REPORTAŽA IZ SCHÖNSTATTSKOG SVETIŠTA

Bili smo na proslavi Dana života u Maloj Subotici i osjetili gorko-slatki ritam borbe za život nerođenih

Red radosti, red žalosti i kajanja – tako je otprilike izgledao gorko-slatki ritam susreta za Dan života koji se u Hrvatskoj, unatoč podršci Hrvatske biskupske konferencije, još uvijek nedovoljno obilježava.

Dan života

Dan života u Maloj Subotici/Foto: Marin Škarica

Niska stabla čempresa posložena su u obliku srca oko malene kapele, netipičnog izgleda za hrvatsku sakralnu arhitekturu. Preko puta nalazi se vanjska pozornica za veća slavlja, također okružena stablima čiji se oblik srca nazire, ali u potpunosti otkriva tek pogledom iz zraka. Izvan srca je maleni pastoralni centar u kojem se prošle subote okupilo stotinjak članova i simpatizera udruge Betlehem na proslavi Dana života koje je predvodio pater Marko Glogović.

Proslava se održava u Schönstattskom svetištu Majke Triput Divne u Maloj Subotici kraj Čakovca. Nema buke, niti velike pompe. Jednostavnost, malenost i ugodnost svetišta održava se i među okupljenima na misi i klanjanju koji prerastaju u intimnu duhovnu obnovu.

Došli smo točno na početak svete mise, slavljenje na nakanu parova koji žele, a ne mogu imati djecu.

Prevladavaju žene u srednjim i kasnijim godinama, no ima i dosta mladih, osobito parova i male djece koja netipično mirno podnose šestosatni program.

“Bog ima svoje vrijeme”, poručio je pater Marko okupljenim vjernicima, dotaknuvši se bolne teme neplodnosti: “No mi želimo svoje vrijeme. Kažemo: ‘ali izmolila sam deset devetnica za dijete’, no to ne ide tako.”

Schönstattsko svetište Majke Triput Divne, Mala Subotica

Schönstattsko svetište Majke Triput Divne u Maloj Subotici – preko 200 kapelica sagrađenih u svijetu identično je onoj originalnoj/Foto: Marin Škarica

Pater Glogović, inače predsjednik i osnivač udruge Betlehem koji već dvadeset godina sudjeluje u borbi za život nerođene djece, dotaknuo se i teme pobačaja djece s Downovim sindromom te otkrio i s kakvim se problemima ponekad susreće u pro-life angažmanu.

“Jednom sam telefonski razgovarao s majkom koja se raspitivala kako može svoje dijete pokopati u grobnicu za nerođenu djecu (udruga Betlehem podignula je nekoliko takvih grobnica diljem Hrvatske gdje u suradnji s roditeljima i bolnicama pokapaju djecu preminulu u spontanim pobačajima, op. a.). Rekao sam joj da naravno da mogu pokopati svoje nerođeno dijete te sam ju pitao gdje se nalazi tijelo djeteta kako bih im rekao lokaciju najbliže grobnice. No gospođa mi je odgovorila: ‘Ma ne, ja idem pobaciti dijete za dva dana pa bih ga onda htjela pokopati’.”

U tom trenutku čuo se kolektivni uzdah nevjerice okupljenih u prostoriji.

Tako je otprilike izgledao gorko-slatki ritam – red radosti, red žalosti i kajanja – susreta za Dan života koji se u Hrvatskoj, unatoč podršci Hrvatske biskupske konferencije, još uvijek nedovoljno obilježava.

Majka Triput Divna/Foto: Marin Škarica

Razgovarajući s okupljenima otkrio sam kako i inače manje ljudi dolazi na susrete i hodočašća koje vodi pater za razliku od masovnih brojki koje se okupljaju kod nekih drugih svećenika.

“Kad god idemo k pateru Marku uvijek ima više prepreka. Boriš se za svakog hodočasnika i teško je sakupiti ljude. Neki se boje, a drugi imaju averziju jer su sami možda imali abortus”, govori nam Mirjana Premužić, već osam godina organizatorica brojnih hodočašća od Međugorja do Italije.

Njezine riječi potvrđuje i Kata Čabraja koja također godinama sa suprugom organizira hodočašća diljem Hrvatske: “Mnogi ljudi smatraju da on moli isključivo za bračne parove koji nemaju djece ili koji su imali abortus i pate zbog toga.”

“Ljudi se također raspituju hoće li biti polaganja ruku, žive za to, misle da je to nekakav veći blagoslov (smijeh), pa kad čuju da neće biti onda nisu baš zainteresirani za odlazak.”

“Moram reći da je to živa istina (smijeh)”, nadovezuje se Mirjana. “Ljudi pitaju, ‘a zašto pater ne polaže ruke?’ To je kod nas strašno popularno. Ima i onih koji moraju svaki mjesec ići kod fra Ive u Šurkovac da na njih položi ruke i tek su onda dobro (smijeh).”

I Mirjana i Kata redovito dovode ljude na događaje poput Sabora za nerođene i Majčina dana, organizirajući, kako same kažu, pro-life hodočašća.

“Hodočašće za život je kao obično hodočašće: mise, klanjanja, križni put, jedino je nakana uvijek za život.”

Kata Čabraja (sredina) i Mirjana Premužić (desno)/Foto: Marin Škarica

Ovo je treća godina za redom da se proslava Dana života organizira u Schönstattskom svetištu Majke Triput Divne u Maloj Subotici, prvom takvom svetištu u Hrvatskoj, osnovanom 2009. (drugo, slično ovome te dvjestotinjak drugih diljem svijeta, nalazi se u Ivanovcima kod Valpova).

“Indirektna suradnja s paterom Glogovićem, tj. naš prvi kontakt, dogodio se 2014.”, govori nam Igor Dodlek, član Koordinacijske grupe Schönstattskog svetišta.

“Moja supruga javila se pateru zbog jedne potrebe putem e-maila, no on je tek kratko odgovorio: ‘Samo hrabro, molit ću se za vas.’ Suprugu je to pomalo razočaralo. No 2016. nam se iznenada javio. Ja sam tada obolio, imao sam encefalitis na mozgu i bio sam u bolnici u Zagrebu, u dosta kritičnom stanju. Pater Marko je upravo tada nazvao Ivanu kako bi pokrenuo krugove Gospe Hodočasnice (dio schönstattske duhovnosti, op.a.). Supruga mu je opisala situaciju i rekla da sada ne može razgovarati, na što je on odgovorio: ‘Dobro, kad suprug dođe kući, javite mi se’, znači nije rekao ‘ako dođe’ već ‘kad dođe’. I ja sam se doista vratio doma te mi je supruga rekla za njegov poziv. Nazvali smo ga, a on je rekao: ‘Super, evo me za dva sata’. Sjeo je u auto i došao k nama. Prvo je otišao u kapelicu da bi me potom ispovjedio i dao bolesničko pomazanje. Ostalo je povijest.”

Njegova supruga Ivana Mikac Dodlek dodaje kako se Marku odmah svidjelo svetište te je prvo imao svojevrsnu privatnu duhovnu obnovu: tri dana u šutnji, postu, molitvi i miru.

Igor i Ivana Mikac Dodlek/Foto: Marin Škarica

“Kad se, ono, baš napunio, odmah je rekao kako bismo mogli ovdje napraviti veću duhovnu obnovu. Došlo je i dosta članova udruge Betlehem kojima se svidjelo mjesto te su rekli da bi voljeli da Schönstattsko svetište postane ‘naše mjesto hodočašća’. Godine 2017. hodočastili su prvi puta na Dan života i od tada, jednom na godinu, udruga se sastaje pod okriljem Majke Triput Divne. Ovo je, znači, treća godina.”

Za razliku od Igora i Ivane koji s ostalim članovima Hrvatske schönstattske obitelji čuvaju svetište, Mišo i Nikolina Senčar ovdje su prvi put.

Mladi bračni par u srednjim dvadesetim godinama upao nam je u oko čim se pojavio na svetoj misi. I razlog nije bio samo što su malo kasnili.

Nikolina je naime trudna četiri i pol mjeseca.

“Curica je, zvat će se Rita, po svetici. Njoj sam se molila i za muža”, govori sa širokim osmjehom, gledajući svog supruga.

“Upoznali smo se tijekom izlaska. Lupila me laktom i nakon toga mi nije htjela dati broj, rekla je da mi na čelu piše da sam ženskaroš (smijeh)”, govori Mišo. U braku su godinu i pol.

Nikolina i Mišo Senčar/Foto: Marin Škarica

“Kasnije sam išao na liječnički, a ona je bila medicinska sestra i vodila je taj liječnički. Tako je sve krenulo, uključujući i moj put obraćenja. Razjasnila mi je da sam trenutačno na dnu i da postoji put kojim mogu ići, bolji put. Molila se svetoj Riti za mene i sad sam u vjeri”, dodaje.

Iako im je prvi put, kažu da su čuli za svetište Majke Triput Divne.

“Na proslavu Dana života došli smo upravo zbog života kojeg čekamo. Nedavno smo se doselili natrag u Međimurje pa nam nedostaje duhovnih događanja”, govori Mišo, a Nikolina se nadovezuje: “Kod nas nije kao u Zagrebu. No, ovdje nam je bilo super iako smo malo kasnili.”

Nakon svete mise na programu je bilo klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom, obogaćeno glazbom u izvedbi Dragutina Hrastovića i Ivana Vulame te molitvom krunice Božjeg milosrđa.

U klanjanju su se izmjenjivale pohvale, glazba, molitva i kajanje. Okupljeni su molili za prestanak pobačaja, kajali se za svako pobačeno dijete, molili za obitelj, Crkvu i hrvatski narod.

Dan života/Foto: Marin Škarica

Program je završio procesijom s Presvetim od pastoralnog centra do kapele gdje je pater Marko Glogović, ispod slike Marije Triput Divne, blagoslovio okupljene, nakon čega se razvila pjesma Majci Božjoj.

Ivana Mikac Dodlek rekla nam je kako Majka svakom hodočasniku daruje tri milosti: milost duhovnog udomljenja, milost unutarnje preobrazbe te milost apostolskog poslanja. 

Čini se da, iako smo došli napraviti posao, zauzvrat smo dobili puno više.

Schönstattski pokret

Osnivač Schönstattskog pokreta je pater Josef Kentenich, a osnovan je 18. listopada 1914. u Schönstattu, dijelu grada Vallendara kod Koblenza na Rajni, stoji na službenim stranicama Hrvatske schönstattske obitelji

Pokret je raširen na svim kontinentima u više od 80 zemalja. Do 2015. u svijetu je izgrađeno više od 200 kapela po uzoru na originalno Schönstattsko svetište. Međunarodni pokret broji oko 300.000 članova u užem smislu i možda tri milijuna ljudi koji od vremena do vremena dolaze na susrete ili posjećuju svetište kao hodočasnici.

Od Crkve (od Svetog Oca i od brojnih biskupa u cijelom svijetu) Schönstattski pokret je priznat i željen kao crkveni apostolski pokret marijanskog karaktera.

Schönstatt je pokret odgoja i odgojitelja. Cilj odgoja je novi čovjek u novoj zajednici.

Schönstattski pokret želi osposobiti vjernike da budu mali apostoli na svome mjestu: u obiteljima i na poslu, u Crkvi i u društvu, kao kvasac i sol ili svijeća koja rasvjetljuje tamu Kristovim svjetlom.

Više o pokretu saznajte OVDJE.

*Preporučujemo: Pater Marko: Pozivam oce biskupe u ovom dramatičnom trenutku za sve nas – borite se za nerođene!

Tino Krvavica | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 6. veljače 2019.

Možda vam se svidi