Spominjući se dana kada je prije 20 godina Alojzije Stepinac proglašen blaženim, kardinal Bozanić istaknuo je kako su ovaj puta biskupi, svećenici i redovnici zagrebačke metropolije odlučili pohoditi upravo Krašić. Mjesto je to u koje su njihovi prethodnici nekada potajno dolazili Stepincu, da bi ga vidjeli, primili blagoslov, prenijeli poruku i dobili novo nadahnuće za ustrajnost u životu i apostolatu.

„Hodočastimo danas u Krašić da bismo se spomenuli svih svećenika i drugih ljudi koji su unatoč teškoćama, žrtvama i čak opasnostima po život, dolazili ovamo Nadbiskupu, da bi čuvali i jačali vjerničku povezanost i crkveno zajedništvo. Sve je to i nama danas potrebno, a ovo je mjesto bilo i ostalo duhovno središte za obnovu u našoj svakidašnjici“, kazao je kardinal Bozanić. „Zbog čega je ovo mjesto u Krašiću postalo mjestom osobite duhovne prisutnosti? Ponajprije jer je nadbiskup Stepinac trajno živio u Božjoj prisutnosti, njome bio zahvaćen i njome vođen“, istaknuo je kardinal.

Spominjući trpljenje starozavjetnog Joba rekao je kako trpljenje ostaje izazov za svakog čovjeka: „Trpljenje je izazov u svakom vremenu te posebno postavlja pitanja u pokušajima koji ne prihvaćaju Božju providnost. Nadbiskup Stepinac se na osobit način našao pred kušnjom ponora zla i upravo je ovdje, najviše u ovoj crkvi u vrijeme komunističkog zatočeništva tražio odgovore na mnoga pitanja. Uvijek je imao Boga na prvome mjestu i ponavljao: U tebe se, Gospodine, uzdam.“ Upravo je u Krašiću, svome rodnom kraju, Stepinac „razmatrao svoj poziv, znajući da nije učenik nad Učiteljem“.

„Govor o svetosti u ovome se prostoru nameće sam od sebe, jer svetost se ne može ograničiti. Dolazak ovamo i boravak ovdje za nas svećenike i buduće svećenike je plodonosan, jer se osjeća dah redovitosti naše svećeničke službe, a povijesne su okolnosti Krašiću dale da postane jezgra i da bude sjeme koje donosi obilat rod“, kazao je kardinal Bozanić.

Svećenicima je odao priznanje za njihov pastoralni rad i dao potporu u njihovom svećeničkom životu: „Ovdje smo danas da jedni druge, u izazovima i križevima koji pritišću Crkvu, jačamo u svećeničkom pozivu i potičemo na vjerno nasljedovanje Krista u zajedništvu Crkve. Ovdje s blaženim Alojzijem snažno osjećamo da Gospodin treba ljude koji nisu prikovani uz svoje prohtjeve, bježeći u skloništa pred svijetom, nego spremne za svjedočenje Isusa ondje gdje smo od Crkve poslani. Gospodin treba ljude u punini ljudskosti koji nisu zatvoreni u nejasnu religioznost i duhovnost bez dodira sa životnim stvarnostima, nego koji su znakovi pouzdanja i nutarnje radosti koja dolazi od slobode u Kristu. Gospodin treba ljude koji se ne dopuštaju umrtviti grijesima, ranama i neuspjesima, neprestano gledajući unatrag, ljude koji znaju slijediti smjer gledajući buduće, naviještajući i otvarajući srca Riječi koju Gospodin želi posijati u ljudima“.

Svetost blaženoga Alojzija je „izvor Isusove sigurnosti u suvremenim nesigurnostima, Isusove hrabrosti i jasnoće u vremenu nejasnoća, Isusove radosti i nade pred mnogim pitanjima koja izazivaju žalost i tjeskobe“. Ovdje, kazao je zagrebački nadbiskup, osjećamo korake svoje braće i sestara, posebno svećenika koji su dolazili svome Nadbiskupu, njihovo oduševljenje, spremnost na žrtvu i vjernost Crkvi: „Ovdje vidimo da se u neznatnosti, s malo sredstava i s puno srca gradi Crkva koja se suprotstavlja silnicima snagom Evanđelja. Ovdje nalazimo kriterije razlučivanja dobra i zla u samoj Crkvi i izvan nje. Na ovome mjestu, koje je ostalo karikom zajedništva i povezanosti, molimo za sveopću Crkvu, za papu Franju, za naše biskupije, za sve hrvatske biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, Kristove vjernike laike u domovini i diljem svijeta, spominjući se da je blaženi Alojzije svetac vjernosti i jedinstva Crkve, kao i siguran oslonac i kompas hrvatskomu društvu. Ovdje smo u dubokom zajedništvu sa Svetim Ocem. Posebno ga podupiremo u njegovim neumornim nastojanjima da lice Crkve zasja obnovljenim sjajem. Danas molimo posebno po njegovim nakanama i rado se odazivamo njegovom pozivu moleći svetu krunicu, osobito u Marijinom listopadu, utječući se pod obranu Presvete Bogorodice i moleći svetog Mihaela Arkanđela da nas obrani od zasjeda Đavla koji sije podjelu, razdor i nepovjerenje u Crkvi i svijetu. Rado se spominjemo da je upravo tu molitvu toplo preporučivao naš Blaženik“.

Zaključujući propovijed kardinal Bozanić istaknuo je kako „Krašić blaženog Alojzija Stepinca ostaje mjestom pouke za sve koji žele lijepu i plemenitu Hrvatsku: svjesnu darova što ih je primila i vrjednota koje treba njegovati; Hrvatsku koja se zalaže za istinu i slobodu, za pravednost i poštenje, koje se ne može graditi zatajujući glas savjesti; Hrvatsku koja pokazuje vrijednost i smisao života; Hrvatsku koju trpljenje jača, a križ prosvjetljuje, odgaja i oplemenjuje za služenje bližnjima, svakome čovjeku, posebno najpotrebnijima“.

Zahvaljujući Gospodinu za tolike svete svećeničke primjere u davnoj i nedavnoj prošlosti i tolika svijetla nastojanja svećenika u našoj sadašnjosti, kardinal Bozanić sve je preporučio zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice Hrvata, uz riječi: „Blaženi Alojzije, moli za nas svećenike i pomozi nam da evanđeoskom ljubavlju ljubimo Crkvu i svoju hrvatsku Domovinu“.

Cijelu homiliju kardinala Bozanića možete pročitati OVDJE.

IKA | Bitno.net