SUBOTNJI MARŠ ZA SOLIDARNOST
Da, zastavama Sovjetskog Saveza upravo je mjesto na ‘Maršu za pobačaj’
Godine 1920. Sovjetski je Savez postao prva zemlja u svijetu koja je, u svim okolnostima, legalizirala pobačaj, često bez ikakvih troškova za ženu
29.09.2018., Zagreb - Sa Trga zrtava fasizma prema centru grada krenuo je Mars solidarnosti, kojeg je organizirala Mreza antifasistkinja Zagreb i Platforma za reproduktivna prava a vezano uz pravo na dostupan i besplatan pobacaj. Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL
“Kako ikome može pasti na pamet da na skupu protiv zabrane pobačaja maše sovjetskim zastavama?”, naslov je uredničkog komentara kojim su u lijevom Telegramu popratili Marš za “solidarnost” (čitaj: Marš za pobačaj) koji je ove subote, u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba i Platforme za reproduktivna prava, prodefilirao zagrebačkim ulicama.
Odgovor je vrlo jednostavan…
Godine 1920. Sovjetski je Savez postao prva zemlja u svijetu koja je, u svim okolnostima, legalizirala pobačaj, često bez ikakvih troškova za ženu.
Upravo to je ono što današnji pobornici legalizacije pobačaja žele (bez obzira radilo se o američkim demokratima, argentinskim feministkinjama ili hrvatskim “antifašistkinjama”), dostupnu proceduru bez puno pitanja i troškova; “ideal” dosegnut upravo pod crvenom zastavom sa srpom i čekićem.
Da, to je isti onaj simbol pod kojim su, kako opet kaže Telegram, “osmišljavana i realizirana masovna državna ubojstva i pokolji deseci milijuna sasvim nevinih civila; progoni nacionalnih manjina, zastrašivanja, otmice i uhićenja; najgrublja borba protiv ljudskih prava, individualizma i drugačijeg mišljenja; radni logori, masovna izgladnjivanja, i tako dalje”.
Iako su sovjetske vlasti 1926. godine abortus ograničile na prvo tromjesečje, a pod Staljinom dopuštale “samo” u posebnim okolnostima (da bi ga nakon njegove smrti ponovno legalizirale), u razdoblju od nekoliko desetljeća pobačeno je na desetke milijuna potpuno nevine djece.
Te su brojke pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, prema nekim izračunima, iznosile šest do sedam milijuna pobačaja godišnje.
Režim čiji je početak, cilj i konačni rezultat, bilo eliminiranje svih koji su stajali na putu proleterskoj revoluciji i partiji te koji je od prijatelja, djece, članova obitelji i suradnika na poslu činio špijune zbog kojih su ljudi i u svoja četiri zida morali paziti što i kako govore, logično je ishodište modernog pobačaja, gdje djeca, bez ograničenja, stradavaju na mjestima gdje bi trebala biti najsigurnija – majčinim utrobama.
Hrvatski su aktivisti za dostupnost pobačaja isticanjem sovjetskih zastava pokazali izvor svog mentaliteta i borbe, ali su nehotično otkrili i jednu drugu istinu: da pobačaj nije pitanje slobodarstva već, kako su to u Telegramu naveli za Sovjetski Savez, pitanje “terora” i upravo “gušenja sloboda”.
Tino Krvavica | Bitno.net