“Moja je nećakinja čeznula za djetetom”

Moja se nećakinja borila s neplodnošću. Mnogo je patila zbog toga. Poticala sam ju da moli Blaženu Djevicu Mariju da moli za nju, a i moja je obitelj počela moliti za nju. I jednoga dana u studenome moj je muž došao u kuhinju i rekao: „Ne znam što to ti radiš, ali na tvome Gospinome kipu raste ruža.” Pogledala sam kroz prozor, i tamo je uistinu bila jedna savršena ruža. „O, Bože moj, Trisha će imati dijete.” Ne mogu to objasniti, ali znala sam. Neprestano sam zahvaljivala Isusu – i zahvaljivala sam Mariji na zagovoru.

Kasnije toga dana nećakinja mi je poslala poruku. Bila sam u pravu. Poslala mi je i sonogramsku sliku svojega nerođenoga djeteta. Devet mjeseci kasnije Trisha je rodila prelijepoga dječačića.” – Cindy

Kada molimo za svoje najmilije na samrti: “Marija je bila ondje”

Moja je mama umirala od raka u bolnici Calvary. Jako sam je volio, i pomisao da će nas ostaviti bila je uistinu strašna. A onda, kada sam joj jednoga dana došao u posjet, prisjetio sam se kako u Zdravomariji molimo: „Moli za nas grješnike sada i na času smrti naše.” Rekao sam Blaženoj Djevici Mariji: „Ja je ne mogu pustiti. Zato je ti uzmi za ruku i odvedi je svojemu Sinu.” I odmah nakon toga moja je majka izdahnula, a zatim se prostorija ispunila mirom. Marija je bila u toj sobi. Ona ozbiljno shvaća naše molitve.” – Richard

“Gospa žalosna promijenila je moje srce”

Prije nekoliko godina izvadila sam svetu sličicu s razmatranjima i molitvama Gospi žalosnoj, koje sam dobila poštom, i počela sam joj se svakodnevno moliti. Na um bi mi dolazila bolna sjećanja. Dok sam razmatrala o Marijinih sedam žalosti, počela sam shvaćati trpljenje svoje vlastite majke, umjesto da je krivim što nije bila ono što sam je htjela da ona bude za mene, osjetila sam suosjećanje. Marija mijenja moje srce, i pomaže mi da samu sebe i druge vidim jasnije. – Jeannie

“Krunica je spasila moj život”

Za vrijeme genocida u Ruandi, Immaculée Ilibagiza skrivala se u župnome stanu s još sedam žena. Devedeset i jedan dan skrivale su se u tišini u jednoj malenoj prostoriji. Immaculée je molila krunicu dvadeset i sedam puta dnevno. U svojoj knjizi „Krunica: molitva koja mi je spasila život” (The Rosary: The Prayer that Saved my Life) napisala je: „Dok sam podnosila neopisive patnje, primila sam najljepši dar koji sam ikada dobila – otkrila sam kako moliti krunicu, kako pronaći Blaženu Majku, i kako razgovarati s Gospodinom.” – Immaculée Ilibagiza

“Susrevši Mariju, odjednom sam upoznao samoga sebe”

Bio sam došao do točke kada sam rekao: „Ja ne znam što znači biti muškarac.” I tada sam, kao protestant, imao osjećaj da Isus traži od mene da idem k Njegovoj Majci. Izmolio sam tada veoma pažljivo: „Marijo, ako si tu, onda želim znati sve o tebi.” Sve što mogu reći je sljedeće: to je bilo kao jedan trenutačan bljesak, i odjednom sam osjetio potpunu Marijinu prisutnost, kao žene i kao majke. Shvatio sam da Bog uistinu nije pogriješio, i da sam pozvan u potpunosti stupiti u pravu muževnost. Da nisam imao te otvorenosti, toga poziva da pristupim bliže osobi Marije i da je častim kao što je Isus častio svojega Oca i svoju Majku, onda se pitam kakav bi danas bio moj život.” – James

Izvor teksta: “Imprint” – Sisters of Life

Prijevod: Ana Naletilić