Teroristički napad na vjernike okupljene u katedrali Presvetog Srca Isusova u indonežanskom gradu Makassaru na Cvjetnicu, uslijed kojega je više od 20 ljudi ranjeno a poginula su jedino dvojica napadača, podsjetnik je da je upravo Veliki tjedan doba godine u kojemu se događa najviše napada na kršćane.

Svake godine na velike kršćanske blagdane, negdje u svijetu, kršćani su napadnuti i ubijani, podsjeća John Allen na portalu Crux. Budući da su Božić i Veliki tjedan najsvetiji dani u godini, crkve su uglavnom posjećenije no inače, čime se izlažu i povećanom riziku od nasilnih manifestacija protukršćanske mržnje.

Čak i u eri pandemije koronavirusa, kada je pristup svetim misama razmjerno onemogućen, veliki su izgledi da će se vjernici dodatno potruditi pribivati bogoslužju tijekom Velikoga tjedna. Ta izvjesnost nešto je što teroristi vrlo dobro razumiju i iskorištavaju.

2012. godine, auto-bomba eksplodirala je u blizini crkve u Kaduni u Nigeriji, tijekom uskršnje mise, odnijevši sa sobom 41 život. Za napad se sumnjiči ekstremnu islamističku terorističku skupinu Boko Haram. 2016. godine, 75 je ljudi poginulo i više od 300 ih je bilo ozlijeđeno u eksploziji bombe u parku u Lahoreu u Pakistanu, također prilikom uskršnjeg bogoslužja.

Sljedeće godine, koptski kršćani u Egiptu bili su prisiljeni smanjiti broj vjernika na svetim misama za Uskrs zbog napada na dvije crkve na Cvjetnicu, koji su uzeli 40 života.

Upravo danas prenijeli smo i vijest kako su nepoznati napadači ubili katoličkog svećenika o. Ferdinanda Fanena Ngugbauna, zajedno s još neutvrđenim brojem ljudi, u općini Katsina-Ala na istoku Nigerije.

Sličan obrazac primjenjiv je i na Božić. Boko Haram je 2011. godine preuzeo odgovornost za božićne napade na kršćanske vjernike diljem Nigerije, s vrhuncem u napadu na crkvu sv. Tereze na periferiji glavnoga nigerijskoga grada Abuje, prilikom čega je umrlo 37 ljudi, a 57 ih je ozlijeđeno.

U incidentu protekle nedjelje, indonežanska policija objavila je kako je dvoje napadača pripadalo skupini Jamaah Ansharut Daulah (što znači “borci Islamske države”), koja je odgovorna za napade na crkve iz 2018. godine, također u Indoneziji, ali koji su za sobom ostavili 28 žrtava, kao i za napad na crkvu na Filipinima 2019. godine, koji je odnio 20 života, ranivši više od stotinu ljudi.

Policija je napadače na makassarsku katedralu na Cvjetnicu identificirala kao muškarca i ženu. Iako daljnje pojedinosti nisu otkrivene, bombaši-samoubojice koji su napali katedralu na Filipinima prije dvije godine bili su bračni par.

Na sam Uskrs 2019. godine dogodio se napad na Šri Lanki, u kojemu je umrlo 269, a ozlijeđeno je više stotina ljudi.

Iako su kršćani samo jedna od mnogobrojnih društvenih skupina izloženih progonima, zlodjela nad kršćanskim vjernicima u zapadnim medijima nerijetko su prepuštena šutnji. Jedan od razloga jest što se središta globalne politike i medija uglavnom nalaze na Zapadu, gdje kršćani većinski nisu izloženi fizičkoj opasnosti i ne ugrožavaju svoj život samim odlaskom u crkvu, tvrdi Allen.

No naličje izostanka progona nad vjernicima na Zapadu činjenica je da više negoli dvije trećine od 2.3 milijardi kršćana na svijetu žive izvan Zapada; većina u društvima u razvoju gdje nisu samo vjerska, nego i etnička i jezična manjina. Mnogo kršćana je siromašno, a većinu čine žene.

Iz tih razloga, kao i zbog same činjenice bivanja najvećom vjerskom skupinom na svijetu, apsolutne su brojke protukršćanskih progona zapanjujuće. Procjene o broju kršćana ubijenih zbog svoje vjere na svijetu godišnje uvelike variraju; jedni drže kako je riječ o tisućama, a drugi o desecima tisuća žrtava, no statistika neumoljivo pokazuje kako svakoga sata svakoga dana neki vjernik postaje mučenikom.

Što ovi podaci znače za sve nas? Za političke vođe i redarstvene snage, ovo je poziv na omogućavanje održavanja sigurnog bogoslužja u svim dijelovima svijeta. Za kršćane, posebice one koji razmjerno sigurno žive na Zapadu, Veliki tjedan godišnji je poziv na produbljivanje razumijevanja stvarnosti s kojom se suočavaju vjernici diljem svijeta.

Duhovno, Veliki tjedan posvećen je prijelazu od agonije Velikoga petka do radosti uskrsne nedjelje. Na ljudskoj razini, ipak, mnogi kršćani koji žive u opasnim dijelovima svijeta osjećaju se kao da su zamrznuti u trajnome Velikom petku, pitajući se kada će nastupiti Uskrs.

Pitajući se bi li svoj odnos prema najvećem kršćanskom blagdanu opisala kroz tjeskobno iščekivanje svete mise ili radost koju osjeća po povratku kući nakon mise, kada pravi, radosni Uskrs za nju započinje, Anee Muskan piše kako je strah neizostavan dio redovita godišnjeg očekivanja Uskrsa:

“Stidim se to reći, ali imam fobiju od bogoslužja tijekom korizme i Velikog tjedna. (…) Dobrodošli u svijet gotovo svakog pakistanskog kršćanina”, napisala je Muskan za UCA News, pitajući se:

“Sada kad je Uskrs tek iza ugla, ne mogu ne zapitati se što mi Uskrs 2021. godine priprema. Hoće li to biti siguran Uskrs unutar bedema naših domova, s online sv. misom? Ili će to biti Uskrs s čitavom zajednicom koja će, u ispunjenom Božjemu svetištu, cijelo vrijeme usrdno pjevati, moleći za sigurnost?”.