ISPOVIJEST HRABRE MAJKE

S mojom bebom nešto nije u redu, liječnici mi predlažu abortus, a ja sam sve dala Bogu u ruke…

Pater Ike Mandurić poslao nam je pismo koje je nedavno dobio od jedne vjernice koju je upoznao na duhovnom seminaru. Riječ je o snažnom životnom svjedočanstvu vjere trudne majke koja je bolest svog djeteta predala Bogu i odbija abortus koji joj preporučuju liječnici. Uz dopuštenje majke prenosimo svjedočanstvo koje može biti na poticaj i korist mnogima. Neka nam ovaj tekst bude i poticaj na molitvu za hrabru Viktoriju i njezino dijete.

Foto: Shutterstock

Foto: Shutterstock

Ovo je moja priča. Imam 31 godinu, u braku sam pet mjeseci i trudna sam tri mjeseca. S bebom mi nešto nije u redu.

Doktori nisu optimistični, kažu da postoji velika mogućnost od raznih bolesti, a možda i ne preživi trudnoću. Preporučuju abortus, koji sam ja odbila, i sad je sve u Božjim rukama. Nisam se do sada susretala s takvim stvarima. Iako sam protiv abortusa, tek sada postajem svjesna muke koju žene proživljavaju.

Najviše me bole katolici koji su u crkvi svake nedjelje, i koji mi govore da Bogu nije milo da ja rodim bolesnu bebu. Da to nije humano i da je abortus humaniji. Razumijem ateiste koji tako misle, ali ovo su ljudi koji sebe deklariraju katolicima. Možete li moliti za njih? Jer mislim da čine strašan grijeh takvim govorom. Oni bi trebali biti Isusova vojska. I sad se pitam kakvi smo to…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Neću se praviti snažnom mamom, jer nisam. Puno plačem i svašta je Bog čuo od mene ove zadnje dane. Imala sam jako težak život, pa me je ova vijest slomila. Jer sam ja, po mom ljudskom gledanju, mislila da sada slijedi moje vrijeme sreće. Nakon cijelog života patnje i borbe. Ali Bog ima drugačiji plan za mene. I sad je na meni da to prihvatim. Trebat će mi puno pomoći. Ali vidim i more milosti koja nam dolazi po tome.

Muž je uz mene, što je velika sreća, iako ostatak obitelji nije uz nas. Ljudi ne žele bolest. Lakše nam je riješiti se bebe, kažu. Žele nam dobro. Tako da smo sami u ovome, a našu bebu nitko ne želi. Ali ja si onda mislim, pa ni Isusa nitko nije htio, Marija i Josip su morali bježati s Njim da ga spase. Možda i naša beba bude dobro na kraju. Došla sam do toga da molim Boga za manju bolest. Da ne pati jako. Možete li moliti za nas? Zato Vam sve ovo i pišem. Možete li nas prikazati na klanjanju, misi, i moliti za nas? Za bebu, muža i mene?

Znam da će biti volja Božja na kraju. Nek samo bude uz nas. A i ako nam želi dati čudo, naravno da ga primamo. Stalno mislim na one Isusove riječi s križa – Duša mi je nasmrt žalosna. Ali tvoja, a ne moja volja neka bude. Mislim da ste ipak Vi malo bliže Bogu nego ja, pa nas zato preporučujem u Vaše molitve. Nek nam se Gospodin smiluje. I ako želi, da ozdravi našu bebu. Hvala puno unaprijed! Otkad sam to saznala, nemam ni ponos, ni sram, što je lijepo. Gospodin me čisti. Prije Vam nikad ne bih pisala, jer ne bih htjela dosađivati, znam da imate puno posla. Ali sada Vam pišem, jer smo u velikoj potrebi, a i sram je nebitan u ovakvoj situaciji, zar ne? Božji blagoslov i hvala!

Viktorija

Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 14. listopada 2015.

Možda vam se svidi