NAJBOLJE SE ODMAH OPRATI
Kad prljava savjest ne da čovjeku podignuti pogled
Što se događa u nama kada zbog povrede, nepraštanja ili tuđih riječi više ne možemo drugoga mirno pogledati u oči? Ponekad, misleći da sudimo drugome, zapravo sami postajemo zarobljenici vlastitih misli i nemira
Događa li ti se da u susretu s čovjekom koji te povrijedio osjetiš kako bi najradije oborio oči i prošao mimo njega? Sjećaš li se da čovjeka o kojem si loše govorio više ne možeš pogledati u oči i da si postao bjegunac pred poštenim pogledom? Jesi li zapazio da si postao neprijatelj čovjeku o kojem su ti drugi ružno govorili? Zar ne, time nisu drugi postali zločesti, nego ti; nisu drugi u bijegu, nego ti; ne boli njih duša, nego tebe; nije njima prljava savjest, nego ona tebe muči.
Pa čemu onda dopustiti da nam naše misli, naše nepraštanje i tuđe ogovaranje i klevetanje prljaju dušu, oštećuju naš organizam i stvaraju u nama kobne konflikte? Čemu se vezati lancima kad si stvoren da budeš slobodan i da svakome pogledaš radosno u oči? Najbolje se odmah oprati i biti slobodan od ljudi.
Gornji tekst je izvadak iz knjige “Vapaj za dobrim ljudima”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.