Dolazak u Europu za izbjeglice s Bliskog istoka često je traumatičan, težak, ponekad i neuspješan. S druge strane za mnoge od njih to je bio i prvi pravi susret s drugom kulturom, ali prije svega s kršćanstvom.

Mediji su prošlih godina izvještavali o tisućama muslimanskih izbjeglica koji su se pri dolasku u europske zemlje odlučili krstiti i prihvatiti kršćanstvo. No uslijedile su kritike kako mnogi od njih to rade kako bi lakše dobili azil.

Mohammadova priča nije jedna o tih.

Mohammad je bivši džihadist, sudionik rata u Siriji te član terorističke skupine al Nusra (ogranka al-Kaide) koji je Krista pronašao u Istanbulu, višemilijunskom turskom gradu.

Svoju priču ispričao je novinaru New York Timesa, započevši s rečenicom kako bi prije četiri godine “ubio svakoga” tko bi mu spomenuo obraćenje.

Mohammad vodi molitvenu grupu od dvadesetak članova koja se okuplja u podrumu stana u najvećem muslimanskom gradu. No njegov život započeo je u kurdskom dijelu Sirije, gdje je odrastao u muslimanskoj obitelji.

Već je u svojim tinejdžerskim godinama koketirao s ekstremizmom, a njegov rođak odveo ga je kod džihadističkog propovjednika kad je imao samo 15 godina. Tako je, prema vlastitom priznanju, postao sljedbenik nekih od najekstremnijih interpretacija islama ili, kako je rekao novinaru NYT-a, “nekih za koje nisi niti čuo”.

Unatoč tome, na početku sukoba u Siriji 2011. Mohammad se pridružio kurdskim snagama. Na bojišnici se susreo sa smrću u njezinom najgorem obliku što je obnovilo njegov interes za ekstremnu verziju islama.

“Kad sam vidio sva ta mrtva tijela povjerovao sam u sve one stvari koje su mi govorili na predavanjima. Počeo sam tragati za veličinom religije.”

Godinu dana poslije na poziv prijatelja pridružio se al-Nusri gdje je svjedočio brutalnim smaknućima zarobljenika.

“Govorili bi nam da su ti ljudi neprijatelji boga, stoga sam na smaknuća gledao kao na nešto pozitivno.”

No, novim odlaskom na frontu 2013. godine, počeo je prvi put propitivati djelovanje al-Nusre i to nakon što je kroz dalekozor svjedočio egzekuciji zarobljenika od strane pripadnika regularne sirijske vojske. Sirijski vojnici poredali su zarobljenike u liniju te je preko njih prešao buldožer. Na isti način ubijala je i džihadistička organizacija koje je bio član. Shvatio je, kaže, kako nije bilo razlike između njegove organizacije i ljudi protiv kojih se borio.

“Ušao sam u al-Nusru kako bih tragao za Bogom, ali nakon što sam vidio kako musliman ubija muslimana shvatio sam da je tu nešto krivo.”

Odlučio je napustiti džihadiste, iako je time riskirao svoj život.

Uskoro su se on i njegova supruga Hevin Rashid pridružili 2,5 milijuna sirijskih izbjeglica u Turskoj, preselivši se u Istanbul.

Mohammad je i dalje prakticirao islam, ponekad moleći toliko glasno u svom stanu da su mu susjedi počeli prigovarati, govoreći: “Kad ćeš postati prorok?”

Kršćanstvu ga je približila tek bolest njegove supruge Hevin čije se zdravlje naglo pogoršalo 2015. Objašnjavajući stanje supruge svom rođaku Ahmadu, istom onom koji ga je prvi put odveo džihadističkom propovjedniku, Mohammad se nemalo iznenadio kad mu je rođak, koji se u međuvremenu preselio u Kanadu, rekao kako je postao kršćaninom.

Ahmad je čak zamolio Mohammada da stavi telefon blizu supruge kako bi on i članovi njegove molitvene zajednice mogli moliti za nju. Premda je isprva odbio, Mohammad je zbog sve goreg zdravstvenog stanja supruge na kraju ipak pristao.

Nakon nekoliko dana Hevin je naglo postalo bolje što je njezin suprug pripisao molitvi preko telefona. Uskoro je Mohammad zatražio od Ahmada da ga uputi na nekog kršćanskog propovjednika u Istanbulu te su on i supruga uskoro postali kršćani.

Čitanje Biblije ga je, tvrdi, činilo smirenijim nego čitanje Kur’ana, u crkvama koje je posjećivao osjećao se više dobrodošao nego u susjednim džamijama, a kršćanske molitve učinile su mu se velikodušnijima od muslimanskih.

Njegov i put njegove supruge u kršćanstvo obilježili su i snovi. Tako je Hevin, dok su još razmatrali napuštanje islama, sanjala biblijsku figuru koja pomoću snage s nebesa dijeli more na dva djela, što su interpretirali kao znak ohrabrenja od Isusa. Mohammad je pak sanjao Isusa kako mu daruje slanutak. Oboje su se osjećali voljeno.

“Postoji velika razlika između boga kojeg sam častio nekada i onoga kojeg častim sad. Prije smo bili u strahu, sad se sve promijenilo.”

Mohammada je, pak, njegovo obraćenje učinilo metom nekadašnjih džihadističkih sudruga, no tvrdi kako danas posjeduje najveću zaštitu od njih.

“Ja vjerujem u Boga.”

Tino Krvavica, New York Times | Bitno.net