Karen Ervin, Theresa Jordan i Laurie Malashanko, tri Amerikanke postale su prve ‘posvećene djevice u svijetu’ u povijesti nadbiskupije Detroit, javlja Catholic News Service.

Neki turist koji je možda u subotu, 24. lipnja, ‘zalutao’ u katedralu Presvetog sakramenta u Detroitu, mogao je lako zamijeniti ovaj rijedak obred za obično vjenčanje. Tri mladenke u lijepim vjenčanicama stajale su pred oltarom iščekujući svaka svojeg mladoženju. Razlika je samo u tome što su sve tri čekale istoga Zaručnika, Isusa Krista.

Svaka je nosila svoju svijeću, zapaljenu kao kod 5 mudrih djevica, a potom su sklopile svoje ruke između nadbiskupovih moleći ga da prihvati njihovu želju za životom u čistoći. Kao i kod svećeničkog ređenja, tri zaručnice legle su u prostraciji pred oltarom dok je cijela crkva zagovarala za njih moleći litanije svih svetih. Baš poput ‘običnih’ mladenki tijekom obreda dobile su veo i prstenje.

Također, kao poseban dar svaka je dobila časoslov kako bi redovito mogla moliti molitvu cijele Crkve.

“Radi se o obećanju da ćemo ostati vjerne Kristu cijelog našeg života”, izjavila je za CNS Theresa Jordan, nova ‘posvećena djevica’, poručivši kako su kao zalog obećanja dale svoje djevičanstvo, dar koji su primile od Krista, ponudivši ga ponovo njemu.

“Odlučivši živjeti u savršenom uzdržanju tijekom cijelog svog života svjedočim kako je Bog sam dovoljan”, nadovezala se druga ‘zaručnica’, Karen Ervin.

Radi se o pozivu unutar Crkve, svojevrsnom ‘trećem putu’ između redovništva i braka, poznatijem još i pod nazivom – posvećeno laištvo.

Međutim, Karen, Theresa i Laurie nisu pripadnice nijednog reda ili organizacije posvećenog laištva. One su prihvatile drevni poziv ‘posvećenih djevica u svijetu’, koji se pojavio još u prvim crkvenim vremenima.

“Ako ste čuli za svetu Ceciliju, svetu Agnezu ili svetu Luciju, one su bile djevice koje su živjele u svijetu”, poručila je Laurie Malashanko, treća sudionica obreda.

Dapače, red posvete djevica, zajedno s redom blagoslova opata i opatice, susrećemo u najstarijim liturgijskim knjigama poput Sakramentara iz Verone.

Kako piše portal Vjera i djela, postoje dvije inačice ovog obreda, jedna za monahinje, a druga za djevice koje nastavljaju živjeti van samostana i raditi svoje uobičajene poslove.

Premda je negdje nakon 11. stoljeća obred posvećenja ‘djevica u svijetu’ iščezao iz crkvene prakse (točnije, obred posvećenog djevičanstva ostao je samo kao dio monaštva), u dokumentu Drugog vatikanskog koncila, Sacrosanctum Concilium (točka 80), zalaže se za preradbu tj. obnovu tog obreda. Time se poziv ‘posvećene djevice u svijetu’, premda na mala vrata, ‘vratio’ u Crkvu.

Trenutno važeći red posvete djevica donosi nekoliko napomena:

  • Ovim se redom djevica posvećuje Kristu, što je znak transcendentne ljubavi Crkve prema Kristu, odnosno slika Crkve kao eshatološke zaručnice i slika budućega života.
  • Ovime se ističe da svete djevice po svojoj čistoći trebaju s većim žarom ljubiti Krista i služiti mu. One trebaju obilovati duhom pokore, djelima ljubavi i molitve. Da bi bolje ispunile poslanje molitve, trebaju obavljati Službu časova, barem Jutarnju i Večernju tako da svojim glasom zajedno s Kristom i Crkvom slave Oca nebeskoga.
  • U red posvećenih djevica mogu ući bilo monahinje, bilo žene koje žive u svijetu.
  • Za monahinje se traži da prethodno nikada nisu sklopile brak niti da su javno živjele u stanju protivnom čistoći, zatim da su već položile redovničke zavjete te da je, konačno, njihova redovnička obitelj od davnine taj obred obdržavala ili ga je zadobila dopuštenjem nadležne crkvene vlasti.
  • Za djevice koje žive u svijetu također se traži da prethodno nikada nisu sklopile brak niti da su javno živjele u stanju protivnom čistoći, zatim da svojom dobi, mudrošću i načinom života mogu dati sigurnost da će ustrajati u čistoći služeći bližnjima u Crkvi. Konačno se traži da ih mjesni Ordinarij pripusti posveti. Biskupi će odrediti na koji način takve djevice trebaju živjeti u svijetu.

Trenutno se procjenjuje kako u svijetu postoji tek između 6 i 7 tisuća ‘posvećenih djevica u svijetu’, od toga tristotinjak u SAD-u. Čini se kako je ovaj obred mnogima nepoznat, pa čak i na razini biskupija. Tako u Hrvatskoj ne postoji službeni prijevod spomenutog obreda.

Više o samom obredu, njegovim odredbama i povijesti ‘posvećenih djevica u svijetu’, možete pročitati OVDJE.

Tino Krvavica | Bitno.net