Više od sedamdeset katoličkih biskupa, među kojima su i kardinali Pell, Burke, Arinze i Napier, potpisali su otvoreno pismo svojoj subraći u Njemačkoj iznoseći zabrinutost zbog Sinodalnog puta. Među potpisnicima dominiraju biskupi iz SAD-a kojih je 49, dok ih je 14 iz Tanzanije.

Na javnu reakciju ih je, kako kažu, potaknula “zbunjenost koju je Sinodalni put već izazvao i nastavlja izazivati”, kao i “mogućnost šizme u životu Crkve”.

Naglasivši kako se Crkva nikada ne bi trebala prestati obnavljati, potpisnici su upozorili kako je “povijest kršćanstva ispunjena dobronamjernim naporima koji su izgubili utemeljenje u Riječi Božjoj, u vjernom susretu s Isusom Kristom, u istinskom osluškivanju Duha Svetoga, te u podlaganju naših volja Očevoj volji”.

Svoje su brige saželi u sedam ključnih točaka koje su redom naveli.

U prvoj točki biskupi su upozorili da “ne slušajući Duha Svetoga i evanđelje, djelovanja Sinodalnog puta podrivaju vjerodostojnost crkvenog autoriteta, uključujući onaj pape Franje; kršćansku antropologiju i spolni moral; te pouzdanost Svetog pisma”.

U drugoj točki istaknuto je da iako Sinodalni put izvana pokazuje vjerske ideje i vokabular, njegovi dokumenti “uglavnom nisu nadahnuti Svetim pismom i tradicijom”, nego “sociološkim analizama suvremenim političkim ideologijama, uključujući rodnu.”

Spomenute ideologije “na Crkvu i njezino poslanje gledaju kroz svjetovne leće, a ne kroz leće istina objavljenih u Svetom pismu i crkvenoj tradiciji”.

Treća točka donosi kritiku reinterpretacije pojma slobode kojeg biskupi primjećuju u Sinodalnom putu. “Za kršćanina sloboda je znanje, spremnost i nesputana mogućnost da se učini što je ispravno. Sloboda nije ‘autonomija’”, upozorava se u pismu.

Biskupi su naveli i kako “savjest ne stvara istinu, niti je savjest pitanje osobne preferencije ili samopotvrđivanja”. Umjesto toga ističe se kako “ispravno formirana kršćanska savjest ostaje podložna istini o ljudskoj naravi i normama ispravnog življenja koje nam je Bog objavio”.

U četvrtoj je točki istaknuo je da u raspravama i tekstovima Sinodalnog puta u potpunosti izostaje “radost evanđelja” ključna za kršćanski život. “Riječ je o nedostatku ako se želi postići osobna i crkvena obnova”, navodi se.

Peta točka upozorava na to da je Sinodalni put na gotovo svakom koraku “djelo stručnjaka i vijeća: opterećen birokracijom, opsesivno kritičan i okrenut prema sebi”. Time u svojem tonu postaje “antievanđeoski”, a posljedica je da “pokazuje više podvrgavanja i poslušnosti svijetu i ideologijama negoli Isusu Kristu”.

U šestoj točki kritizira se usredotočenost Sinodalnog puta na pitanje na moći unutar Crkve. Biskupi upozoravaju kako Crkva nije “tek ‘institucija’ nego organska zajednica; ne egalitarna, nego familijarna, komplementarna i hijerarhična”.

“Reforma struktura nije isto što i obraćenje srdaca” ističe se u pismu.

Sedma točka navodi problem kojeg biskupi potpisnici smatraju ironičnim. Naime, ističu kako će svojim “destruktivnim primjerom” Sinodalni put u Njemačkoj utjecati na to da drugi biskupi i vjernici izgube povjerenje u pojam sinodalnosti, “sprječavajući tako potrebnu crkvenu raspravu o ispunjenju poslanja obraćenja i posvećenja svijeta”.