I kao samci i kao ljudi u braku mi često želimo pronaći savršenu osobu (bilo da se radi o „usavršavanju” supružnika kojega već imamo ili o traženju budućega). To je lijepo, ali znamo zaboraviti da kako bismo imali toga savršenoga muškarca/tu savršenu ženu, prvo moramo nju ili njega imati za prijatelja. Prijateljstvo je iznimno važan, ali zaboravljen temelj vezama, i mnoge veze propadnu jer nije bilo prijateljstva. Vidimo da Bog nije zaboravio taj korak, budući da su svi ljudi s kojima je sklopio savez bili njegovi prijatelji. Na primjer, Abraham je nazvan prijateljem Božjim (Iz 41,8; Jak 2,23). Abrahamovo prijateljstvo s Bogom omogućilo mu je da se još više pouzda u Boga i s vremenom postane ocem svega Božjega naroda. Ako je prijateljstvo nužan korak prema vezi, prvo ga moramo definirati, zatim razlikovati pravo od lažnoga prijateljstva, a onda proći i kroz neke praktične savjete o prijateljstvima.

C. S. Lewis definirao je prijateljstvo uspoređujući ga sa zaljubljenima. Pisao je: „[…] zaljubljeni su obično okrenuti jedno prema drugome licem u lice, zaokupljeni su jedno drugim, prijatelji su jedan pored drugoga, zaokupljeni su nekim zajedničkim interesom.” (Četiri ljubavi, prev. Marija Pavlin, Verbum, Split, 2012.) Kako bi postali zaokupljeni jedno drugim, par prvo mora biti jedno pored drugoga. To vidimo na počecima ljudskoga roda, kada je Bog napravio Evu od Adamova rebra, pokazujući tako da su podjednaki, da su prijatelji. Onda kada je Eva postala „majkom svih živih” (Post 3,20), mogli su se zaljubiti. Sveto pismo nastavlja u još intenzivnijemu tonu, govoreći nam: „Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj” (Pj 5,16). Kako bi veza opstala, svi zaljubljeni moraju imati zajednički interes. Izostanak zajedničkoga interesa dovodi do prekida, slomljenih srdaca i drugih žalosnih situacija. Taj zajednički interes jest ono što održava prijateljstvo, a prijateljstvo učvršćuje ljubav.

Zato ne smijemo graditi na lažnim temeljima, i Sveto pismo nas upozorava na tri vrste lažnoga prijateljstva. Ta se prijateljstva odnose na ljude koji su prijatelji „samo po imenu” (Sir 37,1). Ukratko ću objasniti sva ta lažna prijateljstva. Prvo lažno prijateljstvo opisano je ovako: „Jer netko je prijatelj samo kad to njemu odgovara i taj ne ostaje vjeran u dan nevolje” (Sir 6,8). Takve nazivamo prijateljima u koristi. Ti su vam ljudi prijatelji kada trebaju nešto ili ako im možete pomoći s novim poslom, popularnošću, ili da im ispunite neku prazninu, a kada vi trebate nešto od njih, nigdje ih nema. To nisu ljudi koji idu jedan uz drugoga, kao dvoje jednakih, nego su sličniji vlasnicima nečega korisnoga.

Drugo lažno prijateljstvo je: „A neki će se prijatelj prometnuti u neprijatelja i tvoju sramotu iznijeti na vidjelo.” (Sir 6,9) To „prijateljstvo” nije pravo jer ne može proći test neslaganja ili žrtve. Stalo mu je samo do toga da sve bude u redu i da se izbjegavaju neslaganja. Ironično, sv. Franjo Saleški govorio je da je to siguran znak lažnoga prijateljstva. Ako u vašemu „prijateljstvu” ne možete biti iskreni jedno s drugim i nečiji su osjećaji uvijek povrijeđeni, onda vaše prijateljstvo nije na stabilnim temeljima, i vjerojatno neće potrajati.

Treće lažno prijateljstvo je „prijatelj za stolom” (Sir 6,10). To su prijatelji u zabavi, ili ljudi koji će vam biti prijatelji jer ih nasmijavate ili jer ste uvijek duša zabave. Nažalost, ti „prijatelji” su poput onoga prethodno navedenoga „prijateljstva”, i obično vas ostave čim im više niste korisni.

Vidimo da su ova tri prijateljstva „samo po imenu” lažna upravo zato što oni koji u njima sudjeluju ne idu jedno pored drugoga. Tu je jedini razlog što jedna osoba ide pored druge taj što je „zajednički interes” sama ta osoba. Drugim riječima: „Dokle god si mi koristan, ugodno društvo i zabavan, imamo zajednički interes.” Osoba ne može dugo ići pored druge osobe s takvim mentalitetom, jer je ne zanima onaj drugi, nego samo on sam, nije orijentirana prema drugome.

Ta orijentiranost prema drugome jest ono što određuje pravoga prijatelja. Samo onda kada ste tako orijentirani možete se istinski zaljubiti. I opet, evo što nam kaže Knjiga Sirahova: „Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao našao je blago. Pravom prijatelju nema cijene niti se može izmjeriti njegova vrijednost. Pravi je prijatelj balzam života, nalazi ga onaj tko se Gospoda boji. Tko se Gospoda boji, nalazi prave prijatelje, jer kakav čovjek, takav mu i prijatelj.” (Sir 6,14-17)

Sveto pismo nam daje jednostavnu pouku: ako želite pravoga prijatelja, morate biti pravi prijatelj. Morate se zanimati jedno za drugo bez obzira na to što vi imate od toga, i je li vam zabavno, pa čak i ako to znači pokoju svađu.

Govoreći o praksi, ako tražite pravu ljubav, ili obnovu ljubavi koju ste nekada imali u braku, morate pratiti upute koje je Bog ostavio u Svetome pismu: vratite se pravoj, autentičnoj ljubavi. Nemojte dati da vam supružnik ili osoba s kojom hodate samo „bude korisna” ili „zabavno društvo”. Dopustite im da imaju nešto zajedničko s vama osim vas samih. Dopustite da taj zajednički interes bude Bog koji je „put, istina i život” (Iv 14,6). Ako vi i vaš prijatelj hodate jedno uz drugo prema Bogu, s vremenom ćete pronaći put do same istine, ljubavi i života.

Shvatit ćete da što više dajete za drugoga, to ćete više dobiti jedno od drugoga. Zajedno ćete imati odnos pun ljubavi, obnovljeni plamen prijateljstva utemeljenoga na božanskoj ljubavi. Dvoje će prijatelja koji idu jedno pored drugoga i promatrajući lice Božje vidjeti u drugome odraz slike Boga. Tako prijateljstvo podsjeća na Boga i učvršćuje odnos između Boga, vašega prijatelja i vas. Zato ne smijemo zaboraviti prijateljstvo. Isus nas na to podsjeća kada kaže: „Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.” (Iv 15,15) To ne znači da je loše biti više od prijatelja, nego da moramo imati prijateljstvo kao temelj i početnu točku dublje ljubavi. Krist je upotrijebio tu metodu kada nas je pozvao da mu budemo prijatelji, i tako čineći, pomogao nam je zadobiti pravu ljubav koja jedina ispunjava čovjeka, ali i vječni život.

Ako je prijateljstvo veza koju je Krist započeo kako bi nas pronašao, zar ne bismo i mi trebali razmisliti o pronalaženju onih izgubljenih prijateljstava?

Članak je izvorno obavljen na stranici Catholic Match, portal Bitno.net prenosi ga s dopuštenjem.

Prijevod: Ana Naletilić