Sveta Stolica objavila je jučer, 4. srpnja, naputke o “posvećenom djevičanstvu” Ecclesiae Sponsae Imago u kojima se pojašnjava povijest, zahtjevi i odgovornosti unutar ovog slabo poznatog poziva rezerviranog isključivo za žene.

Smjernice su objavljene gotovo 50 godina nakon što je Crkva, potaknuta promjenama nakon Drugog vatikanskog koncila, objavila novi Obred posvete djevica, i to nakon nekoliko stoljeća.

Premda su “posvećen djevice u svijetu” bile ustaljeni oblik služenja među prvim kršćanima, pojavom ženskih redovničkih i monaških redova obred laičkog posvećenja iščeznuo je iz crkvene prakse.

Kao razlog objave smjernica, navodi se povećani interes vjernika i biskupija za ovim načinom služenja.

“Mnogo stoljeća nakon što je iščeznuo, i u radikalno promijenjenom povijesnom kontekstu – u kojem su se dogodile temeljite promjene u položaju žena u Crkvi i društvu, ovaj povijesni oblik posvećenog života pokazuje iznimnu snagu privlačnosti”, stoji u dokumentu Ecclesiae Sponsae Imago, koji potpisuju kardinal João Braz de Aviz i José Rodríguez Carball, prefekt i tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

Posvećeno djevičanstvo postoji u dva oblika, laičkom i monaškom, a upravo je laički doživio obnovu poslije Drugog vatikanskog koncila, nakon što je oko 11. stoljeća pao u zaborav. Radi se o posebnom pozivu kod kojeg osoba ne pripada niti jednom redu ili organizaciji posvećenog laištva poput npr. Opusa Dei, već je odgovorna direktno biskupu (ili osobi koju je biskup delegirao), a živi “običnim” životom u svijetu, baveći se svojim svakodnevnim dužnostima i poslovima te sama financira svoje potrebe. Također posvećene djevice ne žive u samostanu već u sekularnom okruženju, iako više posvećenih djevica može izabrati život pod zajedničkim krovom. Obred posvećenja izvršava biskup, a njegova posebnost uključuje vjenčanicu, veo i prstenje te prostraciju kao kod svećeničkog ređenja (video isječke s jednog takvog obreda možete pogledati OVDJE).

Poznate posvećene djevice kroz povijest bile su, među ostalim, sveta Cecilija, sveta Agneza i sveta Lucija.

Kongregacija za ustanove posvećenog života procjenjuje kako trenutačno postoji više od pet tisuća posvećenih djevica na svim kontinentima.

Novi dokument u 115 točaka, podijeljenim u četiri poglavlja donosi biblijsko i crkveno utemeljenje poziva na posvećeno djevičanstvo (lat. Ordo Virginum) te odgovornosti i smjernice za biskupe i osobe koje se odluče na taj poziv.

Kako javlja Crux, dokument zahtijeva jednogodišnju ili dvogodišnju pripremu, ovisno o odluci biskupa, za ženske osobe koji se odluče na djevičanski poziv. Nakon spomenutog perioda slijedi formacija u trajanju od dvije ili tri godine. Za formaciju kandidatkinja odgovoran je biskup koji ima i posljednju riječ kod odluke o posvećenju.

Prema točki 93., pripremi mogu pristupiti kandidatkinje za koje je utvrđeno da su primile sakramente kršćanske inicijacije te se nikada nisu udavale ili živjele u javnom ili otvorenom kršenju čistoće poput kohabitacije ili druge slične situacije.

Biskup je također odgovoran za slučajeve u kojima posvećena djevica traži trajno ili privremeno preseljenje u drugu biskupiju ili, zbog ozbiljnih razloga, otpuštanje iz reda posvećenih djevica.

U slučaju da, zbog ozbiljnih razloga, biskup odluči otpustiti osobu iz djevičanskog staleža njegovu odluku mora potvrditi Sveta Stolica. Ozbiljni razlozi definirani su kanonom 695. Zakonika kanonskog prava.

Vatikan će također nadgledati slučajeve u kojima posvećena djevica donese odluku o ulasku u neku od ustanova posvećenog života ili družbi apostolskog života.

Osim toga, u dokumentu se strogo zahtijeva bilježenje podataka o posvećenim djevicama kako bi se njihov broj mogao preciznije pratiti u budućnosti.

Prema dostupnim informacijama još uvijek ne postoji službeni hrvatski prijevod obreda posvećenja djevica koji je 1970. proglasio blaženi papa Pavao VI.