Prije deset godina, 16. rujna 2016., u Rimu je preminuo o. Gabriele Amorth, najpoznatiji egzorcist našega vremena. Svećenik Družbe svetoga Pavla, dugogodišnji rimski egzorcist i osnivač Međunarodnog udruženja egzorcista, široj je javnosti približio svoju službu knjigama i svjedočanstvima o susretima s ljudima koji su mu dolazili tražiti pomoć.

Povodom 10. obljetnice smrti u rimskoj bazilici Svete Marije Kraljice apostola održana je konferencija posvećena Amorthu gdje su ga govornici predstavili kao čovjeka duboke duhovnosti, bliskog mistici, izrazite osjetljivosti za patnje drugih i sposobnosti jasnoga prenošenja vjere, prenosi IKA.

O. Amorth je, prema vlastitim navodima, tijekom života obavio više od 160 tisuća egzorcizama, tj. molitvi za oslobođenje osobe od utjecaja Sotone.

Ovdje izdvajamo šest njegovih zgoda koje smo svojevremeno objavili na našem portalu.

Prvi izravni susret s đavlom

Dok je još bio mlad svećenik, mnogo prije nego što je postao egzorcist, Amorth je došao propovijedati u jednu župu nedaleko od Brescie. Ondje ga je župnik don Faustino Negrini upoznao s Agnesom Salomoni, ženom čija ga je životna priča duboko potresla. Poslije je zapisao da nikada nije zaboravio ni njezino ime ni boju glasa.

Prema njegovu svjedočanstvu, Agnese je trpjela opsjednuće od šesnaeste godine, a župnik je godinama molio za njezino oslobođenje. U potrazi za pomoći odveo ju je i Padru Piju. Nakon susreta nije odmah bila oslobođena, no Amorth je smatrao da je svečeva molitva donijela plod: nedugo poslije Agnese je, tijekom obreda pred okupljenim župljanima, bila oslobođena.

Taj je susret za Amortha ostao pitanje o Božjim putovima: je li ga Gospodin već tada pripremao za službu koju će mu povjeriti desetljećima poslije? Prisjećajući se Agnese, zaključio je da se čovjekov život može iznenada promijeniti i u šezdesetoj godini.

Amorthovo svjedočanstvo o Agnese Salomoni pročitajte OVDJE.

Sai Baba

Anita, medicinska sestra i majka iz okolice Rima, očajnički je tražila pomoć za oca oboljelog od uznapredovalog raka. Na nagovor jednog pranoterapeuta odvela ga je u Indiju, Sai Babi. Ondje joj je i jedan katolički svećenik, prema Amorthovu zapisu, govorio da mu može vjerovati, predstavljajući ga kao Isusa koji je sišao na zemlju.

Tijekom susreta Anita je progutala prah koji joj je Sai Baba ponudio te mu predala svoje tijelo i dušu. Otac je nakon povratka u Italiju umro, ali ona je ostala privržena njegovu učenju. Godinama poslije sin ju je povezao s ljudima koji su molili za nju. Nakon snažnog otpora molitvi, prihvatila je pomoć jednog bračnog para, a zatim i oca Amortha.

Foto: Shutterstock

Egzorcizmi su, piše Amorth, trajali godinama, sve do njezina oslobođenja. Na kraju joj je otkrio pojedinost za koju nije znala: kao novorođenče bila je posvećena Majci Božjoj po molitvi sestara milosrdnica. Upravo je Marijinu zagovoru pripisivao presudnu pomoć na njezinu putu.

Cijelu priču o Aniti i njezinu oslobođenju pročitajte OVDJE.

Kad je Ivan Pavao II. vršio egzorcizam

Sabrina je svake srijede dolazila u Rim kako bi otac Amorth nad njom molio egzorcizam. Jednom je prije toga otišla na opću audijenciju Ivana Pavla II. Prema Amorthovu svjedočanstvu, pri Papinu dolasku počela je vikati i toliko se otimati da ju je moralo pridržavati deset ljudi.

Papa je primijetio što se događa i nakon audijencije zatražio da je dovedu k njemu. Amorth piše da je nad njom molio egzorcizam i više je puta blagoslovio. Ipak, kada su mu Sabrinu doveli istoga poslijepodneva, njezina borba još nije bila završena. Tijekom molitve, navodi, svjedočio je i neobičnoj pojavi: hodala je po zidu prema stropu. Poslije mu je rekla da se ničega ne sjeća.

Do potpunog oslobođenja prošle su još godine. Amorth je ostao uvjeren da je Papina molitva u njoj ostavila trag, premda se njezin plod nije očitovao odmah. U svojem je zapisu sačuvao i dramatičnost tog dana i dugotrajnost pomoći koja je Sabrini još bila potrebna.

Cijelo svjedočanstvo o Sabrini i Ivanu Pavlu II. pročitajte OVDJE.

Opsjednuta redovnica

Među osobama koje su tražile Amorthovu pomoć bila je i redovnica koju je u knjizi nazvao Gisella, napominjući da joj je promijenio ime. Bila je revna u molitvi i svojim dužnostima, ali je počela osjećati snažnu odbojnost prema crkvi i svetim predmetima. Kada se stanje pogoršalo, susestre su je dovele egzorcistu.

Amorth opisuje kako je tijekom molitve puzala po sobi, a u jednom se trenutku bacila prema njemu i uzmaknula pred raspelom koje joj je pokazao. Pitao se kako takvo trpljenje može pogoditi Bogu posvećenu osobu. Prisjetio se tada pouke svojega učitelja, oca Candida: potrebno je boriti se protiv zla, a ne ostati zaokupljen pitanjem njegova uzroka.

Foto: Flickr.com/US Papal Visit

Nakon približno dva mjeseca poglavarica mu je javila da zajednica prekida dolaske. Razlog mu nije objasnila. O Giselli poslije nije čuo ništa i nije znao je li oslobođena. Taj nedovršeni slučaj opisao je sa žaljenjem, upozoravajući na štetu koju može prouzročiti prekidanje egzorcizama prije oslobođenja osobe.

Cijeli Amorthov zapis o sestri Giselli pročitajte OVDJE.

Od saveza sa Sotonom do pouzdanja u Gospu

Simona je željela uspjeh i novac. Kako pripovijeda Amorth, na jednoj je spiritističkoj seansi ponudila dušu Sotoni u zamjenu za karijeru. Ubrzo je napredovala, ali su uslijedili siloviti napadaji bijesa i mržnje. Potražila je njegovu pomoć, a on ju je potaknuo na svakodnevnu molitvu, prekid veza s osobom koja ju je dovela na seansu i redovite egzorcizme.

Preporučio joj je i Čudotvornu medaljicu te molitvu Majci Božjoj. Simona je tijekom napada stiskala medaljicu i molila. Prema Amorthovu zapisu, s vremenom su se pojavili pomaci, no pred njom je bila i teška odluka: ponuđeno joj je novo promaknuće uz otpuštanje kolege čije bi mjesto preuzela.

Na Amorthov savjet ponudu je odbila, a poslije je i sama ostala bez posla. Ipak, priča ondje ne završava. Amorth svjedoči da je naposljetku bila oslobođena i pronašla novi posao. Otkrio je i da je tijekom njezine borbe, bez njezina znanja, zamolio mnoge ljude da mole za nju, ističući koliko mu je njihova molitva pomagala u službi.

Cijelu priču o Simoni i Gospinoj medaljici pročitajte OVDJE.

Opsjednuto dijete

Među slučajevima koji su iznenadili oca Amortha bio je i dolazak roditelja s djetetom starim svega nekoliko mjeseci. Prema njegovu zapisu, liječnici nisu utvrdili poremećaj koji bi objasnio djetetove neobične reakcije. Otac je osobito primjećivao snažan plač pri ulasku u crkvu pa je odlučio potražiti njegovu pomoć.

Foto: Unsplash

Amorth se isprva kolebao jer se nikada nije susreo s tako malenim djetetom kojemu bi bio potreban egzorcizam. Kada je započeo molitvu, piše, dijete je počelo silovito plakati i previjati se. Obred je brzo završio, a roditeljima preporučio ponovne dolaske. Tijekom sljedećih mjeseci molio je nad djetetom nekoliko puta tjedno, potičući roditelje na molitvu, post i svakodnevno sudjelovanje na misi.

Jednoga dana dočekala ga je promjena: dijete je tijekom obreda ostalo mirno i smiješilo se. Amorth je nastavio molitve, poškropio ga blagoslovljenom vodom i pomazao svetim uljem, a prijašnje reakcije nisu se ponovile. U svojem je svjedočanstvu taj trenutak opisao kao oslobođenje koje je nastupilo brže nego što je očekivao.

Cijelo Amorthovo svjedočanstvo pročitajte OVDJE.