Biskup Winona–Rochestera u SAD-u, Robert Barron, našao se na udaru kritika nakon što je prozvao alžirskog kardinala Jean-Paula Vescoa za manjak vjernosti evanđelju.

Barronu su, kako je naveo, zasmetale Vescove navodne riječi kako „Crkva nije tu da bi obraćala“ te da bi „kršćani trebali pristupati drugim religijama kroz bratstvo, a ne kroz traženje obraćenja“.

Komentirajući kardinalove riječi, američki biskup je napisao: „Oprostite, ali… što? Koliko se sjećam, Utemeljitelj je rekao: ‘Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i učinite učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, i učeći ih da vrše sve što sam vam zapovjedio.’ Meni to itekako zvuči kao obraćenje“.

U ostatku svoje objave Barron se pozvao na riječi iz Prve poslanice svetoga Pavla Korinćanima, poput: „Jao meni ako evanđelja ne navješćujem!” (1 Kor 9,16), te poziv Drugog vatikanskog koncila iz dokumenta Lumen Gentium da se svjetlo Kristovo donese cijelom svijetu.

Svoj upis na X-u zaključio je riječima: „Kad bih doista smatrao da Crkva ne postoji zato da ljude privede Kristu, onda bih dao ostavku i našao si pošten posao“.

Barronove riječi naišle su na odobravanje njegovih pratitelja, ali i na brojne kritike, uključujući onu urednika portala „Where Peter is“, Mikea Lewisa, koji je kazao kako je američki biskup riječi da „Crkva nije tu kako bi obraćala“ izvukao iz konteksta, dok drugi dio citata koji Barron spominje uopće ne postoji u tekstu intervjua, odnosno, američki biskup ga je negdje „pokupio“ na internetu i netočno pripisao kardinalu.

Lewis je naveo kako puni citat Vescovih riječi glasi: „Još jedan izazov, još od alžirske neovisnosti, jest biti – koliko god je to moguće – Crkva koja u potpunosti sudjeluje u građanskom životu, Crkva koja je utkana u život zemlje. Prije svega, ne smijemo biti zajednica zatvorena u samu sebe. To ne bi bila Crkva. Mi smo Crkva ovoga naroda. Ne Crkva koja provodi prozelitizam, ne Crkva kojoj je cilj obraćati druge, već Crkva koja teži biti jednim od sastavnih dijelova ovoga naroda.”

Lewis je komentirao kako se čitajući objavu biskupa Barrona stječe dojam „da kardinal [Vesco] dovodi u pitanje evangelizacijsko poslanje sveopće Crkve. Ipak, u on je razgovoru govorio upravo o izazovima s kojima se suočava Katolička Crkva u Alžiru, ‘ukorijenjena u zemlji u kojoj su tamošnji kršćani malobrojni, ali prisutni'”.

Na Barrona se osvrnuo i sam kardinal Vesco koji je prema objavi američkog novinara Austena Ivereigha napisao:

„Što god tko mislio, Crkva koja mi daje snagu jest Crkva svetog Ivana Pavla II. i Asiške deklaracije o međureligijskom dijalogu, čija je 40. obljetnica obilježena proteklih dana i na čijem je obilježavanju papa Lav planirao sudjelovati; Crkva pape Benedikta, koji je zajedno s kardinalom Tauranom izgradio prisnije odnose s muslimanskim svijetom nego ijedan papa prije njega; Crkva pape Franje, s Deklaracijom o ljudskom bratstvu iz Abu Dhabija, koju je 4. veljače 2019. potpisao zajedno s velikim imamom Al-Azhara; Crkva pape Lava, s njegovim posjetom Alžiru i tihom molitvom u Velikoj džamiji u Alžiru, gdje je stajao rame uz rame s njezinim rektorom“.

Vesco je naveo i kako pripadnici triju monoteističkih religija imaju “pametnijeg posla” nego pokušavati obraćati jedni druge, zaključivši riječima: „Našem su svijetu potrebni vjernici koji su čvrsto ukorijenjeni u svojoj vjeri i koji jedni druge prepoznaju kao braću (i sestre), povezane zajedničkom svetošću ljudskoga dostojanstva“.

Valja spomenuti i kako ovo nije prvi puta da se istaknute osobe iz života Crkve koje su živjele u zemljama s manjinskim katoličkim stanovništvom kritiziralo zbog manjka „želje za obraćanjem“. Kritika u tom duhu nije bila pošteđena niti Majka Terezija koja je o svojem radu govorila „Naš rad u Indiji i drugdje nije usmjeren na obraćenja, već na to da ljude – osobito one u potrebi – približimo Bogu putem naših djela milosrđa.”

Govoreći godine 2022. o svetom Charlesu de Foucaldu, pred zajednicom njegove duhovne obitelji, papa Franjo je kazao: „Njegov cilj nije bio obraćati druge, već živjeti Božju besplatno darovanu ljubav, provodeći u djelo ‘apostolat dobrote’. Napisao je: ‘Želim naviknuti sve kršćane, muslimane, židove i pogane da me smatraju svojim bratom, univerzalnim bratom’ (Pismo Marie de Bondy, 7. siječnja 1902.)”.