Događaji poput Svjetskoga dana mladih ili kanonizacije nekoga mladog sveca znaju potaknuti jako velik broj poziva na duhovno zvanje. To ima smisla.

Ti veličanstveni događaji u Crkvi mogu biti veoma dirljivi, i u mnogim mladima probuditi želju da učine nešto radikalno za Isusa, za Crkvu, ili da nasljeduju mlade svece s kojima se mogu poistovjetiti. Kada mladi svojim obiteljima kažu za svoj duhovni poziv, roditelji često budu zaprepašteni takvim očitovanjem vjere kod svojega djeteta, i pitaju se je li to možda prolazni, mladenački entuzijazam.

Moja djeca još nisu odrasla, i nitko od njih nikada nije spomenuo poziv na posvećeni život, tako da ja nisam naročito kvalificiran za pisanje o ovoj temi. Ali od šezdeset i petero unučadi mojih roditelja devetero su redovnici ili redovnice, a moja supruga i ja imamo velik broj Bogu posvećenih rođaka i nećaka.

Zato sam odlučio probuditi novinara u sebi, i razgovarao sam s mamama i tatama o njihovim najvećim sumnjama i strahovima, ali i rezultatima tijekom svih godina duhovnoga poziva njihove djece.

1. Raduj se, milosti puna!

Jeste li sanjali da će vam oni dati unučad?

Sada ćete imati beskonačan broj unučadi kroz cijelu vječnost! Pokažite svojim sinovima i kćerima svoju radost, molite za njih, i prikažite svetu misu u znak zahvalnosti. Potrudite se da vaše dijete zna da su i njegovi roditelji velikodušni kao i on.

2. Ne bojte se!

Ta se rečenica stotinama puta ponavlja u Svetome pismu. Zašto biste se bojali? Ako Bog nešto traži od vas, On vam uvijek daje potrebne milosti da to i ostvarite! Sve dokle smo poslušni milosti Božjoj, nemamo se ničega bojati.

„Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim.“ (Ps 23) Mi roditelji prestrašimo se kada naša djeca imaju velike snove, ali to je zato što im ne puštamo da imaju velike snove. Oni imaju velike težnje, a Bog je voljan dati im snagu i potrebne milosti da sve to postignu!

Kada apostoli nisu mogli uloviti ribe, Naš im je Gospodin rekao: Duc in altum! (Izvezite na pučinu!) Nekima od nas takvi se ciljevi čine nerealno visokima ili nedostižnima, ali Bogu ništa nije nemoguće!

3. Pitajte (ali ne budite znatiželjni)

Čim joj je anđeo objavio da Bog ima druge planove za nju, Gospa je pitala: kako to može biti?

Ona nije sumnjala da su Gospodnji planovi uvijek bolji od naših, ali htjela je znati pojedinosti. U toj fazi predstojećega poziva (ili razlučivanja poziva) vašega djeteta, vi imate pravo znati kako i gdje ga Gospodin zove. Možda mladima nije sve posve jasno. Odlazak na duhovnu obnovu i obavljanje duhovnih vježbi sv. Ignacija može im pomoći u dubokoj molitvi razlučiti preciznije pojedinosti o njihovu zvanju.

Privlači li ih kontemplativni ili aktivni život? Svećeništvo ili život posvećenih laika? Redovništvo ili život posvećenih laika? U kojoj kongregaciji? O tim ranim fazama razlučivanja ovisi ustrajnost vašega djeteta u budućnosti, i zato će im trebati prikladno vodstvo i potpora (i molitva!) njihove obitelji.

4. Nemojte vi biti sudac duhovnoga poziva svojega djeteta

Vi niste pozvani dovoditi u pitanje duhovni poziv svojega djeteta. Vaše dijete ne pripada vama, Bog vam ga je dao, i ako ga On poziva u taj uzvišeni poziv, zaprječivanje ili zabrane neće nikome donijeti ničega dobroga. Tu se odlično uklapa Gamalielovo proročanstvo:

„[…] Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete.“ (Dj 5,38-39)

Ako je taj poziv od Boga, On će dati potrebne milosti vašemu sinu ili kćeri, i iz tih će milosti proizaći velike stvari za sve vas. A ako nije od Boga, nego se radi o iluziji ili prolaznom uzbuđenju, oni će to uskoro shvatiti.

5. Ne pokušavajte ništa forsirati

Jednako kao i u prethodnome savjetu: ako je to Božja volja, to je Božja volja, a ako nije, nema ničega što biste mogli učiniti da svoje dijete natjerate da nastavi s pozivom koji nije za njega, jer biste inače mogli prouzrokovati štetu. Mnogi su roditelji razočarani ako njihovo dijete koje krene duhovnim putom taj put kasnije napusti jer otkrije da to nije njegov poziv.

Ali ako je to bio prolazni entuzijazam, i proveo je godinu-dvije u formaciji, te godine sigurno nisu potraćene, i one su bile upravo ono što mu je trebalo da sazrije u svim vidovima svoje osobnosti i vjere! Bog je mudar, i nikada ga se ne može nadmašiti u Njegovoj velikodušnosti! Iz tih nekoliko godina (nemojte misliti da su izgubljene) Bog će dati iznimne milosti.

6. Ipak u molitvi molite Boga da probudi duhovno zvanje kod vaše djece

Godine 1881. u talijanskome gradiću Lu Monferratu ljudi su na inicijativu majki i pod duhovnim vodstvom o. Alessandra Canore počeli moliti da Bog u njihovoj djeci probudi mnogo redovničkih i svećeničkih zvanja.

Rezultat je bio veličanstven: u gradiću od nekoliko tisuća ljudi bilo je 323 duhovnih poziva! Kada je Naš Gospodin rekao: „Mnogo je zvanih, ali malo izabranih“ (Mt 22,14), možda je mislio na to. Kako će Bog probuditi duhovna zvanja ako ne molimo za njih? Molimo zato da vlasnik vinograda pošalje radnike u svoju žetvu – i to iz naših obitelji!

7. Budite spremni da svoje dijete vidite sretno. Jako sretno.

Jedna od mojih sestara rekla mi je: „Mi roditelji želimo svojoj djeci sreću. Kada ih vidim sretne, to mi daje mirnoću, i znam da ih je stvarno poslao Bog, i da su se svom svojom dušom odazvale na taj poziv.“ Ona ima dvije kćeri redovnice, koje blistaju od pobožnosti i radosti.

Blistaju toliko da su im redovnička imena „Marija od amsterdamskoga čuda“ i „Marija Majka radosti“. Djeca odu od nas na daleka odredišta, u teška poslanja, a nema nikakvoga načina da im taj osmijeh siđe s lica! Radost je uvijek potvrda da je njihov poziv pravi!

8. I vi! Pripremite se biti jako, jako sretni!

Rekao sam: Boga se nikada ne može nadmašiti u velikodušnosti! Bog je velikodušnim roditeljima od velikodušnoga odgovora na milost duhovnoga zvanja pripremio čitav vijenac milosti. Teta moje supruge ima troje djece, i svi su redovnici, a jedan je misionar u Tanzaniji.

Njezina su djeca otišla daleko od nje, i ona je sama! Životi vaše djece redovnika ili svećenika neće biti pošteđeni križeva, i za njih same i za njihove roditelje, ali radosti i zadovoljstva neizmjerno su veća od boli i križeva. Imat ćete dijete koje moli za vas svakoga dana svojega života!

Uvijek prigovaramo kako je malo duhovnih zvanja. Kada bismo imali vjeru veličine gorušičina zrna, i kada bismo bili velikodušni na načine na koje naša djeca žele biti velikodušna, kako bi moglo biti imalo sumnje da ćemo imati mnogo redovničkih i svećeničkih zvanja?

Dopustimo samima sebi da primimo i podijelimo milost s radošću (i bez straha), jer „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ (1 Kor 2,9)

Izvor: Catholic Link

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net