UDOVICA I REDOVNICA

Prije 35 godina posjetila je grčki otok sa suprugom i djecom, danas je jedina redovnica na njemu

Sestra Irini “prvi je put došla na otok prije 35 godina kao mlada majka i supruga”. Nakon što je njezin suprug preminuo odlučila se zauvijek skrasiti na Amorgosu te je 2011. dala redovničke zavjete.

Ilustracija/Foto: Voctor Jiang/Shutterstock

Priče o turistima koji su, potaknuti ljepotom vjerskog mjesta ili životom svećenika i redovnika, poželjeli živjeti odvojeni od svijeta nisu rijetke.

Lurd, Međugorje, Meteora, mjesta su na kojima su mnogi ostavili svoja zemaljska bogatstva odlučivši posvetiti ostatak života (isključivo) Bogu.

Jedna od takvih priča je ona sestre Irini, pravoslavne monahinje koju je novinarka National Geographica, Terri Steel, susrela na grčkom otoku Amorgos.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Prije sedam godina, sestra Irini započela je s transformacijom u oazu dugo zaboravljenog samostana. Posjetitelji dolaze tijekom cijele godine kako bi prošetali njezinim bujnim vrtom ispunjenim bizantskim ikonama, kako bi čuli njezinu priču te kupili prekrasno oslikane vjerske ikone”, piše Steel u tekstu za prestižni časopis.

Iskustvo sestre Irini možda nalikuje onom drugih turista-obraćenika, no njezina priča svakako ima svoje posebnosti.

Današnja redovnica “prvi je put došla na otok prije 35 godina kao mlada majka i supruga”. Nakon što je njezin suprug preminuo odlučila se zauvijek skrasiti na Amorgosu te je 2011. dala redovničke zavjete. Danas je jedina redovnica na otoku.

Novinarka National Geographica piše kako setra Irini dane provodi u molitvi, pisanju ikona, uređivanju vrta te dočekivanju gostiju koji dolaze u njezin samostan Agios Georgios Valsamitis.

Samostan “je bio prazan i napušten te sam morala naporno raditi kako bih ga učinila rajem”, istaknula je redovnica u razgovoru, dodajući: “Doista je kao raj!”

No, premda je otvorena u razgovoru o ljepotama samostana i otoka te svom vjerskom iskustvu, postoje stvari koje ne otkriva.

Jedno od njih je i vlastito prezime koje je odbacila postavši sestrom Irinom.

“Prezime ne postoji kod redovnica. Morala sam se potpuno odvojiti od svoje braće i sestara. Čekala sam dok moja djeca nisu postala samostalna”, prenijela je novinarka njezine riječi.

Sestri Irini, koja grčkim vrućinama “odolijeva” u crnom habitu, jednom tjedno u posjet dolazi pravoslavni svećenik koji živi u poznatom samostanu Hozoviotissa.

“Svake subote svećenik dođe i donese jaja te se zagrlimo i pričamo. To mi je jedna od najdražih stvari”, zaključit će redovnica.

Cijeli tekst možete na engleskom jeziku pročitati OVDJE.

Tino Krvavica | Bitno.net

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Objavljeno: 12. rujna 2019.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi