Katolička Crkva u Njemačkoj, točnije Njemačka biskupska konferencija predstavila je crkvenu statistiku za 2015. godinu koja je u većini segmenata iznimno poražavajuća. Naime trenutačno se više osoba u Njemačkoj izjašnjava nevjernicima nego katolicima.

Iako je, kako prenosi Catholic News Agency, katoličanstvo trenutačno najveća pojedinačna religija u Njemačkoj s 23,7 milijuna članova ili 29% ukupnog stanovništva, nevjernici čine čak 33% populacije te srednjoeuropske države.

Također 181 925 osoba napustilo je Crkvu prošle godine, što predstavlja svojevrsno poboljšanje s obzirom na to da je 2014. to učinilo 217 716 njemačkih građana, međutim istovremeno je samo 2 685 osoba postalo katolicima, a 6 474 ih se vratilo vjeri.

I dok se neki pozitivni pomaci mogu vidjeti u broju krštenja (broj krštenja porastao je prvi put u nekoliko godina sa 164 833 u 2014. godini na 167 226) i sklopljenih brakova (44 298 naspram 44 158 u 2014. godini), oni više mogu zavarati s obzirom na to da je prije 20 godina broj krštenja iznosio 260 000, a ženidbi je bilo gotovo duplo više tj. 86 456.

Istovremeno broj prvopričesnika i krizmanika nastavio je padati.

Ono što najviše zabrinjava je pad broja aktivnih vjernika tj. postotak katolika koji pohađaju nedjeljnu misu. I dok je 1990. on iznosio 22%, trenutačno samo 10,4 % katolika redovito ide na misu, koja je temelj svakog vjerskog života.

Crkva i dalje snažan glas u Njemačkoj?

Unatoč ovim poražavajućim podacima koji pokazuju kako je katolika u Njemačkoj sve manje, njemački biskupi, osobito kardinal Reinhard Marx, odisali su optimizmom prilikom predstavljanja statistike.

“Statistike pokazuju kako je Crkva u Njemačkoj i dalje snažan glas, čija se poruka sluša i prihvaća”, izjavio je kardinal Marx, nadodavši kako “postoji aktivna želja za crkvenim sakramentima što dokazuje lagani porast krštenja i brakova”.

Kardinal se ipak osvrnuo na veliki gubitak vjernika koji već desetljećima pogađa Crkvu u Njemačkoj rekavši kako je potrebna “sofisticirana pastoralna praksa koja poštuje različite načine života pojedinih ljudi i uvjerljivo prenosi nadu vjere”.

“Zaključci prošlogodišnje biskupske sinode i apostolska pobudnica pape Franje su važni putokazi”, zaključio je kardinal poznat kao pripadnik “struje” koja je na prošlogodišnjoj Sinodi htjela omogućiti pričest rastavljenim i ponovno vjenčanim katolicima.

Neki stručnjaci smatraju kako je jedan od glavnih uzroka zapravo nedostatak prakticiranja vjere među samim njemačkih svećenicima. Prošlogodišnja anketa među katoličkim pastoralnim djelatnicima u Njemačkoj pokazala je kako se čak 54% ispitanih svećenika ispovijeda jednom godišnje ili rjeđe, dok ih se 58% moli jednom dnevno ili više puta.

Probleme njemačke Crkve prepoznao je i papa Franjo koji je progovorio o “eroziji katoličke vjere u Njemačkoj“.

Biskupima je prilikom njihova prošlogodišnjeg posjeta Vatikanu rekao da više pažnje posvete ispovijedanju za vrijeme Jubileja milosrđa, budući da je „u ispovijedi početak preobrazbe svakog pojedinog kršćanina i reforme Crkve“. Sveti je Otac tom prilikom također ustvrdio kako je važno naglasiti usku povezanost euharistije i svećeništva. Dragocjena suradnja s laicima, osobito tamo gdje nedostaje zvanja, ne može postati zamjena za ministerijalno svećeništvo ili ostaviti dojam da je ono opcionalno. Ako nema svećenika, nema euharistije – napomenuo je papa Franjo.

Njemačka vs. Afrika

Svi navedeni problemi nisu spriječili određene osobe iz njemačke Crkve da dijele lekcije drugima. Tako je u studenom prošle godine, Björn Odendahl, urednik službene stranice Njemačke biskupske konferencije, Katholisch.de, za rast Crkve u Africi “optužio” siromaštvo i neobrazovanost.

“Naravno da Crkva tamo raste. Raste stoga što su ljudi socijalno ovisni i često nemaju ništa drugo osim svoje vjere. Raste jer je tamošnja situacija u obrazovanju u prosjeku na prilično niskoj razini i ljudi prihvaćaju jednostavne odgovore na teška pitanje (vjere, op.a.). Odgovori poput onih koje gvinejski kardinal Sarah pruža. Čak je i rastući broj svećenika rezultat ne samo misionarske snage nego i činjenice da je svećeništvo jedna od rijetkih mogućnosti koja pruža socijalnu sigurnost na Crnom kontinentu”, napisao je tom prilikom Odendahl.

Istovremeno neki biskupi okreću glavu od pravih problema smatrajući kako je odgovor u “otvaranju Crkve i traženju novih putova”. Međutim ti novi putovi mogli bi zapravo voditi u provaliju, istu onu do čijeg je ruba došla Anglikanska Crkva konstantnom liberalizacijom nauka i učenja te razvodnjavanjem prakse.

Tino Krvavica | Bitno.net