Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđeoski odlomak ove nedjelje počinje Isusovom rečenicom koja nas iznenađuje: “Sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti, a zvijezde će s neba padati” (Mk 13, 24-25). Ali kako, čak i Gospodin počinje katastrofama? Ne, to mu nije namjera. On želi da shvatimo kako sve na ovom svijetu, prije ili kasnije, prođe. Čak i sunce, mjesec i zvijezde koje tvore “nebeski svod” – izraz koji označava “čvrstoću”, “stabilnost” – su prolazni.

Na kraju, međutim, Isus kaže što neće propasti : “Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.” (r. 31). On utvrđuje razliku između pretposljednjih stvari koje prolaze i posljednjih stvari koje ostaju. To je dragocjena poruka za nas, kao orijentacija u važnim životnim izborima. U što se isplati uložiti svoj život? U prolazno ili u Gospodinove riječi, koje ostaju zauvijek? Očito u njih. Ali nije lako.

Privlače nas stvari koje podliježu našim osjetilima i koje nam daju trenutno zadovoljstvo, dok Gospodinove riječi, iako lijepe, nadilaze ono trenutno i traže strpljenje. U iskušenju smo da se uhvatimo za ono što vidimo i dodirujemo i to nam je naizgled sigurnije. Ali to je obmana, jer “nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti “. Evo, dakle, poziva: ne gradi život na pijesku. Kada se gradi kuća, duboko se kopa i postavljaju se čvrsti temelji. Samo bi naivac rekao da je to novac bačen za nešto što se ne vidi. Vjerni je učenik, za Isusa, onaj koji temelji život na stijeni, a to je njegova Riječ (usp. Mt 7, 24-27).

A sada se zapitajmo: što je središte, bit Riječi Božje? Što, zapravo, daje čvrstoću životu i nikada neće proći? Sveti Pavao nam kaže: “Ljubav nikad ne prestaje” (1 Kor 13,8). Onaj tko čini dobro ulaže za vječnost. Kad vidimo nekoga tko je velikodušan i uslužan, krotak, tko je strpljiv, nije zavidan, ne ogovara, ne hvali se, ne nadima se od oholosti, nije nepristojan (usp. 1 Kor 13, 4-7), to je netko tko gradi Nebo na zemlji. Možda neće biti vidljiv, neće graditi karijeru, ali ono što čini neće biti izgubljeno. Jer dobro se nikad ne gubi, ostaje zauvijek.

A mi, u što ulažemo svoj život? Stvari koje prolaze, kao što su novac, uspjeh, izgled, fizičko blagostanje? Jesmo li vezani za zemaljske stvari, kao da ćemo ovdje živjeti zauvijek? Riječ Božja nas danas upozorava: ovaj svijet je prolazan. I ostat će samo ljubav. Temeljiti život na Riječi Božjoj, nije bijeg od povijesti, već uranjanje u zemaljske stvarnosti kako bi ih učvrstili, preobrazili ljubavlju, utisnuvši im znak vječnosti, Božji znak.

Evo savjeta pri donošenju važnih izbora. Prije nego što odlučimo, zamislimo da stojimo pred Isusom, kao na kraju života, pred Njim koji je ljubav. Zamislimo se tamo, u Njegovoj prisutnosti, na pragu vječnosti i donesimo odluku za danas. Možda neće biti najlakša, najneposrednija, ali će biti dobra (usp. sv. Ignacije iz Loyole, ‘Duhovne vježbe’, 187).

Neka nam Djevica Marija pomogne donijeti važne životne odluke kao što je to Ona učinila: po ljubavi, po Bogu.