U “Titaniku”, spektakularnome filmu snimljenom 1997., jednom od najgledanijih filmova svih vremena, isprepleću se potpuno izmišljeni, ali i stvarni povijesni likovi i detalji.

Među 1.517 osoba koje su završile život u hladnim dubinama Atlantskog oceana bio je i benediktinac o. Josip Perušić (Josef Peruschitz), o čemu svjedoči i spomen-ploča u bavarskome benediktinskom samostanu u Scheyeru. Na latinskome jeziku stoji da se o. Joseph Peruschitz 15. travnja 1912. u svojoj 42. godini života na brodu Titanik žrtvovao za ljude.

U završnoj filmskoj sceni on je svećenik koji moli okružen putnicima. O. Josip (krsnim imenom Benedikt) Perušić rođen je u obitelji šestero djece 21. ožujka 1871. u Straßlachu u blizini Munchena, gdje su se njegovi roditelji Matija i Elizabeta nastanili nakon dolaska iz Hrvatske (Austro-Ugarske). Osnovnu je školu završio u Dorferu, gimnaziju u Freisingu, a nakon filozofskog i teološkog studija 1894. stupio je u benediktinsku opatiju “Svetoga križa” u Scheyeru.

Godinu dana kasnije, 28. travnja, zaređen je za svećenika. Uz pastoralne i redovničke obveze u tamošnjoj je samostanskoj školi predavao matematiku, fiziku i glazbu.

Odazvao se pozivu poglavara da njemački benediktinci pomognu otvaranju samostanskih škola u Americi te se tako ukrcao na Titanik 10. travnja 1912. s još jednim redovničkim subratom iz Engleske, o. Bylesom. Nakon sudara s golemom santom leda 14. travnja počela je voda prodirati u unutrašnjost broda, i ubrzo je bilo jasno da će brod potonuti.

Nakon što je započelo ukrcavanje u čamce za spašavanje i o. Perušiću je bilo ponuđeno mjesto u jednome od njih, on je to odbio. Preživjeli su kasnije posvjedočili da je mjesto ustupio jednoj ženi sa sinčićem govoreći da je dužan dati život za prijatelje.