Ramin Bahrami jedan je od vodećih svjetskih interpretatora Bachove glazbe. Ovaj 38-godišnji glazbenik iranskog porijekla još kao dijete sa svojim je roditeljima došao u Italiju, te potom završio milanski konzervatorij “Giuseppe Verdi”. Svoju ljubav prema njemačkom skladatelju otkrio je već sa šest godina kada je, kako kaže, čitav svoj život odlučio posvetiti Bachu i njegovoj glazbi.

– Ovaj odabir čini se čudnim za tako ranu dob, no nisam imao niti najmanju sumnju. Sve je počelo kada sam prvi put čuo snimku “Toccate” iz Šeste partite u e-molu, u izvedbi Glenna Goulda. Bila je to glazba koju sam morao svirati. I nisam se pokajao – prisjeća se Bahrami, kojemu je upravo Bachova glazba promijenila život!

Odlučujući događaj u njegovu životu uslijedio je nakon turneje po Meksiku.

– Sa 20 godina bio sam u Meksiku. Bilo je to razdoblje velikog uspjeha. Ljudi su se okupljali kako bi čuli moje sviranje. Činilo se kako je sve odlično, no ja nisam bio sretan. Kao da sve što sam činio nije imalo smisla. Osjećao sam se prazno, bez snage i želje. Bio sam strašno umoran, ali ne toliko fizički koliko u sebi. Vratio sam se u Europu s odlukom da više neću svirati, no već sam imao dogovor za jedan koncert u Venetu i nisam ga mogao otkazati. Trebao sam svirati u crkvi – prepričava Maestro.

A upravo se u toj crkvi dogodilo čudesan susret s Kristom.

– Sjećam se kako sam tu večer prije koncerta sjedio u sakristiji, tražeći snagu da ustanem i sjednem za klavir. Gledao sam u pod i učinilo mi se da vidim svetu sličicu. Podigao sam ju. Bila je to Kristova sličica na kojoj je bila poznata molitva mons. Lebruna – molitva Isusu da pogleda svakog čovjeka. Pročitao sam ju i ostao dirnut riječima: Ljubi me kakav jesi… Poznajem tvoju bijedu, borbe i nevolje tvoje duše, nedostatke i nemoć tvoga tijela… Svejedno ti kažem: Daj mi svoje srce, ljubi me kakav jesi.

Riječi ove molitve pogodile su Bahramija poput groma!

– Činilo se kako se ove riječi odnose baš na mene. Kao da su mi željele reći: ustani i pođi svirati, sa svojim ranjivostima i strahovima. Nećeš biti sam. Te sam večeri održao jedan od svojih najboljih koncerata. U svojoj nutrini, upravo tada, počeo sam postajati kršćaninom – prisjeća se maestro Bahrami.

S vremenom je shvatio kako po Bachovoj glazbi biva sve bliži Bogu, te otkrio radost, intimnost vjere i njezino svjetlo i nadu koju nosi.

– Dok je molio, Bach je pjevao i plesao. Bio je sretan što može razgovarati sa svojim Bogom. Na primjer, križ za njega nije bio samo simbol žrtve, već početka – novog rođenja. Vidio je ono što dolazi nakon križa, a to je uskrsnuće.

Za Bahramija nijedan se skladatelj ne može usporediti s Johannom Sebastianom Bachom.

– Dok slušate Mozarta, imate osjećaj da ste među anđelima. To je nebeska glazba. Dok slušate Beethovena, koji nam je vrlo sličan po svojim problemima i krizama, osjećate se prisiljenima razmišljati, imati duboke misli. No dok slušate Bacha možete samo kleknuti na koljena. Čini mi se da dok je skladao nikada nije bio sam i uvjeren sam kako je uz njega uvijek bila ruka Stvoritelja. Eto zašto je Goethe kazao kako je Bach “razgovor Svemogućeg sa sobom samim prije stvaranja”.

Upravo Bachu i njegovoj glazbi ovaj poznati glazbenik duguje zahvalnost što je konačno pronašao smisao i puninu života:

– Vjerujem kako je ta ista ruka i nada mnom. Preko Bachove glazbe ona mi je pokazala Istinu i dok izvodim skladbe ovog velikog njemačkog skladatelja, osjećam kako me ta ruka vodi – zaključio je maestro Ramin Bahrami.

Poslušajte Koncert za klavir i gudače u d-molu, BWV 1052 (I. stavak) u izvedbi Ramina Bahramija

Miodrag Vojvodić | Bitno.net