za čovjeka koji posjeduje ostale razine psihičkog života.

Psihološka razina čovjekove egzistencije traži da osoba bude prihvaćena i voljena kao takva. Nezadovoljavanje ove potrebe afektivne naravi, napose u najranijem djetinjstvu, dovodi do zastoja u afektivnom dozrijevanju. Dijete koje nije bilo voljeno i bezuvjetno prihvaćeno vrlo će lako postati žrtva raznih kompleksa, kao što su osjećaj manje vrijednosti, potreba za afektivnom ovisnošću i sl.

Tekst nastavlja ispod oglasa

Socijalna ili društvena razina ljudskog bića uključuje u sebi potrebu da se živi zajedno s drugima (društveni odnosi). Motivacija koja upravlja ponašanje na ovoj razini dolazi od svijesti (činjenice) o vlastitoj ograničenosti i nedostatnosti. Potrebni su mi drugi da bih se mogao normalno razvijati i ostvariti kao društveno biće.

Konačno, duhovna razina ljudske osobe svjedoči da čovjek ima sposobnost nadići (transcendirati) životinjski svijet. Ta se sposobnost sastoji u mogućnosti da se shvati narav stvari s pomoću apstrakcije. Zahvaljujući svojoj sposobnosti da shvati bît stvari apstrahirajući (izvlačeći) je od podataka dobivenih s pomoću osjetila, čovjek može stvarati i upotrebljavati jezik simbola i tako izraziti jedno dublje shvaćanje. U čovjeku, dakle, postoji nešto što je suprotno materijalnoj stvarnosti, što nema dimenzija koje se mogu mjeriti, nešto što nadilazi kategorije vremena i prostora. Zahvaljujući toj svojoj moći čovjek može transcendirati (nadići) “ovdje i sada” kako bi mogao uočiti i tražiti duhovne vrijednosti. Sloboda koja se doživljava na ovoj razini uključuje u sebi odgovornost prema svijetu i prema drugim osobama te prema Bogu.

Integracija psihičkog života

Svaki naš čin uključuje u sebi sve četiri razine psihičkog života. Sazrijevanje i integriranje ličnosti ne događa se spontano, samo po sebi, nego je to aktivni proces koji se ostvaruje odgovornim traženjem ekvilibrija (ravnoteže) između svih dimenzija vlastite osobnosti.

Svaka je razina psihičkog života uvjetovana nekom drugom razinom. Primjerice, ako se nisam naspavao (1. razina), neću se dobro osjećati (2. razina), a u takvom stanju neću moći uspostaviti pravi odnos s drugim osobama (3. razina), i, konačno, ni moj odnos prema Bogu neće tada biti onakav kakav bi trebao biti. Nemoguće je, naime, ljubiti Boga kojega ne vidim ako ne ljubim bližnjega koga vidim. (4. razina).

Postoji jedna naravna, prirodna hijerarhija između tih četiriju razina psihičkog života. Identitet jedne osobe ovisi i o tome kojoj razini svojega psihičkog života dajem prednost.
Prednost bi trebala imati duhovno razumska razina. Na žalost, čovjek može tu razinu staviti u službu prvih triju razina i tako iskriviti naravni redoslijed stvari.

Kada hijerarhijski red ovih razina nije plod slobodne odluke, čovjek će se osjećati prisiljen slijediti logiku života koju upravlja slučajan redoslijed spomenutih razina, upravljan više prisilnim zahtjevom potreba, nego slobodnom odlukom.

U svakom slučaju nitko ne može ignorirati zahtjeve i potrebe vlastite svakoj razini. Da bi se osoba što više približila idealu vlastita samoostvarenja, njezin je zadatak da zrelo integrira u sebi sve četiri razine. Sazrijevanje i integriranje nije nešto što će samo od sebe doći, nego je proces koji se ostvaruje uz pomoć Božje milosti i kroz dugotrajni strpljivi rad na sebi.

Dr. sc. Mijo Nikić, dopuštenjem autora preuzeto iz knjige Očima psihologa teologa | Bitno.net


Podržite naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Saznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 20. srpnja 2013.

Možda vam se svidi