Dvojica papa

Dvojica papa/Foto: screenshot“Jedan papa” – to je naslov osvrta biskupa Roberta Barrona na novi Netflixov film “Dvojica papa” i u bitnome sažimlje njegovu kritiku na disbalans u prikazu dva posljednja nasljednika svetoga Petra.

“Čini se da je svrha filma pokazati kako stari, gunđavi, legalistički Benedikt pronalazi svoju duhovnu orijentaciju uz pomoć prijateljskog Franje koji gleda prema naprijed”, napisao je pomoćni biskup Los Angelesa. Takav prikaz, smatra on, čini nepravdu prema obojici papa u svrhu apologije prema preferiranoj verziji katoličanstva od strane autora filma.

Da će Ratzinger biti karikaturalno prikazan postaje jasno od samog početka filma, tvrdi Barron, neistinitim prikazom Pape emeritusa koji pokušava osigurati pobjedu na konklavama 2005. godine.

“Godine 2005., nakon smrti Ivana Pavla, čak su i Ratzingerovi ideološki protivnici priznali da se tada sedamdeset osmogodišnji kardinal samo želio vratiti u Bavarsku i pisati svoju kristologiju”, piše američki biskup.

Iskrivljenost prikaza Benedikta XVI. se nastavlja i tijekom fiktivnog susreta s tadašnjim nadbiskupom Bergogliom u Castel Gandolfu tijekom kojeg se Ratzinger vrlo oštro okomljuje na svog argentinskog kolegu i njegovu teologiju. Barron ističe kako se čak i oni koji su Benedikta klevetali slažu s time kako je on vrlo “ljubazan, mekan i blag” u odnosu prema sugovornicima, te da je ono što vidimo na filmu obična “karikatura”.

Ipak, prema Barronu, najveće iskrivljavanje Benediktova lika dolazi pred kraj filma kada, objašnjavajući Bergogliu zašto odstupa s papinske službe, kaže kako više nije čuo Božji glas, te da mu se Bog ponovno oglasio tek kroz njegovo prijateljstvo s tadašnjim nadbiskupom Buenos Airesa.

“Želim naglasiti kako ovime što ću reći ne želim pokazati ni najmanje nepoštovanja prema papi Franji, ali da jedan od najinteligentnijih i duhovno najbudnijih katolika u posljednjih stotinu godina treba intervenciju kardinala Bergoglia kako bi čuo Božji glas je više nego apsurdno”, piše Barron.

Biskup priznaje da film ima i dobrih dijelova, a oni su vezani uz prikaz ranijeg razdoblja života pape Franje, od njegove ispovijedi sa svećenikom koji je umirao od raka, nakon koje je odlučio postati svećenikom, do njegova odnosa prema dvojici isusovaca tijekom “Prljavog rata“ u Argentini koji objašnjava Papin odnos prema siromašnima i jednostavan način života.

S druge strane, nedostatak je, smatra Barron, upravo to što nismo dobili isti tretman Benediktova života. Da smo imali priliku vidjeti dječaka kojega su kao 16-godišnjaka iz antinacističke obitelji prisilno odveli u vojnu službu, mladog svećenika koji je na Drugom vatikanskom saboru vodio frakciju suprotstavljenu predkoncilskom konzervativizmu i sveučilišnog profesora koji je bio sablažnjen postkoncilskim ekstremizmom, puno bismo bolje razumjeli Ratzingerov lik. Shvatili bismo da nije riječ o krutom čuvaru statusa quo, nego o čovjeku koji razumije problem koji stvara podupiranje ‘promjena radi samih promjena’, smatra biskup Los Angelesa.

“Time ne bismo dobili samo fascinantnu psihološku studiju nego i rasvjetljavajući pogled na dvije različite, ali duboko komplementarne crkvene perspektive. Umjesto toga, dobili smo nešto nalik na crtani film”, zaključuje Barron.

Ivo Džeba | Bitno.net