Agencija Associated Press podsjetila je kako mu je zbog njegova kazališnog osjećaja povjerena briga oko ceremonije papina ustoličenja 1978. godine, te priprema otvorenja Svete godine 1983. godine.

Pišući o Zeffirellijevom političkom angažmanu 90-tih godina, portal Aleteia donosi informaciju kako je Zeffirelli imao vrlo konzervativna stajališta po pitanju pobačaja, a svoje stavove opravdao je činjenicom da je i sam mogao biti pobačen, budući da je njegovoj majci predlagan pobačaj jer je nosila dijete svojega ljubavnika.

Sa šest godina umrla mu je majka, no u njegovoj je duši ostala zauvijek. “Iako je davno otišla iz mog života, uvijek sam uz sebe osjećao njezinu energiju, kao da je njezin duh sišao na zemlju i zaštitio sina koji je cijeloga života do današnjih dana jednako za njom čeznuo”, napisao je Zeffirelli.

Pišući o njegovom najpoznatijem kršćanskom djelu, filmu “Isus iz Nazareta”, filmski kritičar Steven D. Greydanus kaže kako je spomenuti film za Zeffirellija bio vrlo važan projekt i više razloga, te kako je talijanski redatelj puno puta izrazio zabrinutost oko slike Crkve u svijetu modernih medija.

“Kako ‘Isus iz Nazareta’ ulazi u peto desetljeće, on ostaje neusporediv: razumljiv pogled na evanđelja, od rođenja do uskrsnuća Isusova, utemeljen na sva četiri evanđelja, ali istovremeno pod snažnim utjecajem Starog zavjeta i židovske tradicije, kao i katoličke umjetnosti i imaginacije”, piše Greydanus.

Potaknut velikim uspjehom svoga ranijeg filma “Romeo i Julija”, ekraniziran na način koji je odgovarao tadašnjim antiestablišmentskim stavovima mladih generacija, Zeffirelli je isto ponovio i u filmu o svetom Franji Asiškom, za koji glazbu potpisuje škotski pjevač Donovan, tada izuzetno popularan među mladima i jedna od ikona kontrakulture. Film “Brat Sunce, sestra Mjesec” u svome je scenariju nastojao naglasiti paralele Franjinog života s modernim trendovima i svjetskim problemima, pa je rat u kojemu mladi Franjo sudjeluje prikazan nalik na tada aktualni Vijetnamski rat, sukob s ocem predstavlja alegoriju na tada aktualni generacijski jaz, a na koncu su Franjo i njegovi sljedbenici prikazani kao svojevrsna preteča modernih hipija. Zbog svega toga film je naišao i na brojne kritike, te nije ostvario veliki uspjeh.

Franco Zeffirelli rođen je u Firenci 12. veljače 1923. godine. Nakon studija arhitekture u Francuskoj, posvećuje se kazališnoj glumi, a od 1945. radi kao scenograf i kostimograf u dramama i operama. Potom prelazi na režiju, postavljajući klasična kazališna i operna djela. Kao redatelj je debitirao komedijom “Kemping”, a proslavio se ekranizacijom Shakespeareovih komada “Ukroćena goropadnica” i “Romeo i Julija”, te postavljanjem najpoznatijih talijanskih opera.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net