U Hrvatskoj se posljednjih godina bilježi znatan porast konzumacije različitih droga – od kokaina do kanabisa. Uz drogu, sve veći problem postaje i kockanje – porok koji nikada nije bio dostupniji. Kako su se izvukli iz pakla ovisnosti u emisiji kod Aleksandra Stankovića posvjedočili su Željka Jakopčević i Robert Tomić, javlja HRT.

Željka, koja je s devet godina izgubila majku i oca, posvjedočila je kako je kao dijete bila “veoma nestašna” i da joj je sve bilo “super na pet minuta”.

“Upisala bih se u glazbenu školu pa je to trajalo kratko. Tako i skijanje, rolanje, odbojka i dramska skupina. Nije me radoznalost povukla, nego primjećivanje. U trećem razredu gimnazije primijetila sam da što god da radim – fali mi nešto. Imala sam nemir, bilo mi je sve dosadno.”

“Vidjela sam čovjeka koji je super sam sa sobom. Odlično izgleda, nikoga ne juri. Odlično mu je. Zapitala sam se što on ima, a ja nemam. (…) Tada sam shvatila da je dobro stanje tog čovjeka povezano s konzumacijom opijuma i ja sam rekla – ja to želim”, prisjetila se.

Premda je ispočetka, govori, osjetila “mir, sigurnost, toplinu i ljubav”, ubrzo je shvatila da je to “đavolja prevara”: “Sve mi se počelo rušiti: karakter, vjernost, odnosi. Sve je počelo biti zapostavljeno.”

Više puta su ona i suprug bili na liječenju, ali shvatila je da “nije dovoljno doći do detoksa, problem je život i nešto dublje”.

Pomislila je da ako ostane trudna, da će se sigurno prestati drogirati, no nije uspjelo. Nakon godinu dana oduzeli su joj dijete, a brigu o njemu preuzela je svekrva.

“Vrtjela sam se deset godina u tom krugu, ne razumijevajući da se treba promijeniti moja nutrina da bih prestala željeti drogirati se.”

Pomoć je doživjela od jedne obitelji evanđeoskih kršćana koji su je nahranili te je pozvali na “kršćanski sastanak”. Prije odlaska na sastanak popila je hrpu tableta te ga se, tvrdi, uopće ne sjeća. Dodaje kako je jedna djevojka na tom susretu osjetila uporan glas u svojoj nutrini da ju ne smije ostaviti samu.

Kasnije su ju odveli liječniku, a ta djevojka joj je poručila: “Isus će tebi promijeniti život.”

“Doktor je tada rekao: ‘Ideš s njima. Nema više terapije, sve ću njima dati, one će te dovoditi na kontrolu. Dovodimo te do nule i putuješ u komunu.’ Već sam bila toliko potrošena. Imala sam 26 godina i manje od 50 kilograma”, prisjetila se.

Otkrila je da je ukupno sedam godina provela u komuni.

“Vratila sam se nakon pet godina iz komune u Španjolskoj i još dvije u Hrvatskoj. Cijelo vrijeme bila sam sa suprugom, dobila sam drugo dijete Doru i vraćena nam je Iva dok smo bili ondje”, poručila je Željka Jakopčević, zaključivši: “Ne drogiram se od 2001. To su 22 godine. Mogu reći da sam imala sreću te zahvaliti Bogu što je postavio ljude na moj put, a postavlja i dandanas ljude koji me ne stigmatiziraju te mi pomažu, i onda i danas, a nisam im nitko i ništa. Imala sam sreću što sam bila okružena ljudima koji vjeruju u potpuni oporavak.”

“Na ispovijedi sam bio sat i pol, rekao sam sve”

Drugi gost u emisiji bio je bivši vojnik HV-a Robert Tomić koji se borio s kockanjem (njegovo svjedočanstvo svojevremeno smo objavili i na našem portalu, a možete ga pročitati OVDJE).

“Dolazim iz malog mjesta u blizini Posušja. Imam petero djece i suprugu. Skladna smo obitelj. Supruga je velik borac te se borila s mojom ovisnosti. To je porok u koji sam ja ušao baš ekstremno.”

“Nakon vojske sam se oženio Ivanom. Imao sam kuću u Sesvetama. Na njezin prijedlog na tu sam kuću dignuo hipoteku i s dva prijatelja otvorio privatnu benzinsku crpku. To je bila druga privatna crpka u Hercegovini. Odjednom su došle velike količine novca. Držao sam 22% vlasništva. Tek sam u 26, 27 godini počeo kockati.”

Zbog kockanja je izgubio kuću koju je dijelio s dva brata i njihovim obiteljima te je imao još 100 tisuća eura duga. No braća su mu sve oprostila.

Ustvrdio je ipak da mu je obitelj i najveća podrška, sve su mu oprostili.

“Imam strašnu braću, to je nevjerojatno. Prije nego što će banka doći s policijom, oni su izašli i tada su sjeli sa mnom i rekli mi: ‘Ti si naš brat i nemoj da ne dođeš u našu kuću. Mi se nećemo svađati oko betona.’ Braća su mi oprostila. To je Božji dar. Nikada mi nisu prigovorili. Oni dođu u Hercegovinu k meni i nikada o tome nismo razgovarali. Taj oprost nešto je najvažnije što je mene dignulo iz mrtvila.”

Njegov oporavak od kockanja počeo je kada je prisustvovao jednom od seminara koje je vodio svećenik iz Zagrebačke nadbiskupije.

“Vlč. Andrija Vrane držao je seminar u PP Blidinje. Došao sam na taj seminar nevoljko. Mislio sam da sve poznajem, no to mi je bilo otkriće; što je vjera, koja je to snaga, a ja to ne koristim.”

“Dogodila se ispovijed kod svećenika. Ja sam ušao tamo, svećenik je sjedio i šutio, šutio sam i ja. Prošlo mi je tisuću misli. Ja sam odjednom progovorio o svemu. O svemu čega sam se tada sjetio. U duši sam bio mrtav čovjek. Kod njega sam se ispovjedio i vidio sam da mi se nešto dogodilo. Ništa mi nije rekao. Samo me je blagoslovio. Osjetio sam neko blaženo stanje i htio sam da to potraje.”

“Kada je taj seminar završio – događa mi se nešto nevjerojatno. Ulazim u kafić i kladionicu u koju sam dolazio. Rekao sam si, nećeš se puno kladiti, nego malo. Ispisao sam listić na papir i donio ga na pult. Tada sam za pult stao i netko me zove, ‘Roberte!’, ali nema nikoga iza mene. Opet me zove drugi put i treći i govori mi: ‘Ako to uplatiš, sa mnom nikakav udio nećeš imati.’ Ja sam to bacio, izašao i otada nemam nikakvu želju za kockanjem”, posvjedočio je.

Tomić je objasnio da je morao pronaći nešto što će ga ispunjavati, zato se posvetio rezbarenju drva i pravljenju raspela.

“U jednoj kući primijetio sam lik Blažene Djevice Marije od vinove loze. Pomislio sam, mogu li ja nešto. Počeo sam raditi raspela. Dok sam kockao, nitko mi nije govorio da sam lud. Kada sam raspela počeo rezbariti, svi su mi rekli da sam poludio.”

Dodao je i da je jedno od njegovih raspela poslano papi Benediktu, a drugo je bilo pred papom Franjom tijekom posjeta Sarajevu.

“Bog je naš jasan. I nema odgovora koji neće dati. Ono što ga pitaš, odgovorit će ti. Možda će netko reći da sam lud, ali zašto bih ja umro pa tek onda pričao s Bogom kada već sada mogu. Želim i hoću sada, ali to je duhovna dimenzija. Želim da svaki čovjek to doživi. Nije to ništa ekstremno. To je jednostavno Božja ljubav, a ja je ničim nisam zaslužio”, zaključio je, prenosi HRT.

*Cijelu epizodu Nedjeljom u 2 možete pogledati OVDJE.