Veličanstven je i neopisiv do­jam kad puna crkva bilo gdje u Bosni (i Hercegovini), po sjeveroistočnome, s pratnjom na ve­liku sekundu, ili po jugozapadnome napjevu, s pratnjom na tercu i kvintu, pjeva punim glasom i punom dušom svoje Zdravo Tijelo Isusovo. S njim se može usporediti još samo U to vrijeme godišta, u veselim božićnim danima, i Rascviljena Majka staše, u ozbiljnu ko­rizmenom vremenu, kad svi idu na dir­ljivu pobožnost križnog puta. Teško da igdje na svijetu postoji nešto slično: da je pučka crkvena popijevka postala snažnim simbolom vjere i molitve – duhovni događaj uvijek nov i snažan, neodoljiv i utješan za dušu i tijelo. A što znamo o svojemu Zdravo Tijelu?

Praizvori

Najomiljenija liturgijska popijevka kod Hrvata, Zdravo Tijelo Isusovo, toliko je stara da je danas teško utvr­diti vrijeme njezina nastanka i autora. Neki misle da bi njezini prvi oblici (praizvori) mogli sezati do u 13. ili barem u 14. stoljeće (?). Dosad se to pitanje malo istraživalo. Postoji neko­liko povijesnih momenata – praizvora, koji su (ne)izravno mogli utjecati na nastanak ove naše prastare crkvene popijevke.

Zdravo tijelo porođeno

Prvi takav praizvor svakako je ve­oma star gregorijanski tekst i napjev: Ave, verum Corpus – Zdravo Tijelo porođeno, za koje se misli da je osta­tak jednog tropirana Sanctusa (misni Svet).

Prisjetimo se da tropiranje, tj. kad netko umeće svoje riječi ili svoj tekst u liturgijski tekst, kao praksa seže do sama početka 9. stoljeća, s procvatom i formalnom savršenošću u Srednjoj Europi do 15. stoljeća, kada je trop, po uzoru na prastari crkveni himan, zadobio oblik pučke strofe i versa (u takvu je obliku Ave verum). Prisjeti­mo se također da je trop, uz druge jake kulturne uplive u svoje vrijeme, igrao vrlo važnu dvostruku ulogu u liturgi­ji: pozitivnu – u približavanju liturgije na latinskome jeziku običnomu puku, negativnu, jer se u tom pravcu išlo predaleko na štetu zdravih liturgijskih tekstova – sve do njihove profanacije, neprihvatljiva dogmatskog slabljenja i liturgijsko-teološkog kvarenja. To je razlog što ih je Tridentinski sabor (1545. – 1563.) zabranio i definitivno isključio iz liturgije. Zato danas nema­mo više liturgijskih pjesma tropskog tipa.

Spomenuti dio navodnoga prasta­rog tropirana Sanctusa – Ave, verum Corpus (nedostaje cjelina liturgijskog teksta i daljnji tijek strofa), posjeduje zaokruženu formalnu cjelinu i teksta i napjeva, pa se kao zasebna omiljena euharistijska pjesma stoljećima pje­vala u liturgiji. Usto, uz zdrav nauk, posjeduje i neodoljiv pučki pobožni zanos i jednostavan pučki napjev.

Po sadržaju, po obliku strofe i po jednostavnome napjevu mogla je biti izravno nadahnuće nastanku Zdravo Tijela. Stoga je korisno upoznati tu pjesmu. Evo njezina teksta:

Zdravo Tijelo porođeno
Ko plod tijela Djevinog;

Ispaćeno, prineseno
Zarad ljudstva čitavog;

Koje livaš probodeno
Krv i vodu s boka svog:

Budi nama podijeljeno
U čas boja samrtnog.

Isuse slatki,
Prepun miline!

Isuse,
Marijin Sine!

Neodoljiv pobožni motiv Zdravo Tijelo porođeno stoljećima je inspirativno djelovao na stvaranje i oblikovanje gotovo identična pučkog pobožnog stiha Zdravo Tijelo Isusovo. Teško se oteti dojmu očite njihove uzajamnosti i uzročnosti. Kad se, kako i po kome to dogodilo, povijesno je teško utvrditi. Sigurno je trajno postojanje i inspirativno djelovanje euharistijske pjesme Zdravo Tijelo porođeno od najstarijih vremena.

U ovo nas uvjerava i formalna stra­na teksta i napjeva. Pučka mala strofa (dvostih ili distih), ona, nazovimo ju tako, od »jednoga pučkog daha«, najjednostavniji je i najprirodniji pra­stari pučki strofni oblik. Prauzor ova­kvog jednostavnog stiha, pjesnički satkana od dviju relativno kratkih, u cjelinu međusobno povezanih misli, u proširenom obliku postoji u logici dvaju polustihova u pojedinom sti­hu starozavjetnog psalma. To je u biti Ambrozijeva himna iz 4. stolje­ća, koja je književno razvijenija i umjetnički dotjeranija, za puk nešto zahtjevnija. Autor, ili bolje reći autori Zdravo Tijela Isusova zadržali su prastari pučki distih, po primjeru iste male strofe u Zdravo Tijelo porođeno, kao da je sve to sam puk spontano za se nekad i negdje stvorio.

Melodijska jednostavnost strogo pučkog napjeva Zdra­vo Tijelo Isusovo nadahnuta je također na nešto razvijenijem, ipak, pučki jednostavnome na­pjevu Zdravo Tijelo porođeno. Očita je unutarnja ovisnost oba­ju glazbenih motiva i napjeva. To je motiv tonskog sadržaja velike i male terce: ef-a i ge-be u glazbenoj ljestvici, iz kojih se spontano razvija vrlo jednostav­na i vrlo pobožna i izražajna me­lodija, litanijska, u svakoj kitici uvijek ista, a za dušu nezasitna – spo­sobna utješiti, ohrabriti i rasteretiti od životnih briga i, uistinu, nebeski život približiti i već sada okusiti. To dobro znaju oni koji ju, osobito u punoj crkvi, kako smo na početku upozorili, uvijek rado pjevaju ili slušaju. Poželjna bi bila posebna studija o srodnosti tih dvaju napjeva i pjesama. Ovdje smo samo uočili tu srodnost.

Tijelovo

Krštenje i presveta euharistija bitni su za naše posvećenje i od samih poče­taka Crkve zauzimaju glavno mjesto u katehezama i u kršćanskoj duhov­nosti uopće. Od 11. stoljeća posebno se počinje isticati presveta euharistija i štovati Krista stvarno prisutna pod prilikama kruha i vina. Nastali su novi oblici pučkih pobožnosti prema Pre­svetom Sakramentu, koje su postepe­no dovele do uvođenja blagdana Tijela Gospodinova, Tijelova (četvrtak na­kon svetkovine Presvetoga Trojstva). Godine 1264. papa Urban IV. proširio je taj blagdan na cijelu Crkvu. Otad nastaju i posvuda se proširuju nove i nove euharistijske pjesme i napjevi. – Kod istraživanja Zdravo Tijela po­trebno je imati na umu i tu povijesnu okolnost.

Također srednjovjekovni miste­riji (prikazanja, skazanja – pobožne pučke priredbe na narodnome jezi­ku, protkane glazbenim momentima 14-17. stoljeća), u kojima se najčešće obrađuju događaji iz Isusova i Mariji­na života, također su mogli biti povod nastajanja i razvoja Zdravo Tijela.

Tridentinska reforma

Važan povijesni moment koji je mo­gao igrati određenu ulogu u povijesti Zdravo Tijela jest i reforma Tridentinskoga sabora, koja je u Bosni i Herce­govini brzo našla svoj odjek, kako je vidljivo u djelima franjevačkih pisaca s početka 17. stoljeća. Taj sabor je re­formirao prije svega svetu liturgiju, očistivši ju od profanih elemenata, odnosno neliturgijskih tekstova i na­pjeva, ujedinio i učvrstio Crkvu u is­povijedanju pojedinih vjerskih istina, posebno onih koje se odnose na pre­svetu euharistiju i na Mariju, koje su protestanti počeli osporavati. Upravo to osporavanje moglo je biti povodom isticanja i učvršćivanja u srcima ka­toličkih vjernika tih važnih vjerskih istina – najsigurnije i najuspješnije po stvaranju i širenju zdravih i dobrih euharistijskih i marijanskih pučkih popi­jevki. Naravno, ta povijesna okolnost samo je pretpostavka, koju ne treba­mo izgubiti iz vida kod istraživanja pojedinih euharistijskih i marijanskih popijevki. Samo po sebi Zdravo Tijelo Isusovo svojevrstan je velebni spome­nik katoličkog vjerovanja u presvetu euharistiju, u misnu žrtvu, odnosno u presveto Tijelo Isusovo na oltaru posvećeno, iz kojeg vjernik crpi snagu za svoj svagdanji život. Sve ako su elementi teksta (pratekst) ove velebne euharistijske pučke pjesme postojali i prije Tridentinskog sabora, što je vrlo vjerojatno, povijesne okolnosti tridentinske reforme mogle su imati odlučan upliv na definitivno oblikovanje teksta Zdravo Tijela, na njegovo proširenje i učvršćenje u narodu. Sve se to zaista i dogodilo u upadljivoj vremenskoj blizini tog Sabora, kako ćemo dalje vidjeti.

Molitvice

U Bosni i Hercegovini te Dalmaciji (vjerojatno i daleko izvan toga područ­ja) postoje od davnina tzv. molitvice. To su pobožne, kraće ili duže pučke pjesme, spjevane u spomenutom vrlo ugodnu prastarom pučkom dvostihu, kako smo već napomenuli. One pjeva­ju o Bogu, o Spasitelju Isusu i spasenju uopće, o raju i paklu, o Crkvi i crkvi, o Mariji, o pojedinim apostolima, o svecima, o svetim vremenima i mjesti­ma, o sakramentima, o kršćanskome životu, o postu i pokori itd. Nazvali smo ih molitvice zato što ih tako zovu osobe koje ih i danas privatno mole ili pjevaju, gotovo sigurno po vlastitoj melodiji, po kojoj pjevaju, više manje, sve slične pjesme koje pamte u istome takvu obliku.

Naziv je vjerojatno tradicionalan, iako ih prvi pisci u svojim knjigama nazivaju molitvama. Iz analize lako je uvidjeti da su te jedinstvene molitvice (pobožne pjesme), ustvari, svojevrsne pučke kateheze, koje imaju jedan je­dini cilj: poučiti u vjeri i potaknuti na čestit kršćanski život prema evanđe­lju i prema nauku Crkve. Sadržajem obuhvaćaju cjelokupan kršćanski ka­tekizam, izrečen tim neodoljivim, vrlo ugodnim spontanim pučkim pjesnič­kim jezikom (prastari distih). To je je­zik, po svojoj naravi, usmene tradicije: molitvice se lako i spontano napamet uče, pamte i dalje prenose (roditelji djeci, često prije nego li pođu u školu).

Smijemo zaključiti da su omiljele pobožne pučke pjesme starije od nji­hove pisane tradicije u ovim našim krajevima i da su i nastale baš u vrije­me kad pismenost još nije bila savlada­na, pa se vjeronauk i sve ostalo u crkvi učilo napamet. Njihove prve početke vremenski zaista nije lako utvrditi, jer su dugo, dugo živjele u narodu usme­no, prije nego što su se počele zapisiva­ti početkom 17. stoljeća. Po sebi odaju dvostruk izgled: pučki, koji spontano nastaje i živi u narodu i »pismeni«, ustvari, isti onaj pučki – samo formal­no i sadržajno usavršen od pismenih autora (svećenika). Na njihov nasta­nak i razvoj mogli su djelovati spome­nuti povijesni momenti, na koje smo skrenuli pažnju. Prvi pisci s početka 17. stoljeća unose ih u svoje knjige kao nešto što je u narodu već poznato. S pismenom tradicijom doživljavaju sa­vršenost i procvat (17. – 19. stoljeća).

U povijesnom kontekstu tih pobož­nih pučkih pjesama – molitvica, bez sumnje, dodiruje se negdje razvojni put i Zdravo Tijela Isusova. Zato smo im posvetili toliko pažnje.

Za bolje upoznavanje ovih dirljivih pobožnih pučkih molitvica – pjesama, navest ćemo jednu posebno obljublje­nu u srednjoj, ali poznatu i u cijeloj Bo­sni (u privatnoj pobožnosti):

Sveti Pero u raj iđe,
Za njim majka trkom trče,

Trkom trče, vikom viče:
»Pričekaj me, sine Pero,

Ja ću s tobom u raj ići
I u raju rajovati,

Rajska vrata otvarati,
A paklena zatvarati.«

»Vrat se kući, draga majko,
Nijesi raja zadobila.

Ti si bila mlinarica,
Krivo ujam uzimala.

Nemala ti duša razgovora
Sve do Dana općenoga.«

Sveti Pero u raj iđe,
Za njim otac trkom trče…

(dalje kao 2. – 5. strofe:
»Vrat se kući, dragi babo…«)

Ti si bio neki orač,
Tuju zemlju prioravo,
Nemala ti duša…

Sveti Pero u raj iđe,
Za njim sestra trkom trče…

(dalje kao 2. – 5. strofe:
»Vrat se kući,draga sejo…«)

Ti si bila vezalica
Krivo konce uzimala,
Nemala ti duša.

Sveti Pero u raj iđe,
Za njim bratac trkom trče…
(dalje kao 2. – 4. strofe)

Možeš, brate, u raj ići,
I u raju rajovati,

Rajska vrata otvorati
A paklena zatvarati.

Ti si bio neki čoban.
Ti si gladna naranio,
Ti si žedna napojio.

(Pjevao Jozo Kraljević, r. 1909., Kojsina – Kreševo, 21.3.1981.)

Ovdje smo samo ukazali na povije­sne momente (eventualne praizvore) koji su imali jak upliv na euharistijske i marijanske pučke pobožnosti, uop­će, upozorili smo na linije istraživanja začetka (pratekst?) i našega Zdravotijela. A sad evo prvih sigurnih pisanih izvora.

Autor ili autori

Postoje sigurni povijesni podaci koji razjašnjavaju i uvelike otkrivaju autora ili autore ove i danas najobljubljenije euharistijske pučke pjesme kod nas.

Tekst Zdravo Tijela ima svoju dosta dugu povijest. Za današnju njegovu jasnu i zaokruženu formu zaslužni su razni autori. Sasvim je vjerojatno, mo­žemo reći sigurno, da su neki njegovi elementi (pojedini stihovi, pratekst), kako smo gore napomenuli, postojali prije tekstova zapisanih u prvim knjigama na narodnom jeziku kod nas, stvoreni od anonimna pobožnog au­tora (ili više njih?), davno, možda čak i prije vremena nastanka pučkih pobož­nih molitvica na narodnome jeziku.

Divković – Margitić – Babić

Najstariji dijelovi teksta Zdravo Ti­jela Isusova, zabilježeni ne kao zaseb­na pjesma već kao pojedini stihovi u drugim pjesmama, koliko smo dosad mogli utvrditi, nalaze se u poznatu djelu fra Matije Divkovića (1563. – 1631.): Nauk karstjanski (tzv. Mali nauk), iz 1616. godine. Pod naslovom Molitve na verši složene na poštenje Gos­podina Isukarsta našega Spasitelja Div­ković donosi pet molitava u stihovima, u stvari molitvica, o kojima smo već govorili. Prva i druga molitva počinju pozdravom presvetom Tijelu Isusovu, treća i četvrta započinju pozdravom Isusu, slično i peta, koja se postupno razvija u prekrasnu meditaciju o pre­svetom Tijelu Isusovu. Sadržajem ove Divkovićeve molitvice u cjelini odgo­varaju sadržaju Zdravo Tijela. Struk­tura strofe nešto je drugačija: nisu dva (distih), već tri stiha (trostih). Ali ta razlika nije bitna. Bitno je ono ustraj­no klicanje, ili pozdravljanje presvetog Tijela Isusova, odnosno imena Isuso­va ili Presvetoga Trojstva. To klicanje tijekom pjevanja Zdravo Tijela uzdiže kršćanske duše sve više do pobožna i zanosna promatranja i uživanja Pre­svetog Tijela, imena Isusova, odnosno Presvetog Trojstva. U Divkovićevoj Prvoj molitvi, koja ima 10 strofa, riječju »zdravo« ili »zdrav« ih »o prislav­no« počinje čak šest strofa, a posljed­nja započinje s »tebi slava«. Slično je u drugim molitvama, osobito u drugoj i četvrtoj. Očito su ove Divkovićeve molitvene pjesme, koje i mole i kliču presvetomu Tijelu, nadahnule nešto kasniju pjesmu zanosnih meditativ­nih poklika Zdravo Tijelo Isusovo. Slič­nost s tom pjesmom je upadljiva. Ideja o njoj i prvi stihovi prisutni su u tim molitvenim pjesmama. Uvidimo to u spomenutoj Prvoj molitvi, koja ovako izgleda:

Je li Divković u ovim stihovima potpuno originalan? Poznato je da se, kao pisac, bitno oslanjao na tradiciju. U spomenutom djelu, nakon izložena nauka, donosi desetak pobožnih puč­kih pjesama – molitvica, čije je uzorke u narodu sigurno već imao, samo ih je teološki lijepo uredio. Teško je utvrdi­ti povijest tih uzoraka. Bit će korisno, radi daljnjega istraživanja, navesti sve pjesme u Divkovićevu Malom nauku (1616.). To su ove pjesme: Gospin plač (vjerojatno prema Plaču iz hrvatske
glagoljaške književnosti, a glagoljaši su preuzeli original iz srednjovjekov­ne latinske književnosti: Planctus Beatae Virginis – Plač Blažene Djevice, koji se pripisuje sv. Anzelmu, (1033. – 1109.), Verši prilike Isukarstove vele liepi, Molitve na verše složene na pošte­nje Gospodina Isukarsta (pet molitava), Verši Abramovi, Život svete Katarine, Katini verši, Piesan za Božić, Piesan za dan martvih.

Fra Stipan Margitić Jajčanin (sredi­na 17. stoljeća, umro u Fojnici 1730.) stvorio je, prvi put, koliko nam je po­znato, od ovih Divkovićevih uzoraka cjelovit tekst Zdravo Tijela Isusova, tiskan u njegovoj glasovitoj Stipanuši – Ispovid karstianska (1701.). U 27 malih pučkih strofa (dvostiha), pažlji­vo razmatrajući otajstvo i sljedeći po­vijesni tijek svetih događanja, ispovje­dio je i istaknuo kršćansko vjerovanje o Presvetom Tijelu Isusovu, povije­snom i otajstvenom (euharistijskom) Tijelu, začetu po Duhu Svetom u dje­vičanskom krilu Marijinu, na oltaru posvećenu, nam za hranu svima da­nom. Druga polovica te euharistijske pjesme počinje riječima: Zdrava prisveta Hostijo – I ti, Divice Marijo. To je, zapravo, posebna pjesma o Tijelu Isusovu koju je Margitić ovdje spojio u jednu pjesmu, jer tako bolje odgo­vara naslovu: Pisma od Tila i Karvi Isusove. Da bolje slijedimo razvojnu nit današnjeg oblika teksta ove omi­ljele euharistijske pjesme, navest ćemo Margitićev tekst u cijelosti:

Od ove duge Margitićeve forme, fra Toma Babić (oko 1680. -1750.), u gla­sovitu djelu Cvit razlika mirisa duhovnoga, tzv. Babuša (1726.), napravio je konačnu kraću formu teksta Zdravo Tijela Isusova, koji se, uz neznatne promjene, i danas upotrebljava. Evo fra Tomina teksta:

U današnjem tekstu Zdravo Tijela ispuštena su dva posljednja stiha fra Tomina teksta i stih »Zdravo Tilo Isu­sovo, / Svak dan nami posvećeno«, a dodan je stih »Zdravo Tijelo Isusovo, / U jaslice položeno«. Također je u današnjem tekstu ispravljen redoslijed onih stihova koji u fra Tominu tekstu ne stoje na pravome mjestu s obzirom na slijed povijesnih događanja. Neka hrvatska izdanja ispuštaju stihove: »Zdravo Tijelo Isusovo, / S desnu Oca posađeno« i »Zdrav od meda slađi kruše, / Kim se hrane vjerne duše.« Tim stihovima današnji tekst Zdravo Tijela upotpunjen je i zaokružen u cje­linu od 16 malih pučkih strofa (disti­ha) i glasi ovako:

Radi daljnjeg istraživanja bit će korisne neke napomene.

NAPJEVI Zdravo Tijela u svim hr­vatskim krajevima, po svojoj unutar­njoj konstrukciji odaju veliku starinu i originalnost. U Bosni postoje dva glavna tipa: sjeveroistočni, tj. desno od rijeke Bosne – s pratnjom na veliku sekundu i jugozapadni, s njezine lijeve strane – s pratnjom na tercu i kvintu (ali nije nepoznata ni pratnja na sekundu, osobito u Srednjoj Bosni). Predstavljanje i analiza tih napjeva zahtijeva opširan rad. Stoga to ovdje ispuštamo. Zanimljivo je da poznata hrvatska zbirka Cithara Octochorda ne donosi pjesmu ni napjev Zdravo Tijelo Isusovo. Najstariji zabilježeni napjev Zdravo Tijela nalazi se u zbirci (orguljnik) fra Marijana Jaića Napivi (1850.).

DRUGE PJESME, čija se povijest vremenski poklapa s poviješću Zdravo Tijela, nalaze se u spomenutim djeli­ma Divkovića, Margitića, Babića, pa je dobro da ih ovdje napomenemo, radi njihove vrijednosti i radi daljnjeg istraživanja. To su: Zdravo Krvi Isu­sova, Gospin plač, U to vrijeme godišta (nalazi se i u Pistolama i evangeljima fra Ivana Bandulavića, 1613.), Rascviljena Majka staše (druga polovica 13. sto­ljeća, stari prijevod poznate latinske marijanske sekvence Stabat Mater dolorosa, koja se pripisuje fra Jacoponeu da Todiju, umro 1306.; prijevod se ne nalazi u spomenutim djelima, ali odaje veliku starinu).

Članak fra Slavka Topića izvorno je objavljen u časopisu Sveta Cecilija : časopis za sakralnu glazbu, Vol. 79 No. 1/2, 2009. Prenosimo ga s odobrenjem uredništva časopisa. Sva prava pridržana.