Uspjeh zahvaljujemo Bogu s kojim ustajemo i liježemo
“U London sam otišla po zlato i to sam i osvojila, vrlo jednostavno”, izjavila je za Laudato.hr olimpijska pobjednica u bacanju diska Sandra Perković po povratku iz Londona u rodni Zagreb.
Svima je ispunila srca ponosom kad je zbog njezina uspjeha na Olimpijskom stadionu u Londonu zasvirala hrvatska himna. To je bilo najveće slavlje i za njezina trenera Ivana Ivančića, a zlatna medalja nagrada je za upornost i pobjedu duha nad nepravdom i bolešću.
Iako su joj tek 22 godine, Sandra je prošla trnovit put. 2008. godine puklo joj je slijepo crijevo i u bolnicu je stigla u posljednji trenutak. “Život mi je tada visio o koncu. Kada sam preživjela, drugi put sam se rodila”, rekla je kasnije Sandra. Brzo se vratila sportu i nakon juniorskog europskog zlata, osvojila je i seniorsko u Barceloni. A onda novi obrat – bila je pozitivna na dopinškoj kontroli zbog čega je ‘odslužila’ šestomjesečnu suspenziju, no vratila se još jača.
Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:
“Uspjeli smo ponajviše zahvaljujući Bogu, ustajemo i liježemo s Bogom i on nam pomaže u svakodnevnom životu, na treninzima i na samim natjecanjima. On smiri one naporne i pomogne onima koji vjeruju u njegovu milost i moć, ništa od ovoga ne bismo uspjeli bez Božje pomoći”, rekli su u razgovoru za Laudato.hr Sandra i njezin trener Ivančić.
“Sam plasman na Olimpijske igre naporan je put i veliki uspjeh, no ovo što je osvojila Sandra rezervirano je samo za jednog od njih nekoliko tisuća, i samo uz Božju pomoć i vjeru mogu se prebroditi sve poteškoće i ostvariti sreća”, ukazao je Ivančić.
