Povorka po širokoj ulici prođe kroz nadsvođena vrata jedne stare unutarnje zidine u gradu. Ispred tih vrata jedan je veći trg na kojemu se sastaju tri ulice. Tu je Isus ponovno morao prijeći preko jednoga velikog kamena, pa posrne i padne, a križ padne pored Njega. On sam, dok se pokušavao uhvatiti za kamen, padne na zemlju i nije se više mogao pridići. Naiđoše skupine dobro odjevenih ljudi, išli su prema hramu, i ti samilosno uzviknu: “Jao. jadan čovjek će umrijeti!” Nastade strka, nisu više mogli uspraviti Isusa, a farizeji koji predvodiše povorku rekoše vojnicima: “Nećemo ga živa dovesti tamo, morate potražiti nekog tko će mu pomoći nositi križ.“

Upravo se srednjom ulicom spuštao Šimun Cirenac, bio je poganin, njegova su tri sinčića išla s njime; nosio je svežanj mladica pod pazuhom – on bijaše vrtlar koji je radio po vrtovima uz istočne gradske zidine. On je svake godine oko svetkovine sa ženom i djecom dolazio u Jeruzalem, kao i mnogi takvi radnici, da oreže živicu. Nije mogao izmaknuti, bijaše gužva, a kako po njegovoj odjeći razaznaše da je poganin i bijedni radnik, uhvate ga vojnici i odvuku da pomogne Galilejcu nositi križ. On se branio i pokazivao veliki otpor, no oni ga privole silom. Njegovi dječaci vikahu i plakahu, a neke žene, koje poznavahu Šimuna, uzeše ih k sebi. Šimun je osjećao veliku odvratnost i zlovolju, jadni Isus izgledaše toliko bijedno i izobličeno, a odjeća mu bijaše uprljana blatom. On je, međutim, plakao i uputio Šimunu pogled, što izazva sažaljenje. Šimun mu je morao pomoći da ustane, a redari sad jedan krak križa prebace konopom unatrag Šimunu na rame; išao je odmah iza Isusa, koji više nije mogao nositi tako težak teret. Postaviše Isusu i trnovu krunu drukčije. Tako se konačno pokrene žalosna povorka.

Šimun bijaše snažan 40-godišnjak, glava mu ne bijaše pokrivena, imao je kratku gornju haljinu, bokovi mu bijahu omotani komadima tkanine, na potplatima, koji remenčićima bijahu privezani uz noge, bijahu šiljasti vrhovi. Njegovi sinovi nosili su šarenu odjeću. Dvojica već bijahu odraslija, zvali su se Rufus i Aleksandar, i poslije priđoše učenicima. Treći bijaše još malen, vidjela sam ga i uz sv. Stjepana kao dječačića. Šimun nije dugo nosio križ za Isusom, kad osjeti duboko ganuće…

Gornji tekst je izvadak iz knjige Anne Katharine Emmerich “Gorka muka Gospodina našega Isusa Krista” Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.