Za izbornika talijanske nogometne reprezentacije Antonija Contea vjera je u središtu života, a katolički odgoj koji je primio u obitelji predstavlja temelj bez kojega bi njegov život bio nezamisliv.

– Vjera mi pomaže razlikovati dobro od zla i odabrati pravi put u najtežim trenutcima. Odrastao sam u Lecceu, a oratorij sv. Antuna bio mi je pravi orijentir i utočište od napasti ulice. Roditelji su me odgojili u katoličkoj vjeri, a ja sa svojom kćeri Vittorijom činim isto – kaže Conte.

Bivši trener Juventusa u razgovoru za talijanski magazin Credere otkrio je i kako njegovi roditelji nisu baš blagonaklono gledali na njegovu odluku da se bavi nogometom.

– Za moje roditelje nogomet nije značio ništa u usporedbi sa studijem, stoga sam im morao obećati kako ću završiti fakultet – prisjeća se 46-godišnji Conte dodajući kako na prste može izbrojiti situacije u kojima su ga roditelji došli gledati dok je igrao za Lecce, no kako je upravo zahvaljujući takvom pristupu imao slobodu i mogućnost razvijanja samostalnosti.

Na pitanje kako se priprema za utakmice i što mu donosi mirnoću talijanski izbornik odgovara kako nakon razgovora s obitelji – ocem, majkom, braćom, suprugom i kćeri – nekoliko minuta provodi u molitvi, no kako u molitvi Bogu nikada ne postavlja zahtjeve.

– Ne tražim ništa od Gospodina, već mu uvijek zahvaljujem – svaku večer prije počinka. Molim se i Gospi i svecima, a prije svakog obroka činim znak križa kako bih zahvalio na onome što imam.

Conte se prisjetio i susreta s papom Franjom koji je na njega ostavio snažan dojam. Bilo je to uoči vjenčanja, a tada je sa svojom zaručnicom Elizabetom već imao kćer Vittoriju.

– Otišao sam sa svojom obitelji na audijenciju, a papa Franjo poklonio nam je pergamenu sa svojim blagoslovom. To me snažno pogodilo, jer došao sam “kao grešnik”, s kćerkicom… Papa nas je vrlo jednostavno primio. Nedostajali su stolci, a on je ustao i donio ih – prisjetio se Conte.

Zahvaljujući njegovoj vjeri, supruga Elizabeta vratila se Crkvi i postala katehisticom, a u njihovoj obitelji nedjeljna sveta misa se ne propušta.

– Zajedno idemo na misu u podne ili u 18 sati… Ako sam na pripremama, nastojim otići na misu s nogometašima, jer mnogi su od njih vjernici – kaže talijanski izbornik čiji je najdraži ulomak iz Svetog pisma prispodoba o izgubljenom sinu – zato što govori i uči opraštanju koje čini neizostavan dio – kako obiteljskog tako i nogometnog života.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net