Mariela Villanueva je 7. travnja 2009. godine stigla u Venezuelu uvjerena da će okončati svoj brak. Naime, prošlo je pet godina otkako je njezin suprug Harold Figueras napustio obitelj u Peruu i započeo novi život u drugoj zemlji. Sa sobom je nosila bol zbog dugogodišnje razdvojenosti i čvrstu odluku da potpiše papire za razvod. On je pak imao popis svih prigovora koje je namjeravao izreći čim je ugleda. Ništa se nije dogodilo onako kako su oboje zamišljali.

Susret su dogovorili u srijedu u 15 sati, u vrijeme Božjeg milosrđa, na mjestu gdje su prije mnogo godina izlazili. Kada se Mariela pojavila, Harold je u panici počeo tražiti papir s prigovorima. Međutim, papir je nestao. „Moram priznati da sam očekivao rat, ali ona je raširila ruke da me zagrli. Tada sam shvatio da sam jedini koji se želi boriti“, prisjetio se Harold u razgovoru za ACI Prensu, španjolsku sestrinsku službu EWTN Newsa.

Mariela je rekla da je to učinila jer je već bila započela proces obraćenja i držala se još jedne posljednje nade. Naravno da taj zagrljaj nije odmah obnovio njihov brak. Trebalo je proći gotovo mjesec dana prije nego što je Harold prekinuo drugu vezu u kojoj je bio i odlučio se vratiti obitelji. Ipak, njih dvoje svjedoče kako je Isus toga dana dobio prvu veliku bitku za njihov brak.

Brak obilježen ranama

Harold i Mariela upoznali su se 1998. na Venezuelanskom fakultetu inženjerstva. On je radio u području informacijskih sustava, a ona je bila mlada odvjetnica koja je vodila pravno savjetovalište s desecima zaposlenih. Mariela je odrasla u katoličkoj obitelji i često molila krunicu, dok je Harold bio potpuno ravnodušan prema vjeri. „Znao sam ismijavati svećenike. Za mene je crkveno vjenčanje bilo samo ispunjavanje društvenih formalnosti“, priznao je.

Vjenčali su se civilno, a 2. rujna 2000. godine primili su sakrament ženidbe u Župi svetoga Franje Asiškoga u Barrancu u Peruu. Ipak, priznaju da su pred oltar došli bez stvarnog razumijevanja značenja bračnog poziva. „Započeli smo zajednički život bez Boga u središtu. To je bila prva velika pogreška“, objasnio je Harold.

Tijekom godina počele su izlaziti na vidjelo duboke rane: napuštenost, usamljenost, ponos, nesposobnost komunikacije i nerealna očekivanja od ljubavi. Gospodarska kriza u Venezueli dodatno je pogoršala situaciju. Harold je stalno putovao između dviju zemalja sve dok se jednoga dana jednostavno nije prestao vraćati. Mariela je ostala sama u Limi s malom kćeri.

‘Mama, nauči me moliti’

Mlada majka, udaljena od Crkve i ispunjena ogorčenošću, prestala je prakticirati vjeru nakon lošeg iskustva u jednoj župi. Sve se promijenilo zahvaljujući neočekivanoj molbi njezine sedmogodišnje kćeri: „Mama, baka kaže da znaš moliti. Nauči me moliti krunicu.“ Mariela je pristala, ali više iz osjećaja dužnosti nego iz bilo čega drugoga. Ubrzo nakon toga kći je inzistirala na prvoj pričesti i rekla majci nešto što joj je duboko prodrlo u srce: „Ti znaš kako je imati Isusa u srcu… pa zašto onda ne ideš na pričest?“ Te su riječi Marielu vratile u ispovjedaonicu.

Od tada je započela rutina koja će joj promijeniti život: svakodnevna misa prije posla, euharistijsko klanjanje u podne i večernja molitva krunice s kćeri. „Tražila sam od Boga da promijeni mog muža, a On je na kraju promijenio mene“, ispričala je.

‘Pogledaj mene’

Tijekom euharistijskog klanjanja dogodilo se iskustvo koje će godinama poslije postati insipiracija za imenovanje duhovne obnove koju bračni par danas vodi u sklopu peruanskog katoličkog pokreta „Isus i Marija obnavljaju moju obitelj“. Mariela je u molitvi sebe Bogu predstavljala kao kao žrtvu u cijeloj priči: „Gospodine, pogledaj mene. Pogledaj koliko sam dobra. Pogledaj što mi je on učinio.“

Tada je podigla pogled prema pokaznici. „Više nisam vidjela pokaznicu, nego sam vidjela Isusa, ranjenog i krvavog. Rekao mi je samo: ‘Pogledaj mene.’“ U tom je trenutku doživjela osobni susret s Isusom, počela se prisjećati vlastitih grijeha još iz djetinjstva i shvatila da godinama nije bila sposobna prepoznati vlastite rane. „Shvatila sam da me Bog neće pitati za Haroldove grijehe. Pitat će me koliko sam voljela svoga muža…“ Njezina se molitva potpuno promijenila i više nije molila da se Harold vrati. Molila je samo: „Gospodine, vrati njega k sebi.“

Pakao okultizma

Dok je Mariela produbljivala svoj molitveni život, Harold je krenuo potpuno suprotnim putem. U potrazi za boljim financijskim prilikama počeo je konzultirati tarot. Potom je ušao u sinkretističke prakse santerije, a naposljetku i u paleriju, oblik vračanja koji uključuje ljudske ostatke i žrtvovanje životinja. „Ušao sam u mračnu prostoriju u kojoj su bili kosturi. Osjećao sam neopisiv strah, ali sam i dalje tražio odgovore tamo gdje ih nije bilo“, prisjetio se Harold. Usred te praznine počeo je primjećivati nešto neobično. Mariela ga je nastavila nazivati, ali više ne kako bi ga nagovorila da joj se vrati.

Jednoga ju je poslijepodneva podrugljivim tonom upitao: „Što je? Zar me više ne trebaš?“ Njezin ga je odgovor zbunio. „Ne. Stvar je u tome da je ovdje netko tko me voli.“ Harold je pomislio da Mariela ima drugog muškarca, no danas zna da je njegova supruga govorila o samom Kristu.

Dočekan s ljubavlju

Nakon susreta sa suprugom u Venezueli, Harold se naposljetku vratio u Peru. Priznao je da ga je bilo strah susreta s Marielinom obitelji, a ponajviše s njihovom kćeri. Očekivao je prigovore, poniženje i odbacivanje. Međutim, dočekalo ga je upravo suprotno. „Svi su me zagrlili kao da sam upravo izašao kupiti kruh“, prisjetio se.

Nekoliko dana poslije pratio je Marielu u crkvu u četvrti Barranco u Limi. Nije ni pomišljao ući, nego je ostao stajati pokraj ulaza. Slušajući propovijed osjetio je unutarnji poticaj koji ga je odveo ravno u ispovjedaonicu. „Rekao sam svećeniku: ‘Oče, pet godina sam odvojen od svoje supruge i ne znam zašto sam se vratio.’“ Svećenik ga je pozvao na duhovnu obnovu. Ondje je Harold doživio vlastito obraćenje.

Pred Presvetim sakramentom, nakon što se satima opirao, Harold je podigao pogled. „Više nisam vidio pokaznicu. Vidio sam dva medeno obojena oka koja su mi probola srce. Počeo sam plakati kao nikada u životu.“ Od toga trenutka napustio je okultizam i započeo put vjere koji traje do danas.

Čudo koje još traje

Od njihova pomirenja prošlo je više od 15 godina. Harold i Mariela ističu da pravo čudo nije bilo samo to što su ponovno počeli živjeti zajedno, nego što su otkrili da je brak svakodnevni put prema svetosti. „Obnova braka traje cijeli život. Ne završava kada se muž vrati. Tada tek počinje“, rekla je Mariela.

Iz njihova iskustva nastao je pokret „Isus i Marija obnavljaju moju obitelj“, inicijativa koja pruža potporu supružnicima koji su razdvojeni ili na rubu razvoda. Put koji predlažu počinje vlastitim obraćenjem, a ne pokušajem da se promijeni supružnik. Oni koji se pridruže misiji najprije prolaze tzv. „Marijinu radionicu“, pripravu za posvetu Bezgrešnom Srcu Marijinu koja je usmjerena na sakrament ženidbe. Cilj je da svaka osoba prepozna vlastite rane i primi alate za razlučivanje načina na koji se može nositi s problemima u obitelji.

Harold i Mariela naglašavaju da svi putovi ne završavaju na isti način. Neki se bračni parovi uspiju ponovno ujediniti, dok drugi krenu odvojenim putovima, a pojedini pokreću i crkveni postupak proglašenja ženidbe ništavnom. Međutim, oboje ističu da ono što ostaje jest poziv na obraćenje i traženje Božje volje. „Gospodin želi da budemo sveti“, objasnila je Mariela. Dodala je da čak i kada čovjekov život krene putem koji nije očekivao, patnja može postati prigoda za približavanje Kristu i prikazivanje te boli za svetost Crkve.

Danas, kada se osvrću na prošlost, supružnici više ne vide sebe kao iste ljude koji su se nekoć razdvojili. Mariela opisuje Harolda kao čovjeka koji je sve više posvećen upoznavanju Božje ljubavi i sposoban je darivati se svojoj obitelji. On pak priznaje da žena kojoj se nakon pet godina vratio više nije bila ista ona koju je napustio. Njihovo svjedočanstvo nije pokušaj ponude recepta za obnovu izgubljenog braka, nego prije svega priča o dvoje ljudi koji su otkrili da, prije nego što od Boga zatraže da promijeni drugu osobu, sami moraju dopustiti da ih On preobrazi. „Mnogi dolaze i govore: ‘Želim da mi se muž vrati.’ Mi im kažemo: ‘Najprije dopusti Isusu da se vrati u središte tvoga srca’“, objasnio je Harold.

Njihova poruka supružnicima koji prolaze krizu proizlazi upravo iz tog iskustva: ne skrivajte svoje rane, ne dopustite da vas sram pobijedi i nemojte obnovu braka zamijeniti jednostavnim povratkom na život kakav ste prije imali. Jer, kako su i sami otkrili te srijede poslijepodne 2009. godine, neke se bračne bitke ne dobivaju porazom druge osobe, nego dopuštanjem da nas osvoji Božja milosrdna ljubav.

Tekst je preveden i objavljen uz odobrenje EWTN Newsa.