Tvoja vjernost u odnosu prema Bogu bit će stavljena na kušnju. Ne zato što nas Bog razočarava nego zato što nam ponekad izgleda šutljiv. Bog je Riječ. On govori riječi koje barem djelomično možemo razumjeti. On pokazuje put, stvara jasnoću. Ali On je i šutnja, On je Deus absconditus, sakriveni Bog – Bog s tajnim naumima (Iz 45, 15), onaj koga nikad potpuno ne možemo razumjeti. „On jedini ima besmrtnost i prebiva u nedostupnoj svjetlosti. Njega nitko od ljudi nije vidio, a niti može vidjeti“ (1 Tim 6, 16). „Sakriveni Bože, koji prebivaš na vrhu“, pjevamo u jednoj pjesmi. 1 Ponekad nam se čini da nas napušta i izgleda nam daleko od nas. On je svjetlo, ali On je i tama. Ponekad imamo iskustvo kako smo vođeni i iznutra oživljavani, ali ponekad tapkamo u mraku kao slijepci.

Postoji jedan dan u liturgijskoj godini kad „slavimo“ Božju šutnju, naime uskrsno bdjenje. Tada je sišao nad pakao. Ostajemo sami, naizgled bez Njega. Također i ovo Božje „odlaženje“ pripada objavi i postaje prije ili kasnije od životne stvarnosti u životu Crkve i svakog pojedinačnog vjernika. Ipak i tada nastavljamo svoj put, kroz tunel, s upaljenim lampama naše vjere. Vjera je, poput Boga, i svjetlo i tama. Ali tama razotkriva gotovo jednako Boga kao i svjetlo. Govori nam da je Njegovo biće, Njegova ljubav, da, Njegova vjernost veća nego što možemo shvatiti i razumjeti.

U stvari, Bog nas uvijek vodi, ali ponekad nas uvodi i u svoju neshvatljivost. On to čini radi vjernosti prema nama, da Ga upoznamo onakvog kakav jest, uvijek drugačiji, uvijek veći.

On također želi da i mi upoznamo sami sebe. Možda moliš onu malu molitvu koju je sam Isus naučio svetu Sestru Faustinu (1905-1938) i za koju je rekao da ga posebno veseli: „Isuse, vjerujem u Tebe.“ Moleći ovu molitvu često, raste u tebi povjerenje. Možda kasnije počneš vjerovati da je tvoje povjerenje tako veliko da može izdržati bilo kakvu kušnju. Moliš s Charlesom de Foucauldom (1858-1916): „Štogod mi učiniš, Bože, zahvaljujem Ti.“ U tvojim očima može izgledati da je tvoje povjerenje i vjera možda vlasništvo koje imaš u „džepu“, pri ruci i s kojim slobodno možeš raspolagati. Ali u svojoj odanoj ljubavi Bog ti dolazi u pomoć. Dozvoljava da ti se dogodi nešto neugodno. Male suprotnosti i protivnosti su dovoljne da se tvoje povjerenje sruši kao kuća od karata.

Tada imaš priliku uvidjeti i spoznati da povjerenje nije nešto što možeš skupljati i postaviti u svoju ostavu, nego da je uvijek bilo i ostaje dar. Da je Bog vjeran znači da ti daje povjerenje koje ti je baš sada potrebno. Tvoje povjerenje i odanost se sastoje u tome da ne okrećeš leđa Bogu kad te iskušava nego da ti, kad su prva smetenost ili zbunjenost prošle, obnoviš svoju vjeru u Njegovu providnost punu ljubavi i Njemu dopustiš da čini što hoće.

Nikad nećeš biti potpuno gotov. Možda ćeš puno puta imati osjećaj da je tvoje DA Bogu sada uistinu konačno, da više ne postoji nešto u tebi što sprječava Njegov život u tebi. Ali Bog će te cijelo vrijeme, od vremena do vremena, moliti da položiš novi, teži ispit koji te prisiljava da se otvoriš i moliš za još veću nadu. Poslanica Hebrejima govori o Isusu da se On naučio „poslušnosti po muci“ (Heb 5, 8). Kad se On morao „naučiti“ na završetku svojega života, kako onda ti možeš povjerovati da si gotov s učenjem?

Terezija Avilska ima izvanredan tekst koji je sigurno bio velika utjeha njezinim sestrama, a koji je još uvijek i utjeha nama. Pripovijeda nam kako je bila bacana između krajnosti. Jedan dan se osjeća ispunjena odvažnošću i smjelošću i spremna na bilo što; drugi dan nema odvažnosti i hrabrosti ni „ubiti muhu“. Ponekad je uopće ne interesira što se o njoj govori, a onda dođu dani kad je najmanja riječ tako ojadi i ražalosti da bi najradije pobjegla iz ovog svijeta. Svoje priznanje završava upozorenjem i pozivom da se uvijek pred Bogom držimo siromašnim i potpuno o Njemu ovisnim. 2

Opasna je zabluda vjerovati da te život u Duhu uvijek čini jakim. Isus nije bio manje vođen Duhom kad je bio u Getsemanskom vrtu i kad je molio da izbjegne piti kalež patnje, nego kad je svjesno i hrabro započeo putovanje prema Jeruzalemu gdje ga je čekala smrtna presuda. Ponekad te Duh ispunja snagom, a ponekad te ostavlja u tvojoj slabosti. Kad ti Duh slabost daje, onda svoju vjernost pokazuješ ne predajući se nikad, dižući se svaki put kad si pao, ne povlačeći se nazad, ostajući uvijek vječiti početnik.

Gornji tekst je ulomak iz knjige Wilfrida Stinissena “Novo vino” u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.

Footnotes

  1. Cecilia, katolička pjesmarica u Švedskoj, 633.
  2. Put k savršenosti – Fullkomlighetens vag, 38, 6-7.