Marta, Marta brineš se i uznemiruje za mnogo, a jedno je potrebno. Ovako je Isus odgovorio ženi koja ga je primila u svoju kuću kada mu je prigovorila da ne mari što ju je sestra Marija ostavila samu da poslužuje. Dvije sestre, dva načina života i dva načina ophođenja s učiteljem. Tradicija je u Marti vidjela ljudsku sposobnost rada i poduzetništva, ono što se zove vita activa, a u Mariji drugu ljudsku sposobnost, onu koju nazivamo kontemplacijom vita contemplativa. Svatko može razviti i jednu i drugu sposobnost, pa je potrebno naći dobar omjer. Možda onako kako je to sveti Benedikt stavio u svoje temeljno pravilo moli i radi. Malo je ljudi koji imaju dobru ravnotežu molitve i rada, i sve je manje ljudi na Zapadu koji imaju iskustvo kontemplacije. Još je manje onih koji to iskustvo znaju prenijeti drugima. Martina je sposobnost prevagnula na Zapadu, usprkos tome što Isus kaže da je Marija izabrala bolji dio.

To sa sobom nosi i teške posljedice. Sve je više ljudi koji su izgorjeli od posla i sve je više onih koji su upali u depresivno stanje. Odakle epidemije depresije i izgorenosti u zapadnome svijetu i koje veze imaju s Martom i Marijom? Dobru pomoć nam pruža korejsko njemački filozof Byung-Chul Han svojim esejem ‘Društvo umora’. Zapad je iz discipliniranog društva ušao u društvo uspjeha. Disciplinirano je društvo bilo obilježeno zabranama. Nazivamo ga i društvom kontrole. U njemu se jasno zna što se ne smije. Društvo zabrana je stvaralo luđake i kriminalce. Tipična psihička bolest discipliniranog društva je histerija. Riječ je o potiskivanju u nesvjesno. Ono što je potisnuto, međutim, vraća se natrag kao tjelesni simptom.

Društvo uspjeha, naprotiv, zabrane i naredbe zamjenjuje projektima, inicijativama i motivacijom. Ne ravna se zabranama, nego poticajima, slobodom. Nema zabrana. Jedino što je zabranjeno je zabranjivati. Sve je dopušteno. Pojedinac je pod imperativom da bude poduzetnik samoga sebe. Svatko mora biti autentičan, izgraditi samoga sebe, stvoriti sliku o sebi.

Tipične bolesti liberalnog i permisivnog društva su depresija i izgorenost. Društvo uspjeha stvara depresivne ljude i gubitnike. Čovjek je opterećen imperativom uspjeha, pa je rezultat njegove poslušnosti tom zahtjevu iscrpljena i izgorjela duša. Oslobođen je zabrana, a živi pod imperativom da maksimizira i učinak i dobitak. Natjeran je da bude poduzetnikom samoga sebe, a opaža da je postao robom i slugom samoga sebe. Lišen je transcendencije, gurnut u trud da sebe samoga učini Bogom, a završava iscrpljen, izgoren, depresivan.

“Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno.” To jedno što je potrebno je kontemplacija, smirenost, predah, stanka. To je ono jedno koje je Marija od početka spoznala. Sjesti do nogu učitelju i slušati ga. Zapad je izgubio Učitelja i odjednom se pojavilo mnoštvo učitelja. Svatko može sebe učiniti učiteljem. Puno je veća potražnja za sljedbenicima i slušateljima nego što je potražnja za učiteljem.

Bolji dio koji je Marija izabrala je sposobnost zaustavljanja. Šabat. Jednom tjedno, cijeli dan, bez trke, napora, suparništva. Jedan dio vremena dnevno u tišini, sabranosti, miru, molitvi, meditaciji. Jedan vikend mjesečno u povučenosti od društvenih pritisaka i nutarnje izloženosti stresu. Jedan tjedan godišnje u digitalnoj pustinji.

Marta je svojim očima promatrala sestru Mariju i od učitelja čula da je jedno potrebno. Pa ipak, ne znamo je li zastala sa svojim posluživanjem. Znamo, međutim, da to mi koji smo došli nakon nje nismo učinili. Možda nas ova globalna pandemija depresije i izgorenosti podsjeti kako ipak ima izlaza iz brige i stresa i možda još do nekoga dopre drevna mudrost Učiteljeve riječi. “Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno.”