SUBOTNJI MARŠ ZA SOLIDARNOST
Da, zastavama Sovjetskog Saveza upravo je mjesto na ‘Maršu za pobačaj’
Godine 1920. Sovjetski je Savez postao prva zemlja u svijetu koja je, u svim okolnostima, legalizirala pobačaj, često bez ikakvih troškova za ženu
“Kako ikome može pasti na pamet da na skupu protiv zabrane pobačaja maše sovjetskim zastavama?”, naslov je uredničkog komentara kojim su u lijevom Telegramu popratili Marš za “solidarnost” (čitaj: Marš za pobačaj) koji je ove subote, u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba i Platforme za reproduktivna prava, prodefilirao zagrebačkim ulicama.
Odgovor je vrlo jednostavan…
Godine 1920. Sovjetski je Savez postao prva zemlja u svijetu koja je, u svim okolnostima, legalizirala pobačaj, često bez ikakvih troškova za ženu.
Upravo to je ono što današnji pobornici legalizacije pobačaja žele (bez obzira radilo se o američkim demokratima, argentinskim feministkinjama ili hrvatskim “antifašistkinjama”), dostupnu proceduru bez puno pitanja i troškova; “ideal” dosegnut upravo pod crvenom zastavom sa srpom i čekićem.
Da, to je isti onaj simbol pod kojim su, kako opet kaže Telegram, “osmišljavana i realizirana masovna državna ubojstva i pokolji deseci milijuna sasvim nevinih civila; progoni nacionalnih manjina, zastrašivanja, otmice i uhićenja; najgrublja borba protiv ljudskih prava, individualizma i drugačijeg mišljenja; radni logori, masovna izgladnjivanja, i tako dalje”.
Iako su sovjetske vlasti 1926. godine abortus ograničile na prvo tromjesečje, a pod Staljinom dopuštale “samo” u posebnim okolnostima (da bi ga nakon njegove smrti ponovno legalizirale), u razdoblju od nekoliko desetljeća pobačeno je na desetke milijuna potpuno nevine djece.
Te su brojke pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, prema nekim izračunima, iznosile šest do sedam milijuna pobačaja godišnje.
Režim čiji je početak, cilj i konačni rezultat, bilo eliminiranje svih koji su stajali na putu proleterskoj revoluciji i partiji te koji je od prijatelja, djece, članova obitelji i suradnika na poslu činio špijune zbog kojih su ljudi i u svoja četiri zida morali paziti što i kako govore, logično je ishodište modernog pobačaja, gdje djeca, bez ograničenja, stradavaju na mjestima gdje bi trebala biti najsigurnija – majčinim utrobama.
Hrvatski su aktivisti za dostupnost pobačaja isticanjem sovjetskih zastava pokazali izvor svog mentaliteta i borbe, ali su nehotično otkrili i jednu drugu istinu: da pobačaj nije pitanje slobodarstva već, kako su to u Telegramu naveli za Sovjetski Savez, pitanje “terora” i upravo “gušenja sloboda”.
Tino Krvavica | Bitno.net