Trinaest godina prije krvavog genocida koji je poharao Ruandu i prouzročio smrt više od milijun ljudi, Djevica Marija i Isus ukazali su se osmero djece u zabačenome selu Kibehu. Glasnici iz Kibeha bili su predmet ismijavanja i sumnjičenja, no desetci tisuća Ruanđana odlazili su u Kibeho kako bi svjedočili ukazanjima i čudima.

Poslije dvadeset godina temeljitih istraživanja, Kibeho je postao prvo i jedino mjesto marijanskog štovanja u Africi koje je priznao Vatikan. U nastavku donosimo ulomak iz knjige “Gospa Kibeška – Marija govori svijetu iz srca Afrike”.

Treća vidjelica koja je posjetila Raj bila je Vestine. U subotu ujutro, dok sam se užurbano spremala za svetu misu s roditeljima, doznala sam da je primila poziv. Dok sam izravnavala nabore na svojoj lijepoj bijeloj misnoj haljini, čula sam snimku posljednjeg ukazanja koje je dobila. Kada sam čula njezine riječi, bacila sam haljinu na krevet i sjela pokraj radija. Znala sam da ću loše proći jer će zbog mene roditelji zakasniti na svetu misu, ali to je bilo važno!

Čini se da je Isus zamolio Vestine da umre za njega na Veliki petak, ali joj je obećao da će uskrsnuti na Uskrs.

Njegov me zahtjev uplašio, ali i zadivio. Za koga bih ja bila voljna umrijeti? upitala sam se. Moje roditelje? Moju braću? Bih li umrla za Isusa? Nisam mogla odgovoriti na to pitanje. Postoji li itko kome bih dovoljno vjerovala kada bi mi obećao da će me sutra oživjeti ako danas pristanem leći i umrijeti? Imam li ljubav kakva je potrebna za takav čin vjere?

Sve mi je u meni govorilo da je Gospodin uporabio Vestine kako bi nam dao priliku da preispitamo koliko je naša vjera doista snažna. Hoće li biti dovoljno jaka da preživimo ono što nas čeka?

Naš je Spasitelj umro za nas, a sada traži da Vestine umre za njega. Bila sam sigurna da se tisuće Ruanđana koji slušaju tu emisiju pitaju je li vjera te djevojke dovoljno jaka da se preda i kaže: „Da, umrijet ću za tebe i znam da ćeš me uskrisiti.” Bila sam sigurna da se pitaju je li njihova vjera dovoljno jaka, dok čekaju Vestinin odgovor.

Vestine je dala odgovor koji je osnažio vjeru svih Ruanđana, a glasi:

„Da, Isuse, umrijet ću za tebe. Da, učinit ću što tražiš od mene.”

Sin Božji rekao joj je da će čuvati njezinu dušu u Raju dok bude mrtva. Vestine je svima na vrijeme rekla da je ne smiju pokopati, čak ni u slučaju da liječnik potpiše potvrdu da je preminula. Umrijet će za Isusa na Veliki petak, točno u tri sata, kada je Isus umro na križu, a uskrsnut ću od mrtvih na Uskrsnu nedjelju.

Cijelo je selo bilo uzbuđeno zbog vijesti o skoroj Vestininoj smrti i uskrsnuću. Moja prijateljica Jeanette, potpuno zbunjena tom zamisli, upitala me:

„Na što misli kada kaže da će umrijeti za Isusa? Znači li to da će se praviti da je mrtva, da će odglumiti smrt za Isusa?”

„Ne, neće se praviti”, odgovorila sam, na trenutak smetena činjenicom da je Jeanetti pala na pamet tako smiješna pomisao, i dodala: „Kakav je smisao toga da se praviš da si umrla? Isus se nije pravio!”

„Hoćeš reći da će Vestine doista biti mrtva, kao da se utopila ili ju je pojeo leopard?”

Nisam razmišljala na koji će točno način „umrijeti” jer sam bila toliko zaokupljena razmišljanjem o značenju njezine žrtve i snazi njezine vjere. A Jeanette je navaljivala:

„Kako će umrijeti? Hoće li joj Bog uzeti život ili će je netko iz Kibeha morati ubiti?”

„Ne! Nitko joj neće morati oduzeti život, Jeanette!” uzviknula sam. Smirila sam se na trenutak i duboko razmislila o tome kako će izgledati Vestinina smrt. Zatim sam dodala:

„Mislim da će to biti kao kada je Marija povela Alphonsinu u Raj. Jednostavno će leći u krevet, a Isus će doći i prenijeti njezinu dušu u Raj. U nedjelju će se vratiti u Kibeho s njezinom dušom i vratiti je u njezino tijelo.”

„Zvuči logično”, složila se moja prijateljica. „Netko bi vjerojatno mogao odglumiti razgovor s Marijom i Isusom, kada bi to doista želio. No, mislim da bi bilo vrlo teško odglumiti smrt.”

Jeanette je imala pravo, a oni koji su ispitivali vidjelice zasigurno će nadzirati, ispitati, istražiti i dokumentirati sve što Vestine bude radila za vrijeme Uskrsnog vikenda.

I novinari su se sjatili u Kibeho kako bi izvješćivali o tijeku događaja. Budući da od petka popodne do njezina buđenja nisu imali o čemu izvješćivati, prenosili su dolazak svakog člana Istražnog povjerenstva. Posebno su spomenuli liječnike i medicinske sestre koji su bili zaduženi za praćenje Vestininih znakova života, opisivali medicinsku opremu koju su unosili u zgradu i, dakako, najavljivali Vestinin dolazak.

U tri sata poslijepodne Vestine se trgnula kao da je osjetila iznenadnu bol, a onda je pala na krevet, zaklopila oči i umrla.

Liječnici su bili zaprepašteni. Jednostavno je prestala disati. Nisu joj mogli čuti otkucaje srca ni pronaći bilo.

Vidjeli su da joj se krvni tlak spustio na nulu. Rezultate su provjerili više puta, ali nije bilo promjena. Sjedili su i promatrali je više od sat vremena, pokušavajući odlučiti hoće li je proglasiti mrtvom i javno obznaniti da je Vestine Salima preminula u snu.

Planula je žustra rasprava između teologa i medicinskog osoblja. Sa znanstvenog gledišta bila je mrtva, a teološki gledano, ako je doista preminula, bila je to Božja volja i upravo ono što je Isus rekao da će se dogoditi, što bi značilo da će možda ustati od mrtvih kao što je obećao. Svaki je tabor odlučio ostati pri svome stajalištu i pričekati.

Vestine je duboko udahnula i tiho izdahnula. Osim gotovo nevidljiva širenja prsnog koša dok su joj se pluća punila zrakom, uopće se nije micala ni davala znakove života. Svakih sat do dva vremena jednom je duboko udahnula i izdahnula, što je liječnike zbunjivalo i istodobno uvjerilo da joj organizam i dalje funkcionira. Nije bila mrtva, iako se činilo da jest. Mogli su samo čekati Uskrsnu nedjelju pa vidjeti hoće li je Krist uistinu uskrisiti od mrtvih.

Čekali su četrdeset sati. Na Uskrsnu nedjelju, malo poslije svitanja, Vestine se probudila. Protrljala je snene oči, protegnula ruke prema stropu te duboko i smireno zijevnula. Pogledala je oko sebe i vidjela iscrpljene istražitelje i liječnike te se nasmijala i radosno rekla:

„Dobro jutro svima. Sretan Uskrs!”

Ustala je iz kreveta, uzela ručnik i sapun te se otišla umiti prije jutarnje svete mise. Liječnici su je zaustavili kako bi napravili neke osnovne pretrage, što im je ona dopustila. Kada su utvrdili da je sve u redu, opet je krenula prema umivaoniku, a svi su glasno zahtijevali da im ispriča što se dogodilo.

Ona je zastala na vratima, kao da se pokušava sjetiti što se točno dogodilo, a onda je rekla:

„Isus mi je rekao da ću umrijeti u petak popodne i ponovno uskrsnuti u nedjelju ujutro. To se i dogodilo.” Zatim se otišla umiti i obući za uskrsnu misu.

Kao i uvijek, pozdravila se sa svećenikom poslije svete mise, a on ju je upitao što predstavlja znak na njezinu licu. Nije znala o čemu govori pa se iznenadila kada se vratila u svoju sobi i vidjela se u ogledalu – na čelu joj se pojavio znak križa! Pokušala ga je obrisati rukom, no bio je sastavni dio njezine kože, poput madeža ili tetovaže. Liječnici su pregledom utvrdili da je taj znak promjena u pigmentaciji. Nisu mogli dati znanstveno objašnjenje pa su Teološkom povjerenstvu prijavili da nije riječ o opeklini ni masnici i da ga Vestine nije sama prouzročila. Istražitelji su razgovarali s Vestine i upitali je sjeća li se ičega što se dogodilo tijekom tih četrdeset sati kada je bila mrtva, a ona je odgovorila:

„Ne mogu to opisati. Isus me poveo u Raj, ali ga ne mogu opisati, ne znam kako. Prvi sam put vidjela boje koje su zvučale kao glazba kakvu nikada prije nisam čula, a zvučala je kao boja… Nema tih riječi… Ne znam kako bih opisala taj osjećaj jer nikada nisam osjetila ništa slično. Kako opisati doživljaj kada dišeš vodu ili piješ zrak? Nikako, jer to nije moguće. Nije moguće usporediti Raj i Zemlju. Ali vam mogu reći da sam preklinjala Isusa iz dubine svoje duše da mi dopusti da ostanem ondje. Rekao je da nije došlo moje vrijeme i da moram otići. Nikada u životu nisam bila tako tužna.”

„Zašto si onda bila tako sretna kada si se probudila?” upitao je jedan od istražitelja.

„Zato što znam da ću se jednoga dana vratiti u Raj i ostati ondje zauvijek.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige Immaculée Ilibagize i Stevea Erwina “Gospa Kibeška – Marija govori svijetu iz srca Afrike”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete pročitati na linku ovdje.