Schönstattski pokret, laički marijanski apostolat koji djeluje unutar Katoličke Crkve, suočen je s neugodnim optužbama da je njegov osnivač o. Joseph Kentenich zlostavljao redovnice.

Optužbe je iznijela crkvena povjesničarka i teologinja Alexandra von Teuffenbach, a temelji ih na spisima isusovačkog teologa Sebastiaana Trompa kojeg je Vatikan između 1951. i 1953. postavio kao apostolskog vizitatora pokreta (radi se o funkciji identičnoj onoj koju u Međugorju trenutno obavlja nadbiskup Henryk Hoser).

Istraživanje von Teuffenbach objavljeno je u njemačkim katoličkim novinama Die Tagepost, a nekadašnja profesorica na Papinskom lateranskom sveučilištu i Papinskom sveučilištu Regina Apostolorum slučaj je dodatno pojasnila u pismu poznatom vatikanologu i blogeru Sandru Magisteru.

Neke od optužbi uključivale su “zloupotrebu moći na račun redovnica”, što je, tvrdi von Teuffenbach, “jasno istaknuo i potvrdio rimski vizitator”, kao i onaj kojeg je prije njega poslao lokalni biskup. Također, o. Kentenicha sumnjiči se i za sumnjivo seksualno ponašanje, pa i seksualno iskorištavanje barem jedne časne sestre, članice Marijinih sestara koje je svećenik osnovao.

Apostolska vizitacija i navodni obredi o. Kentenicha

Prvu vizitaciju, o kojoj su podaci sada dostupni zbog otvaranja arhiva o pontifikatu pape Pija XII., pokrenuo je u veljači 1949. biskup Triera u kojem se Schönstatt nalazi.

U izvješću o istrazi tada je zapisano: “Unatoč jasnoj viziji i značajnom obrazovnom cilju te unatoč visokom stupnju duhovne skrbi, čini se da postoji tek nekoliko pouzdanih osoba s istinskim nezavisnim razmišljanjem i unutarnjom slobodom, među muškim voditeljima i među Marijinim sestrama.”

Von Teuffenbach tvrdi i da u dokumentu kasnije piše kako postoji “unutarnje nezadovoljstvo karakteristično za Marijine sestre, kao i nesigurnost te manjak autonomije”.

Nakon biskupijske uslijedila je vatikanska vizitacija koju je predvodio spomenuti isusovac Sebastiaan Tromp (von Teuffenbach inače je urednica njegovih dnevničkih zapisa o Drugom vatikanskom koncilu).

“Ono što je Tromp skupio iz raznih svjedočanstava, pisama i brojnih razgovora koje je vodio, uključujući i samog osnivača, ukazuje na situaciju potpune pokornosti redovnica, prikrivene nekom vrstom obiteljske strukture.”

“Kentenich je bio ‘otac’, osnivač s apsolutnom moći, često izjednačavan s Bogom, do te mjere da u mnogim izrazima i molitvama nije jasno jesu li one upućene Bogu Ocu ili samom osnivaču”, piše von Teuffenbach dodajući da se odnos “oca-gospodara” prema “kćerima” mogao vidjeti i u konkretnim djelima.

“Redovnice su na mjesečnoj bazi morale kleknuti pred ‘ocem’, pružiti ruke te mu se predati u potpunosti”, tvrdi crkvena povjesničarka i teologinja, dodajući kako bi se pritom, često iza zatvorenih vrata i nasamo, odvio sljedeći dijalog:

“‘Čija je kći?’, odgovor: ‘Očeva!’
‘Što je kći?’, odgovor: ‘Ništa!’
‘Što je otac kćeri?’, odgovor: ‘Sve!’
‘Kome pripadaju oči?’, odgovor: ‘Ocu!’
‘Kome pripadaju uši?’, odgovor: ‘Ocu!’
‘Kome pripadaju usta?’, odgovor: ‘Ocu!'”

Neke redovnice navodno su poručile kako je postojao i nastavak obreda:

“‘Kome pripadaju grudi?’, odgovor: ‘Ocu!’
‘Kome pripadaju spolni organi?’, odgovor: ‘Ocu!'”

Jedna od ključnih optužbi koje Alexandra von Teuffenbach spominje je navodno pismo njemačke redovnice o “seksualnom incidentu” s o. Kentenichom. Pismo je sastavljeno 1948. dok je redovnica živjela u Čileu.

Schönstattski pokret upravlja svetištem Majke Triput Divne u Maloj Subotici pokraj Čakovca/Foto: Marin Škarica

“Časna sestra piše kako nakon onoga što joj se dogodilo na jednom takvom obredu više nije mogla gledati osnivača kao ‘oca’, već samo kao ‘muškarca’, dodajući kako se pobunila te patila godinu dana prije no što je mogla to izreći svom ispovjedniku.”

Ispovjednik je, tvrdi se, redovnici rekao kako joj neće dati odrješenje dok mu ne dopusti prijaviti ponašanje oca Kentenicha Vatikanu.

Otac Tromp kasnije se susreo s navodnom žrtvom nakon njezina povratka u Njemačku. O tom sastanku nizozemski isusovac zapisao je: “Rekla je gotovo identične stvari koje stoje u pismu. Dodala je kako ju kasnije o. Kentenich više nije zlostavljao. Još uvijek se osjeća tjeskobno, iz straha da je otkrivši stvar učinila nešto loše. Rekao sam joj da je dobro postupila te sam joj zabranio imati ikakav kontakt s o. Kentenichom o ovoj temi, osobno ili pisanim putem.”

Sveta Stolica u kolovozu 1951. maknula je osnivača Schönstattskog pokreta s vodećeg mjesta te ga poslala u egzil u američki grad Milwaukee, gdje će provesti sljedećih 14 godina. Također mu je zabranjen daljnji kontakt s časnim sestrama.

Schönstattski pokret: Odbacujemo optužbe protiv osnivača

Gotovo desetljeće i pol egzila završilo je 1965. kada je sveti papa Pavao VI. rehabilitirao Josepha Kentenicha te ga ponovno postavio na službu u Schönstatt.

Upravo to je jedan od glavnih argumenata protiv optužbi Alexandre von Teuffenbach i može se iščitati u priopćenju koje u ime Međunarodnog predsjedništva Schönstattskog pokreta potpisuje o. Juan Pablo Catoggio.

Catoggio ističe kako su ukinuti svi dekreti koji su nalagali da osnivač mora biti odvojen od svog djela te je njegov slučaj vraćen na razmatranje Kongregaciji za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

Potom je o. Kentenich “ponovno mogao preuzeti svoju poziciju u Schönstattskom pokretu” te su time, stoji u priopćenju, “de facto proglašene nevaljanim optužbe za zloupotrebu moći”.

“To da su postojale optužbe Marijinih sestara nisu nam novost. Otac Kentenich dao je svom superioru detaljan iskaz o svojim djelima nakon što su se pojavile optužbe. No u tom kontekstu nije se spominjalo seksualno zlostavljanje”, stoji u priopćenju uz dodatak da niti tijekom “postupka razdvajanja oca Kentenicha od njegova djela koje je pokrenuo Rim nisu iznesene optužbe za seksualno zlostavljanje”.

Iz Pokreta su također ustvrdili kako su “začuđeni” jednostranošću optužbi von Teuffenbach koja je, tvrde, cijeli slučaj predstavila “isključivo iz pozicije vizitatora, osobito apostolskog vizitatora Trompa”.

Povratak oca Kentenicha u Schönstatt/Foto: Schönstatt Media/Wikimedia Commons

“Iz te perspektive ona negativno interpretira sve druge dokumente, uključujući i pisma koja su u obranu prognanog osnivača papi Piju XII. poslale druge sestre, nazivajući ih ‘dokazom patološke veze prema osnivaču’.”

Otac Catoggio u priopćenju je također istaknuo da oni članovi koje je Tromp pozvao na razgovor “nisu doživjeli vizitatora kao osloboditelja, već su patili zbog njegova represivnog stila ispitivanja, njegovih temperamentnih ispada (koji su bili poznati i drugdje), njegovih pokušaja zastrašivanja, prijetnji i nametanja crkvenih kazni te iznimno negativnog suda o osnivaču i zajednici”.

Što se tiče mjesečnog obreda prema kojem su redovnice bile prisiljene ispovijedati se o. Kentenichu, iz Pokreta poručuju kako se ti iskazi “mogu opovrgnuti svjedočanstvima drugih”.

“Dodajmo i da je Josef Kentenich u to vrijeme gotovo redovito bio na putu izvan zemlje (…), stoga ostaje misterij kako se obveza ispovijedi mogla odvijati tijekom takvih podužih izbivanja.”

Poseban naglasak u priopćenju stavljen je na proces beatifikacije koji je pokrenut za o. Kentenicha, a koji nije moguće otvoriti prije no što Kongregacija za nauk vjere izda “nihil obstat” (izjavu kojom se ističe da ne postoje prepreke za taj čin) temeljem zapisa u svojem arhivu.

“Ako postoji dobro utemeljena sumnja u loše moralno ponašanje nekog kandidata za beatifikaciju, Kongregacija za nauk vjere ne daje zeleno svjetlo za početak procesa. U slučaju osnivača Schönstatta, Josepha Kentenicha, izdan je ‘nihil obstat'”, zaključuje se u tekstu.

Joseph Kentenich i Schönstattski pokret: Kratka povijest

Osnivač Schönstattskog pokreta je pater Josef Kentenich (1885. – 1968.). Pokret je dobio ime po Schönstattu, dijelu grada Vallendara kod Koblenza, gdje je 18. listopada 1914. i osnovan.

Joseph Kentenich rođen je 16. studenoga 1885. u Gymnichu kod grada Kölna, a zaređen je za svećenika-palotinca 8. srpnja 1910. Dvije godine kasnije imenovan je duhovnikom u Zavodu palotinaca u Schönstattu. U proljeće 1914. s mladićima osniva Marijinu kongregaciju pod motom “Po Mariji k Isusu”.

Kongregacija je tražila prostor za potrebe susreta te su im palotinci predložili zapuštenu kapelu sv. Mihaela na nekadašnjem groblju koja je služila kao spremište za alat. Kapelu su očistili i uredili, a kasnije su na dar dobili danas poznatu sliku Gospe Schönstattske koju je jedan profesor kupio u južnoj Njemačkoj. Naslov slike “Majka Triput Divna”, koju članovi Pokreta osobito časte, preuzet je od jedne druge Marijine kongregacije koja je tada tri stoljeća djelovala u Ingolstadtu.

Godine 1926. otac Kentenich osnovao je Institut Marijinih sestara, a 1938. Institut za neudane žene. Prve Marijine sestre dobile su misije u Africi i Latinskoj Americi. Tako se pokret proširio i na druge kontinente. Ondje su se počela graditi svetišta identična onom u Schönstattu, tzv. filijalna svetišta. Tako je svetište u Schönstattu dobilo naslov “Prasvetište”.

Tijekom Drugoga svjetskog rata oca Kentenicha prvo zatvara Gestapo da bi poslije pet mjeseci običnog zatvora više od tri godine proveo kao logoraš u Dachauu. U logoru je osnovao još dvije grane Pokreta: Institut Marijine braće i Obiteljsko djelo. U slobodno je vrijeme držao mnoga predavanja (prije svega svećenicima), bez dozvole je ispovijedao, te diktirao molitve i cijele knjige. Osim toga je sa svećenicima različitih narodnosti razvijao i tzv. “schönstattsku internacionalu”.

Nakon otpuštanja iz koncentracijskog logora, o. Kentenich poduzima niz svjetskih putovanja kako bi izgradio Međunarodni schönstattski pokret. Godine 1949. te od 1951. do 1953. izvršena je crkvena vizitacija pokreta. Od 1951. osnivač će 14 godina proživjeti odvojen od pokreta.

Neposredno pred kraj Drugoga vatikanskog koncila (1965.) o. Kentenich bio je pozvan u Rim. Papa Pavao VI. rehabilitirao ga je te ponovno postavio na službu u Schönstatt. Ostale su mu još tri godine intenzivnog i nesmetanog djelovanja za svoju duhovnu obitelj. Umro je 15. rujna 1968. Kasnije je pokrenut i proces za proglašenje blaženim.

Njegovo životno djelo danas je rašireno po svim kontinentima, u više od 80 zemalja. Do 2015. u svijetu je izgrađeno više od 200 originalnih Schönstattskih svetišta. Pokret ima oko 300 tisuća članova te oko tri milijuna simpatizera koji povremeno dolaze na susrete ili posjećuju svetišta.

Pokret u Hrvatskoj ima korijene od sedamdesetih godina prošlog stoljeća te djeluje pod imenom „Hrvatska schönstattska obitelj“ (HŠO). Trenutno postoje dva svetišta po uzoru na izvorno u Schönstattu: u Maloj Subotici kraj Čakovca te kod Ivanovca. Prema trenutnim podacima, HŠO ima oko tisuću članova.

Crkva priznaje Schönstattski pokret kao crkveni apostolski pokret marijanskog karaktera.

*Tekst je skraćen i prilagođen sa službene stranice Schönstattskog pokreta u Hrvatskoj: www.hso.hr.