O zagrebačkom svećeniku vlč. Ivanu Lastovčiću, župniku crkve sv. Ivana Krstitelja na Novoj Vesi, prvi put smo pisali prije devet mjeseci kada je za vrijeme razornog zagrebačkog potresa služio svetu misu i nije ju htio prekinuti, jer je „želja da nastavi služiti svetu misu bila veća od straha“. Nisu prošla ni tri mjeseca i vlč. Ivan se u lipnju ponovno našao na našem portalu. Ovoga puta zbog snimke koja je nastala u vrijeme jake tuče, kada je hrabri svećenik opet nastavio služiti svetu misu na otvorenome, a podršku su mu dali i župljani, koji su slijedili njegov primjer.

Danas o njemu pišemo jer smo doznali kako, unatoč brojnim župničkim obavezama i bez dekreta za službu bolničkog kapelana, od početka pandemije neumorno obilazi oboljele od korone u čak dvije zagrebačke bolnice: Zaraznoj bolnici i Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Rockefellerovoj ulici, koje se nalaze na teritoriju njegove župe. Budući da ove dvije zagrebačke bolnice nemaju bolničkog kapelana, pacijenti ili članovi njihovih obitelji najčešće kontaktiraju njega – svećenika iz najbliže, odnosno “susjedne” crkve.

„Kada se u ožujku ove godine COVID-19 pojavio, nije bilo previše upita za svećenikom. Međutim, tijekom ljeta tih je upita bilo sve više, a sada su itekako učestali“, objašnjava. Budući da vlč. Ivan ima završenu srednju medicinsku školu i prije odlaska u svećenstvo godinama je radio kao zdravstveni djelatnik, istoga trenutka je prihvatio „Božji poziv da bude uz one koji pate“.

Za svaki ulazak na tzv. COVID odjel mora dobiti dozvolu od odgovornih osoba. “Prije ulaska u prostor ispunjavam upitnik s klasičnim pitanjima: jesam li bio u inozemstvu, pridržavao se epidemioloških mjera ili bio u kontaktu sa zaraženom osobom. Nakon toga potpisujem da ulazim na vlastitu odgovornost“, objašnjava. Zatim slijedi dezinfekcija i oblačenje zaštitne odjeće: skafandera, naočala, dvostrukih rukavica…

U bolnicu ne nosi obrednik, jer bi ga zbog sigurnosnih razloga pri izlasku iz odjela trebao baciti, nego se služi fotokopiranim stranicama. Isto tako, u bolesničke sobe ne unosi posudicu s posvećenim uljem, nego neposredno prije ulaska u sobu palac umoči u ulje, dok posvećenu hostiju unosi u jednokratnoj plastičnoj kutijici.

Dvije vrste posjeta

Velečasni Ivan objašnjava kako postoje dvije vrste posjeta. Prvi su posjeti sediranim pacijentima, odnosno onima koji se nalaze u komi, te ne mogu svjesno primiti sakrament bolesničkog pomazanja. „Tada prvi dio molitvi, odnosno Božju riječ i molitvu vjernika, izmolim ispred vrata, a zatim ulazim u bolesničku sobu i bolesnicima dajem odrješenje. Nakon toga im podijelim sakrament bolesničkog pomazanja i napuštam prostoriju“, kaže.

Drugi pacijenti su oni s lakšom kliničkom slikom s kojima može razgovarati, ispovjediti ih i pričestiti. „Oni se razvesele kada shvate da se ispod bijelog skafandera krije svećenik. Zanimljivo mi je da moje prisustvo potiče i zdravstvene djelatnike na primanje svetih sakramenata. Pretpostavljam da ih je ova teška situacija, odnosno suočavanje s velikim brojem smrtnih slučajeva, potaknula na promišljanje o životu nakon smrti i njihovom odnosu prema Bogu“, priča.

Zaražena liječnica koju je krstio na odjelu

Priča nam kako je u bolnici krstio liječnicu oboljelu od korone. Njezini kolege su svjedočili kako je uvijek bila visoko moralna osoba koja je u nekoliko navrata iskazala želju za svetim sakramentima. Međutim, krštena je tek kada se razboljela i to na zahtjev supruga.

U posljednjih nekoliko mjeseci obilazio je pacijente raznih generacija, od onih starijih do vrlo mladih, koji su razvili ozbiljne simptome. „Bio sam kod starije časne sestre koja je oboljela od koronavirusa te sam isto tako bolesničko pomazanje udijelio djevojčici“, kaže. Jedan gospodin ga je kontaktirao zbog umiruće supruge koju njihov župnik nije mogao obići. Velečasni Ivan je bolesnicu obišao samo dva sata prije smrti. „Njezin suprug je kasnije imao potrebu nazvati me i upoznati. Dan prije sprovoda došao je u moj župni ured kako bi mi, u svojoj boli i tuzi, zahvalio jer sam njegovoj voljenoj ženi podijelio sakrament bolesničkog pomazanja.“

Bolest koja nas sve toliko iznenađuje

„COVID-19 je nepredvidljiva bolest koja nema određene kriterije i zbog toga nas sve toliko iznenađuje. U Zaraznoj bolnici je to i više nego očito jer tamo leže pacijenti raznih generacija“, kaže. Upoznao je ljude koji su bili potpuno zdravi i bavili se sportom, ali su razvili težak oblik bolesti od kojega se mjesecima oporavljaju. „Ja sam također prebolio koronu. Budući da sam kao dijete bolovao od astme, nisam znao što mogu očekivati i kako će se bolest razvijati, ali sam, srećom, imao slabe simptome“, kaže.

Velečasni Ivan apelira na sve naše čitatelje da budu odgovorni i ne zanemare opasnost od koronavirusa. „Scene iz Zarazne bolnice potresne su i ljudima poput mene, koji su imali doticaj sa zdravstvom, jer nije lako gledati velik broj pacijenata i premorene zdravstvene djelatnike koji im pokušavaju pomoći“, kaže. Pacijenti su priključeni na aparate, okruženi ružnim zvukovima bolničkih aparata i zdravstvenim djelatnicima u skafanderima. Nažalost, broj preminulih je svakoga dana sve veći. „To sve može biti jako potresno za one koji se s time prvi put susreću.” Naš sugovornik naposljetku poziva sve čitatelje Bitno.net-a na ustrajnu molitvu za sve bolesne, ali i na više razumijevanja za zdravstvene djelatnike, koji pomažu bolesnima i pritom riskiraju da će zaraziti sebe i svoje bližnje.

Potreban pomoći i podrške

Ovaj svećenik obilazi oboljele od korone ovisno o potrebi, najčešće nekoliko puta tjedno, a ponekad i nekoliko puta dnevno. „Bojim se da zbog svojih redovitih župničkih službi, kao što su slavljenje svetih misa, administracija, pogreba i slično, uskoro neću moći odgovarati na sve pozive iz bolnica kojih je u zadnje vrijeme sve više“, kaže. Također bi mu se moglo dogoditi da istovremeno primi hitan poziv iz obje bolnice: Zarazne i Rockefellerove, što bi ga moglo dovesti u posebno bolnu situaciju, kada će morati birati kojeg bolesnika obići.

Upravo se zbog toga nadamo da će velečasni Ivan Lastovčić uskoro dobiti podršku i pomoć u svojoj plemenitoj misiji. Pogotovo jer se radi o svećeniku koji zbog respiratornih bolesti u djetinjstvu također spada u rizičnu skupinu, ali unatoč tome odvažno odlazi na mjesta gdje ga čekaju oni koji su danas najpotrebniji Kristove utjehe i nade.

Vlč. Ivan Lastovčić s profesoricama iz Škole za med. sestre Vrapče i sestrom Ivanom (zaposlenicom Klinike za tumore)